Nova sezona donosi velike izazove za rukometni klub Zagreb. Nakon promjene na klupi i dolaska Hrvoja Horvata, hrvatski prvak želi zadržati domaću dominaciju, ali i napraviti iskorak u Ligi prvaka, koja će se ove godine igrati u novom formatu. O pripremama, pojačanjima, ambicijama kluba i očekivanjima od nove sezone razgovarali smo s direktorom Vedranom Šupukovićem. No, nismo mogli zaobići ni aktualna događanja u Hrvatskom olimpijskom odboru, gdje posljednjih dana traje ozbiljna kriza
Zagreb je tijekom ljeta doživio određene promjene u igračkom kadru. Koliko će biti potrebno vremena da se momčad uigra?
- Svaka promjena u kadru traži vrijeme, pogotovo u rukometu gdje automatizmi, obrambena komunikacija i odnos vratara s obranom jako puno znače. Ne možemo očekivati da momčad od prvog kola izgleda kao da igra zajedno tri godine, ali isto tako Zagreb nema luksuz predugog čekanja da se momčad uigra. Bit će potrebno određeno razdoblje prilagodbe, ali to ne smije biti alibi. Igrači koji dolaze u Zagreb moraju razumjeti da dolaze u klub s pritiskom, tradicijom i obvezom pobjeđivanja. Vjerujem da imamo dovoljno kvalitete i karaktera da se kroz uvodne utakmice stabiliziramo i da momčad vrlo brzo pokaže ono što od nje očekujemo.
Koji su glavni ciljevi Zagreba u novoj sezoni, kako u domaćim natjecanjima, tako i u Ligi prvaka?
- U domaćim natjecanjima cilj Zagreba je uvijek isti – osvojiti sve. U domaćim utakmicama moramo biti ozbiljni, profesionalni i potvrditi kvalitetu iz tjedna u tjedan. U Ligi prvaka cilj je biti konkurentan, stabilan i napraviti korak naprijed. Ne želim davati velika obećanja koja ne stoje na realnim temeljima, ali isto tako ne želim stvarati atmosferu u kojoj se zagreb percipira kao momčad koja samo sudjeluje u Ligi prvaka. Zagreb mora imati ambiciju, mora igrati hrabro i mora koristiti svaku priliku koja se otvori. Liga prvaka je najteže klupsko natjecanje u rukometu, ali upravo zato tamo moramo pokazati karakter.
Liga prvaka iz godine u godinu postaje sve kvalitetnija. Gdje vidite Zagreb u odnosu na europsku konkurenciju?
- Liga prvaka je danas iznimno zahtjevno natjecanje. Razlike u budžetima, širini kadra i mogućnosti dovođenja igrača veće su nego ikad. Kada igrate protiv klubova koji imaju višestruko veće proračune, jasno je da ne možete svaku utakmicu gledati samo kroz individualnu kvalitetu. Mi ne možemo i ne smijemo kopirati modele najbogatijih klubova, nego moramo graditi vlastiti model. To znači pametno slaganje kadra, razvoj mladih igrača, dobar scouting, kvalitetan stručni rad i financijsku disciplinu. U takvom okviru Zagreb može biti neugodan, konkurentan i sposoban uzeti bodove protiv vrlo ozbiljnih protivnika.
Može li Zagreb ove sezone napraviti iskorak i izboriti nokaut fazu Lige prvaka?
- Može, ali samo ako budemo stabilni. U Ligi prvaka se prolazi dalje tako da pobjeđuješ utakmice u kojima si realno konkurentan i da negdje iznenadiš protivnika koji je objektivno skuplji ili kvalitetniji. Mi smo u prošlosti znali pokazati da možemo igrati s velikima, ali problem je kontinuitet. Nokaut faza ne smije biti samo lijepa želja. Za to treba prava razina igre, disciplina, manje oscilacija i veća odgovornost u ključnim trenucima. Ako budemo imali pristup kakav Zagreb mora imati, ako se momčad brzo posloži i ako izbjegnemo veće probleme s ozljedama, imamo se pravo nadati iskoraku.
Hrvatski prvak i dalje razvija velik broj mladih igrača. Koliko će oni imati prostora i odgovornosti ove sezone?
- Mladi igrači u Zagrebu uvijek moraju imati prostor, ali taj prostor ne dolazi kao nagrada samo zato pto je netko talentiran. Mladi igrač se za svoj status mora izboriti radom, ozbiljnošću i spremnošću da preuzme odgovornost. Mi smo klub koji mora razvijati hrvatske igrače, ali istovremeno mora pobjeđivati. Ne možemo mladog igrača sakriti od pritiska ako ga želimo pripremiti za ozbiljan rukomet. On mora osjetiti Arenu, Ligu prvaka, tešku gostujuću utakmicu i trenutak u kojem se odlučuje rezultat. Naša je obveza da ih podržimo, ali njihova je obveza da pokažu da mogu nositi dres Zagreba.
Financijske razlike između Zagreba i europskih velikana sve su veće. Koliko je danas teško ostati konkurentan u takvim okolnostima?
- Teško je, ali to ne govorim kao alibi. To je činjenica. Kada klub s kojim igrate ima nekoliko puta veći proračun, može zadržati igrače, dovesti gotove reprezentativce i imati širinu na svakoj poziciji. Mi moramo biti puno precizniji u svakoj odluci. Kod nas pogreška u selekciji igrača ili ugovoru ima puno veće posljedice nego kod klubova koji imaju veći financijski prostor.
Zagreb je financijski stabilniji nego prije nekoliko godina, ali za ozbiljniji europski iskorak moramo dodatno povećati budžet. Govorio sam već da je za borbu za četvrtfinale Lige prvaka realno potreban budžet od sedam do osam milijuna eura. Bez toga se može dogoditi dobra sezona, možeš nekoga iznenaditi, ali teško je dugoročno biti u europskom vrhu.
Koliko je izazovno zadržati najbolje igrače kada europski klubovi nude višestruko bolje financijske uvjete?
- To je možda i najveći izazov. Kada mlad igrač kod nas sazrije, kada ga razvijemo i kada postane nositelj, vrlo brzo se pojave klubovi s ponudama koje mi ne možemo pratiti. Ne govorimo tu o malim razlikama, nego o višestruko boljim uvjetima.
Mi možemo ponuditi razvoj, Ligu prvaka, ozbiljan rad, reprezentativni put i identitet kluba. Ali u jednom trenutku igrač ima pravo razmišljati o svojoj karijeri i egzistenciji. Naš cilj mora biti da ih zadržimo što dulje, da klub dobije sportsku vrijednost i, kada već odlaze, da to bude kroz uređene odnose i poštenu odštetu. To je realnost tržišta.
Postoji li dugoročna strategija koja bi Zagrebu u budućnosti mogla omogućiti povratak među europsku elitu ili su financijska ograničenja i dalje najveća prepreka?
- Strategija postoji, ali ona mora biti realna. Povratak među europsku elitu ne događa se jednom dobrom sezonom. To je proces koji uključuje stabilan proračun, stručni kadar, kvalitetnu školu, bolji scouting, jači marketing, sponzore i jasnu podršku šire zajednice. Financije jesu najveća prepreka, ali nisu jedina. Možete imati novac i loše ga potrošiti. Zato stalno govorim da sportski menadžment postaje ključan. U sportu danas morate znati upravljati ljudima, rizicima, očekivanjima, budžetom, tržištem i rezultatom. Zagreb se može vratiti bliže europskom vrhu, ali za to trebamo ozbiljan višegodišnji plan i veći financijski okvir.
Što biste poručili navijačima Zagreba uoči nove sezone i zašto vjerujete da ova momčad može napraviti korak naprijed?
- Poručio bih im da budu uz momčad. Znam da navijači Zagreba imaju velika očekivanja i tako treba biti. Ovaj klub ne smije bježati od očekivanja. Ali isto tako, momčadi će trebati podrška, pogotovo u trenucima kada se sezona bude lomila.
Vjerujem u ovu momčad jer ima kvalitetu, mladost, radnu energiju i prostor za rast. Nećemo sve utakmice odigrati savršeno, ali želim vidjeti borbu, odgovornost i napredak. Navijači to prepoznaju. Zagrebova publika može biti velika snaga, posebno u Europi, i volio bih da ove sezone ponovno osjetimo pravu energiju oko kluba.
Koja će pozicija ove sezone biti najveća snaga Zagreba?
- Ne bih to sveo samo na jednu poziciju. U modernom rukometu najveća snaga mora biti sustav igre, a ne jedan igrač ili jedna pozicija. Naravno, postoje pozicije na kojima očekujemo da budemo posebno stabilni, ali za iskorak u Ligi prvaka moramo imati doprinos svih. Za mene je ključno da obrana i vratari budu temelj. Kada Zagreb ima čvrstu obranu, kada iz toga možemo trčati, onda smo puno opasniji. Napadački talent imamo, ali bez obrane i tranzicije u Europi ne možete dugo živjeti.
Može li Zagreb u idućih pet godina ponovno postati klub koji će se boriti za Final Four Lige prvaka ili je to bez ozbiljnog investitora nerealno?
- Final Four je danas iznimno visoka razina. Da bismo o tome govorili ozbiljno, moramo biti iskreni i reći da Zagreb mora značajno povećati proračun. Bez ozbiljnijeg investitora, snažnijeg sponzorskog okvira ili novog modela financiranja, to je teško očekivati kao realan cilj. Ali to ne znači da treba odustati od ambicije. Prvi korak je da se približimo borbi za četvrtfinale. Kada dođete u situaciju da imate budžet, kadar i kontinuitet za osam najboljih, onda možete razgovarati o Final Fouru. Ne volim prodavati nerealne priče. Volim postaviti cilj, reći što za njega treba i onda raditi da se do toga dođe.
Je li hrvatski rukomet danas talentom i dalje među najboljima u Europi, ali financijski među najslabijima? Što bi se moralo dogoditi da Zagreb ponovno postane kandidat za europski vrh?
- Hrvatski rukomet talentom sigurno pripada vrhu Europe. To se vidi po igračima koji izlaze iz naših klubova, po reprezentativcima, po interesu velikih europskih klubova za naše igrače. Problem je što talent sam po sebi više nije dovoljan. Da bi Zagreb ponovno bio kandidat za europski vrh, mora se dogoditi nekoliko stvari. Prvo, stabilniji i veći budžet. Drugo, bolja mogućnost zadržavanja najboljih igrača. Treće, jači sustav razvoja mladih kroz klubove i ligu. Četvrto, veća povezanost sporta i gospodarstva. I peto, razumijevanje da ulaganje u vrhunski klub nije trošak, nego ulaganje u međunarodnu vidljivost, razvoj igrača i identitet hrvatskog sporta.
Kao čovjek koji vodi veliki sportski klub, kako biste opisali stvarni financijski okvir u kojem danas funkcioniraju hrvatski klubovi i savezi?
- Stvarni okvir je takav da većina klubova i saveza funkcionira s puno entuzijazma i vrlo malo prostora za pogrešku. Prihodi su često varijabilni, ovise o sponzorima, javnim sredstvima, rezultatima, transferima, donacijama i okolnostima na koje klub ne može uvijek utjecati. Najveći problem je što je teško dugoročno planirati. U ozbiljnom sportu morate znati što možete za godinu, dvije ili tri. Ne možete razvijati igrača, trenera ili program ako svake sezone počinjete ispočetka. Hrvatski sport ima kvalitetu, ali financijski okvir često ne prati ambicije koje kao društvo imamo od sportaša i klubova.
Kada se govori o financiranju sporta, koliko je važno gledati širu sliku, broj sportaša, broj selekcija, troškove natjecanja, stručne stožere, mlađe kategorije i međunarodne obveze?
- To je ključno. Ne možete financiranje sporta gledati samo kroz jedan iznos na papiru. Morate znati što taj iznos pokriva. Jedan savez ima više reprezentativnih selekcija, međunarodna natjecanja, putovanja, pripreme, liječničku skrb, opremu, trenere, mlađe kategorije, razvojne programe i klubove koji čine bazu sustava. Ako ne gledamo širu sliku, onda lako dođemo do krivih zaključaka. Nije isto financirati program koji uključuje stotine ili tisuće djece, više dobnih kategorija i međunarodne obveze, i program koji ima potpuno drukčiju strukturu troškova. Zato nam trebaju kriteriji koji gledaju stvarne potrebe, opseg sustava, rezultate i razvojni potencijal.
Može li se ozbiljan sportski sustav graditi ako klubovi i savezi iz godine u godinu ne znaju dovoljno jasno na kakvu podršku mogu računati?
- Teško. Ozbiljan sportski sustav traži predvidljivost. Ne možeš planirati razvoj mladog igrača, ulaganje u trenera, međunarodni program ili pripreme reprezentacije ako ne znaš na čemu si. Sport ne funkcionira od mjeseca do mjeseca.
Naravno da nitko ne može garantirati sve do zadnjeg eura, ali mora postojati okvir. Klubovi i savezi moraju znati koje su obveze, koji su kriteriji, koji su prioriteti i kakvu podršku mogu očekivati ako rade ozbiljno. Bez toga sustav previše ovisi o improvizaciji, a improvizacija može donijeti rezultat jednom, ali ne može biti strategija.
Koliko su u ekipnim sportovima veliki troškovi svakodnevnog funkcioniranja, od putovanja i natjecanja do rada s mladima, trenera, medicinske skrbi i logistike?
- Troškovi su ogromni i često ih ljudi izvana ne vide. Ekipni sport nije samo prva momčad. To su mlađe kategorije, treneri, liječnici, fizioterapeuti, dvorane, oprema, putovanja, smještaj, međunarodna natjecanja, administracija, sigurnost utakmica, marketing, komunikacija, sve. Kada imate velik sustav, svaki detalj košta. A ako želite biti ozbiljni, ne možete štedjeti na stvarima koje izravno utječu na zdravlje sportaša, kvalitetu rada i razvoj djece. Zato je važno da se ekipni sportovi ne gledaju samo kroz iznos koji dobivaju, nego kroz opseg odgovornosti koji nose.
Hrvatski sport često postiže rezultate koji su iznad uvjeta u kojima se radi. Je li vrijeme da se umjesto oslanjanja na entuzijazam i improvizaciju počne graditi stabilniji model razvoja?
- Apsolutno. Mi smo godinama ponosni na to da naši sportaši postižu rezultate iznad uvjeta. I trebamo biti ponosni na sportaše, trenere i klubove. Ali u jednom trenutku treba se zapitati je li pošteno stalno očekivati čudo.
Entuzijazam je važan, ali entuzijazam nije sustav. Improvizacija može pomoći u kriznoj situaciji, ali ne može biti model razvoja. Hrvatski sport mora prijeći iz faze snalaženja u fazu planiranja. To znači jasniji financijski okvir, bolju suradnju institucija, jaču vezu s gospodarstvom i više razumijevanja za stvarne potrebe sportova.
Što bi, po vašem mišljenju, HOO trebao bolje razumjeti kada govorimo o financijskim potrebama različitih sportova?
- Svaki sport je priča za sebe i svaki sport ima svoje potrebe. Onaj tko je na čelu HOO mora razumjeti sve sportove i potrebe svakog sporta. Neki sportovi imaju velike međunarodne troškove, neki imaju široku bazu djece, neki ovise o skupoj opremi, neki o dvoranama i terminima, neki o dugom razvojnom ciklusu sportaša. Ako se to ne razumije, onda ni odluke ne mogu biti dovoljno dobre. HOO mora biti partner koji sluša, analizira i planira zajedno sa savezima. Ne samo institucija koja na kraju raspodijeli sredstva. Sport danas traži upravljanje, strategiju i odgovornost. U tom smislu, očekujem da budući predsjednik HOO-a otvori ozbiljniji dijalog sa savezima i da financiranje bude povezano s realnim potrebama i razvojnim ciljevima.
Treba li budući predsjednik HOO-a uspostaviti jasniji dijalog sa savezima oko toga što se financira, koji su prioriteti i kako se mjeri stvarni učinak ulaganja u sport?
- Da, to je jedna od ključnih stvari. Savezi moraju znati što se od njih očekuje, a HOO mora znati što savezi stvarno trebaju. Bez toga nema partnerskog odnosa. Ne može se ozbiljan sustav voditi tako da jedni samo traže, drugi sve to odobravaju, a treći ne znaju po kojim kriterijima se odluke donose. Mislim da Josip Varvodić tu ima dobar pristup. On govori o HOO-u kao kući sporta, ali i kao instituciji koja mora razumjeti sport iznutra. To znači razgovarati sa savezima prije nego problem nastane, postaviti prioritete i mjeriti učinak ulaganja. Ne zbog birokracije, nego zbog odgovornosti prema sportašima.
Koliko je za hrvatski sport važno da se financiranje ne promatra samo kroz godišnje iznose, nego kroz dugoročne razvojne ciljeve, rad s mladima, stručni kadar i međunarodnu konkurentnost?
- To je presudno. Godišnji iznos je samo jedna fotografija u određenom trenutku. Razvoj sporta je film koji traje godinama. Ako ulažete u mladog sportaša danas, rezultat možda dolazi za pet ili osam godina. Ako ulažete u trenera, učinak se vidi kroz generacije. Ako ulažete u međunarodne nastupe, gradite iskustvo koje se kasnije vraća kroz rezultat.
Zato financiranje ne smije biti samo računovodstvena kategorija, već mora biti razvojna politika. Ako Hrvatska želi ostati sportski relevantna, moramo razmišljati dugoročno. Talent imamo, ali talent treba sustav. Bez sustava ćemo i dalje imati pojedinačne uspjehe, ali teško ćemo imati stabilan i predvidljiv razvoj.
I za kraj, vidite li se u bližoj budućnosti na nekoj od funkcija u HOO-u?
- Ne razmišljam o tome na način funkcije. Moj fokus je RK Zagreb i posao koji ovdje radimo. Ali naravno, kao čovjek iz sporta, uvijek sam spreman pomoći ako postoji jasna ideja, program i prostor da se nešto konkretno napravi.
Podržavam smjer u kojem Josip Varvodić govori o HOO-u jer mislim da hrvatskom sportu treba više ljudi koji dolaze iz sustava, koji znaju kako klubovi i savezi funkcioniraju i koji razumiju financijske i organizacijske probleme sporta. Ako će se u budućnosti tražiti znanje i iskustvo ljudi iz klubova, onda je to dobro za hrvatski sport. Ali funkcija sama po sebi nije cilj. Cilj mora biti sustav koji bolje radi za sportaše, trenere, klubove i saveze.
Otvori KEKS Pay
Lako osvojit domace prvenstvo kad je konkurencija jaka kao da dinamo ode u drugu ligu i igra protiv timova