Koliko dva poraza mogu biti različita i iza sebe mogu imati različit kontekst? U slučaju ovosezonske europske Rijeke, izrazito različit. Put od poraza protiv Noaha do poraza protiv Strasbourga u priči Rijeke daju gotovo oprečne kontekste, što dokazuje koliko je momčad napredovala u europskom smislu. Nakon 0:1 poraza protiv armenskog predstavnika u prvom kolu glavne faze Konferencijske lige energija više je naginjala prema pitanju "možemo li mi uopće nekoga i pobijediti", dok nakon četvrtka i tijesnog 1:2 poraza protiv francuske momčadi u prvom dvoboju osmine finala energija naginje prema tvrdnji "možemo se nositi s ozbiljnim europskim momčadima".
Dva "padobrana"
Iako se Rijeka naveliko hvalila plasmanom u Konferencijskoj ligi kao povijesnom uspjehu, ne smijemo zaboraviti da kvalifikacije u rezultatskom smislu nisu izgledale ni približno toliko uspješno. Rijeka je više do ovog plasmana došla zbog svojeg prošlosezonskog naslova u HNL-u nego zbog europskih izvedbi na ljeto. Startali su Riječani u pretkolima za Ligu prvaka, a do plasmana u Konferencijsku ligu su ostvarili jedan prolaz i dva ispadanja, to jest "padobrana", u tri odigrana dvomeča. Ispalo se od Ludogoreca (1:3) i Paoka (1:5), dok se uz puno muke i domaći poraz prošao irski Shelbourne (4:3). Sve te utakmice u kvalifikacijama Rijeka je odradila pod vodstvom osvajača dvostruke krune Radomira Đalovića.
Kad uz to dodamo i poraz u prvom kolu protiv Noaha, koji je bio prvi europski susret pod kormilom španjolskog stručnjaka Victora Sancheza, dolazimo do Rijekina europskog učinka od dvije pobjede, jednog remija i četiri poraza u sedam utakmica, uz gol-razliku 6:12. Zaista se u tom prvom dijelu ovosezonske europske priče nije činilo da Rijeka može zaprijetiti ijednoj iole ozbiljnijoj europskoj momčadi, a čak se dobrano mučila protiv onih iz nižega europskog ešalona.
Međutim, pobjeda u drugom kolu glavne faze protiv Sparte Prag, češkog velikana koji je već dugi niz godina ozbiljan i redoviti europski klub, koji skuplja bodove u Ligi prvaka protiv najjačih te nerijetko igra u nokaut fazama Europske ili Konferencijske lige, dala je Riječanima vjetar u leđa i dala grupi igrača do znanja da mogu. Od te Sparte pa sve do ovotjednog poraza protiv Strasbourga Rijeka nije bila poražena, uz učinak od četiri pobjede i tri remija u sedam utakmica, uz gol-razliku 9:2 (ako računamo i ovaj Strasbourg onda 10:4). U toj grupnoj fazi također se kvalitetno prezentirala i 0:0 remijem protiv velikog Šahtara, a i u porazu protiv Strasbourga momčad je itekako pokazala da ima što reći. Sjetimo se samo koliko su blijedo izgledale te izvedbe protiv Paoka i Ludogoreca u kvalifikacijama, koliko je na terenu Rijeka izgledala kao da nema šanse i ne pripada. Razlika u odnosu na sadašnju Rijeku je značajna. Nije bez razloga Sanchez nakon poraza protiv Strasbourga rekao: "Možemo se nositi s kvalitetnim suparnicima."
Nije protiv Strasbourga, naravno, to izgledalo savršeno. Strasbourg je u prvih 20-ak minuta mogao imati osjetno veću prednost jer je strijelac prvog pogotka iz druge minute Joaquin Panichelli nakon tog pogotka promašio tri zicera, što ne iznenađuje jer je on igrač s najviše promašenih zicera u francuskoj Ligue 1. No, Rijeka se nakon toga konsolidirala i na kraju imala više udaraca (19:13), ali i više velikih prilika od svojeg suparnika (6:5). O meču dovoljno govori činjenica da je gostujući vratar Mike Penders vrlo vjerojatno bio najbolji pojedinac na susretu.
Filijala Chelseaja
Uza sve to, riječ je o momčadi koja je bila prva od svih 36 klubova na ljestvici glavne faze Konferencijske lige, o takozvanoj "filijali" Chelseaja koja ima velik novac, izvrstan skauting te golem tim ljudi (Sanchez je nakon susreta rekao "imaju toliki stožer da ih nismo uspjeli ni prebrojiti"). Riječ je i o klubu koji ima najmlađu momčad u 'ligama petice' (prosječno 22,7 godina), ali i jednu od najuzbudljivijih momčadi u "ligama petice". Rijeka je sa svime time u najmanju ruku bila "rame uz rame".
Dok su ranije teze o povijesnoj europskoj sezoni pri plasmanu u Konferencijsku ligu ipak iza sebe imale nešto gorkog okusa zbog svih silnih poraza i blijedih predstava, sada te teze o povijesnoj sezoni imaju potporu, a i težinu. Rijeka igra jednu odličnu europsku sezonu, sezonu kakva i češće treba hrvatskome klupskom nogometu od nekih klubova osim Dinama te, ako i ovako junački padne protiv na papiru znatno snažnijeg Strasbourga, kako je bilo u prvom dvoboju, svi će se dignute glave moći pogledati u ogledalo i biti ponosni na preokret kakav su učinili. Na preokret koji se, barem iz perspektive s kraja ljeta i početka jeseni, baš i nije činio mogućim. Nadamo se što većem broju ovakvih sezona hrvatskih klubova u Europi.
Otvori KEKS Pay
Ozbiljno su radili i nisu usput rušili.. Prodaja 3 stopera u godinu dana nije ozbiljan rad..