Rukometaši Hrvatske sjajno su završili još jednu sezonu. Još tamo u siječnju vratili su se s broncom s Europskog prvenstva, izbjegli su teške kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo, a u prijateljskoj utakmici, nakon osam godina čekanja, svladali smo Švedsku u Varaždinu s 35:31. I to u prilično nekompletnom izdanju. Od igrača prve postave nedostajali su Luka Cindrić, Leon Šušnja i Filip Glavaš. Nedostajali su, premda nisu prva opcija izbornika Dagura Sigurdssona, na crti Zlatko Horvat te Luka Lovre Klarica na mjestu desnog vanjskog pucača.
Moslavac donio novu dimenziju
Ali pojavila su se tu neka nova imena. Islandski strateg nije oklijevao gurnuti u vatru mladiće poput Petra Šprema i Antonija Berislava Tokića, dok su igrači poput Leona Ljevara i Mateja Moslavca preuzeli veliku odgovornost i pokazali da hrvatski rukomet ima svijetlu budućnost. Upravo je Ljevar sa šest postignutih pogodaka bio najefikasniji igrač u našim redovima, demonstriravši mirnoću i preciznost u ključnim trenucima. Moslavac je, s druge strane, još jednom potvrdio svoju polivalentnost, odlično se snalazeći na poziciji srednjeg vanjskog, iako to nije njegova primarna uloga. Njihova energija, uz iskusnije snage, dala je Hrvatskoj novu dimenziju. Pobjeda ostvarena s "drugim ešalonom" poslala je snažnu poruku o širini kadra koju dugo nismo vidjeli i potvrdila da Sigurdsson gradi momčad u kojoj svaki pojedinac ima svoju ulogu i može pridonijeti. Polako, ali sigurno, naš izbornik gradi generaciju, ali i moćnu momčad za Olimpijske igre u Los Angelesu 2028. godine.
Postoje pobjede koje se pamte po rezultatu i one koje se urežu u sjećanje zbog svega što ih okružuje. Trijumf hrvatskih rukometaša nad Švedskom u Varaždinu pripada ovoj drugoj kategoriji. Bio je to više od običnog prijateljskog ogleda na kraju naporne sezone; bila je to katarza, prekid crnog niza i, iznad svega, demonstracija zajedništva u najtežim trenucima. Prije nego što je lopta uopće krenula s centra, kapetan Ivan Martinović istupio je s dresom Josipa Šarca, podigavši ga visoko u zrak kao znak podrške suigraču i prijatelju koji vodi najvažniju životnu bitku. Gromoglasni pljesak ispunjene varaždinske Arene, popraćen transparentom "Navijači su uz tebe – izdrži, Josipe", pretvorio je sportski događaj u dirljiv trenutak ljudskosti. Taj naboj, ta dodatna snaga o kojoj je Martinović kasnije govorio, bio je vidljiv u svakom napadu i svakoj obrani.
"Ovo je bila pobjeda za Josipa. Skupili smo se i dali još više snage za njega. Želimo mu mnogo snage u borbi s bolešću", poručio je kapetan nakon susreta, saževši suštinu onoga što se odvijalo na parketu. Igrači su se borili ne samo za prestiž protiv vječnog rivala već i za svog kolegu, pretvarajući sportsku borbu u poruku nade i podrške.
Sigurdsson je s Hrvatskom osvojio svjetsku i europsku medalju. Dakle, još mu nedostaje olimpijska. Doduše, njemu osobno ne, jer ju je osvojio kao izbornik Njemačke. To je cilj u bližoj budućnosti. Naravno, nitko se neće buniti ako se usput do Los Angelesa osvoji pokoja medalja, a do tada ćemo odigrati jedno Svjetsko prvenstvo 2027. i jedno Europsko prvenstvo 2028. godine. Još ako se zalomi zlato... Naime, najsjajniju kolajnu čekamo još tamo od 2004. godine, kada smo bili prvi na Igrama u Ateni. Od tada do danas nakupilo se dosta finalnih utakmica na europskim i svjetskim prvenstvima, ali to zlato nikako ne želi u naše dvorište.
Susret protiv Švedske pokazao je da imamo širinu. I kada nam nedostaje puno igrača, opet imamo kadar koji može ravnopravno parirati jednoj Švedskoj, reprezentaciji koja sigurno spada u sam vrh svjetskog i europskog rukometa. Sada ćemo s nestrpljenjem čekati ždrijeb za Svjetsko prvenstvo, koji će se održati 10. lipnja. Znamo sigurno da ćemo igrati skupinu prvog kruga u Münchenu, u gradu gdje ćemo imati veliku podršku naših navijača. Uvjerili smo se u to 2019. godine kada smo u olimpijskoj dvorani svladali Island 31:27, Japan 35:27, Sjevernu Makedoniju 31:22, Bahrein 32:20 i Španjolsku 23:19. Pet utakmica, pet pobjeda u Münchenu. Svih pet dobili smo prilično uvjerljivo i lako. Ne bismo imali ništa protiv da se takav scenarij ponovi i u siječnju 2027. godine.
Momčad diše kao jedan
Na kraju, pobjeda nad Švedskom bila je puno više od pukog prekida negativnog niza. Bio je to trijumf karaktera, potvrda ispravnosti puta pod novim izbornikom i najljepši mogući završetak reprezentativne sezone. U jednoj večeri dobili smo sve: pobjedu nad velikim rivalom, dokaz o nevjerojatnoj širini kadra, potvrdu da mladi dolaze te, najvažnije od svega, sliku zajedništva i momčadi koja diše kao jedan. Sigurdsson je uspio sakriti mnoge taktičke zamisli za budućnost, a istodobno ostvariti rezultat koji vraća vjeru i gradi pobjednički mentalitet. Varaždin je svjedočio rađanju jedne nove, moderne i emocionalno snažne Hrvatske, reprezentacije koja s pravom i velikim optimizmom gleda prema SP-u 2027. godine.
Otvori KEKS Pay
Sve su to samo pokazatelji, ne mjerila - treba se prije svih olako serviranih hvalospjeva pobjediti Danska!