Hrvatska je u svijetu prepoznata kao zemlja predivnih turističkih destinacija, prirodnih ljepota, zemlja koja je bogata vodenim resursima, ali i kao zemlja s vrhunskim sportašima. Kako u timskim sportovima, tako i u individualnim, mnogi su sportaši iz Hrvatske zakoračili na pobjednička svjetska postolja. No sva ova danas poznata imena u svijetu sporta, nekad su počinjala u klubovima, i to onim lokalnim. Bez podrške kvalitetnih trenera, bez toga da su sudjelovali na nekim lokalnim i državnim natjecanjima, bez toga da ih je netko prepoznao, vjerojatno danas ne bi ostavili svoj otisak u profesionalnom sportu, i to na svjetskoj razini.
Kako nam objašnjava Vedran Šupuković, predsjednik HGK-ova Udruženja sportskih klubova, hrvatski klupski sport, iz kojeg bi trebali dolaziti novi talenti, nažalost, nikad nije bio u težoj situaciji. Glavne prepreke s kojima se klubovi suočavaju uključuju financijske poteškoće, kao i opadajući interes mladih.
Naime, ulaskom Hrvatske u Europsku uniju 2013. godine, poduzeća u državnom vlasništvu prestala su financirati hrvatski klupski sport pa se tijekom godina stvorio veliki jaz u odnosu na ostatak europske konkurencije. U razgovoru s Vedranom Šupukovićem dotaknuli smo se svih izazova s kojima se danas u Hrvatskoj suočava klupski sport, ali i doznali koja su potencijalna rješenja i pristup kojim bi hrvatski sportski klubovi mogli povratiti svoju staru slavu.
Kakva je trenutna situacija s financiranjem sportskih klubova u Hrvatskoj? Odakle dolaze financijska sredstva i mogu li klubovi pokriti svoje troškove imati resurse za ulaganja u napredak?
– Situacija nikad nije bila teža. Unatrag nekoliko godina klubovi se uglavnom financiraju javnim novcem putem jedinica lokalne samouprave i iz proračuna središnje države. Međutim, nemoguće je bez privatnog sektora imati klubove koji su kompetitivni. Ovakav pad u kvaliteti na klupskoj razini, ali i reprezentativnoj, doveo je do slabijih međunarodnih rezultata. Kada nema rezultata, nema ni interesa djece. Sva su istraživanja pokazala da se najveća baza djece stvara nakon velikih rezultata. Konkretno, kada govorimo o rukometu, svaki put kada smo osvojili medalju na velikim natjecanjima, porastao je interes djece za treniranjem, ali i roditelja da ih upišu u klubove.
Koji su razlozi osnivanja Udruženja sportskih klubova Hrvatske gospodarske?
– Udruženje sportskih klubova za temeljnu intenciju ima cjelovitu skrb o hrvatskom klupskom sportu koji je na marginama iako je industrija sporta kod nas vrlo važna sfera društvenog života te ima velik učinak i na ukupnu nacionalnu ekonomiju i na zdravlje nacije. Smatram da sport mora dobiti značaj koji mu pripada, a klupski sport je baza svega, i vrhunskog i rekreativnog sporta. Naši se klubovi urušavaju zbog financijske neimaštine pa u tom kontekstu, ako hitno nešto ne učinimo, doći će do potpunog urušavanja.
Prema vašem mišljenju, kako razvoj sportskih klubova utječe na razvoj gospodarstva u Hrvatskoj?
– Klubovi su baza hrvatskog sporta iz koje proizlaze i rezultati reprezentativnih selekcija. Ako govorimo o konekciji industrije sporta i gospodarstva, onda možemo govoriti o ukupnom broju zaposlenih u sportu, o broju zaposlenih kroz lance opskrbe, o utjecaju sporta na ukupnu promidžbu države i na turizam, o izravnim i neizravnim učincima industrije sporta na nacionalnu ekonomiju tijekom velikih sportskih manifestacija u zemlji i inozemstvu. Primjerice, u industriji sporta, prema satelitskom računu sporta iz 2015., izravno je zaposlena 44.861 osoba te neizravno još 22.314, kroz lance opskrbe, a putem sporta izravno i neizravno dolazi 1,39 milijardi eura bruto dodane vrijednosti.
Kakvu ulogu igraju privatni sponzori, kao što su tvrtke u privatnom vlasništvu, u financiranju sportskih klubova? Kako ih privući kao potencijalne ulagače?
– Bez kvalitetnog financiranja, nema ni kvalitetnog sporta. Hrvatska mora više cijeniti svoje sportaše i nagrađivati ih kako bi oni imali motivaciju za daljnji rad. Nevjerojatno je teško ostvarivati uspjehe, nizati rezultate, a onda ne biti nagrađen za svoj rad i uspjehe. Uloga privatnog sektora mora biti veća, a da bi zbilja takva i bila, potrebno je ispuniti nekoliko preduvjeta. Kao prvo, klubovima se mora pomoći da se financijski i rezultatski rehabilitiraju, mora se pronaći način kako u poreznom smislu ta ulaganja učiniti primamljivim, klubovi ne smiju biti reputacijski rizik poduzetnicima. Tek nakon toga možemo očekivati ulaganja privatnog sektora, koja će omogućiti bolju strukturu prihoda, odnosno njegovu diverzifikaciju i općenito stvaranje prihoda koji omogućuju samoodrživost.
Koliko su u razvoju hrvatskog sporta važni upravo mali, lokalni klubovi?
– Mali klubovi su iznimno važni u razvoju hrvatskog sporta jer iz cjelokupne baze stvaramo i igrače za najviše domete, kao i igrače amatere, te rekreativce. Nijedna hrvatska regija, nijedan grad, nijedna općina nemaju ekskluzivitet na kvalitetu u pojedinom sportu. Ako pogledamo popise naših reprezentativaca iz različitih sportova, vidjet ćemo da dolaze s teritorija cijele naše države, ali i iz dijaspore, što dovoljno govori o važnosti i vrijednosti malih sredina i klubova iz malih sredina.
Kako se Udruženje HGK zalaže za poboljšanje uvjeta financiranja manjih klubova, koji nemaju pristup velikim sponzorstvima?
– Udruženju su apsolutno jednako važni “mali klubovi”, kao i klubovi nositelji kvalitete, u tom kontekstu ide i sve ono što predlažemo, kako u poreznom rasterećenju poduzetnika, tako i u poreznom rasterećenju klubova. Napominjem da su neoporezive naknade za sportaše amatere i stipendiste povećane izmjenama i dopunama Pravilnika o porezu na dohodak na 560 eura, kao i nagrada za sportska ostvarenja na 2800 eura, a prijedlog je da se omogući i besplatno treniranje svoj djeci, jer bez djece u sportu, nema ni budućnosti sporta. Nažalost, sve se manje mladih bavi sportom, pa je poticanje mladih na bavljenje sportom otpočetka među prioritetnim ciljevima Udruženja sportskih klubova HGK.
Postoji li neki specifičan model financiranja u Europi ili svijetu koji smatrate posebno uspješnim, a koji bi se mogao primijeniti i u Hrvatskoj?
– Postoji, ali kako kod nas nije osobito popularno baviti se drugim modelima, onda se nismo ni referirali na druge modele, nego smo predložili svoj model koji ima mješoviti karakter. I našem modelu ima prostora za javni novac, kao i za novac privatnog sektora, uz određene porezne poticaje, posebno u amaterskom sportu.
Kako promjene u zakonodavstvu utječu na sportske klubove kada je riječ o financiranju i koje bi promjene zakona bile najkorisnije?
– Naš prijedlog ide u dijelu korekcija poreza na dobit, gdje bi poduzetnici dobili dodatni impuls za ulaganje u sport, a klubovi pak, s druge strane, dobili mogućnost da kroz diverzifikaciju stvore održiviju strukturu prihoda.
Koje su glavne prepreke u osiguravanju dugoročnih sponzorstava i partnerstava između sportskih klubova i privatnog sektora?
– Najveće dvije prepreke su nedostatak rezultata na klupskoj razini, što klubove čini marketinški nezanimljivima, i porezni tretman ulaganja. Rezultat je najveći okidač, a on se ne može ostvariti ako nema novca. Kad ulaganje preokrene rezultatski kotač i kad se vratimo na rezultatske postavke otprije 30ak godina, u klupskom ćemo sportu doći u situaciju da će naš klupski sport biti ponovno marketinški zanimljiv.
Kako ocjenjujete ulogu države u financiranju sportskih klubova?
– Središnja država je bitno digla ulaganja u sport, pa i kroz pomoć klubovima kroz HOO i nacionalne sportske saveze, čime je pokazala da ima sluha i razumijevanja za problematiku klupskog sporta. Osim tog dijela, država kao regulator može stvoriti bolji porezni okvir za ulaganje u sport. Napominjem da je i Grad Zagreb digao ulaganja u sport, i to na dio koji se odnosi na klubove putem Sportskog saveza Grada Zagreba i Gradskog ureda za obrazovanje, sport i mlade, što itekako pozdravljamo. Zaokružit ćemo proces kad bude veći utjecaj privatnog sektora.
Koliko su ključni veliki sportski događaji u Hrvatskoj za privlačenje investicija u manje sportske klubove i razvoj infrastrukture?
– Imamo primjer upravo završenoga Svjetskog prvenstva u rukometu, gdje smo postigli odličan rezultat koji je popraćen neviđenom sinergijom igrača i navijača. Sada je potrebno napraviti dobar plan i strategiju za dalje. Ovo je velika šansa da se rukomet, klubovi, a pogotovo nacionalna liga i infrastruktura dignu na jednu višu razinu i da napokon konkuriramo ostalim svjetskim ligama. No to neće doći samo od sebe, prvi korak smo napravili odličnom organizacijom, naši dečki su to ispratili odličnim rezultatom. Sada je na svim rukometnim i sportskim djelatnicima, ali i onima koji su zaduženi za kvalitetu sporta u Hrvatskoj, da daju sve od sebe kako bi hrvatski rukomet napokon došao tamo gdje zaslužuje.
Koji su planovi Udruženja sportskih klubova HGK za budućnost? Postoje li neki konkretni projekti za poboljšanje financijske stabilnosti sportskih klubova?
– Planovi su da se jednakim žarom i dinamikom, kao i do sada, nastavimo boriti i skrbiti za klupski sport uz očekivanja da će bliska budućnost biti bolja od sadašnjosti u svakom smislu.
Otvori KEKS Pay
