Ovo nije priča o višestrukom osvajaču medalja s najvećih svjetskih natjecanja ili pak astronomski popularnom sportašu, zvijezdi crvenih tepiha. No, iako ovaj borac nema niti jednu medalju s velikih hrvačkih natjecanje on svakako zaslužuje svako poštovanje.
A u pitanju je Marko Koščević, teškaš koji je u repasažu Svjetskog prvenstva, u najtežoj kategoriji (130 kg), okončao svoju reprezentativnu karijeru. U gradu u kojem živi i radi kao policijski specijalac.
No, neće Marko prestati hrvati klupski. Borit će se on i dalje za svoj Metalac ne samo zbog klupskih boja već i zbog još jednog razloga kojeg nam je otkrio:
- Osvojivši naslov prvaka Hrvatske po 14. put, ove godine izjednačio sam rekord Tonimira Sokola a namjera mi je biti i rekorder.
A za takvo možda će dogodine morati pobijediti klupskog kolegu i Predsjednikova sina Marka Milanovića, momčad koji je u uzletu.
- Da, nema mi druge. No, treba reći da je Marko svakom danom sve bolji i da će to biti borac koji će nas dugo godina predstavljati, vjerujem uspješno, na međunarodnoj sceni.
Možda bi u tome uspijevao i sam Koščević da je sustav sporta u Hrvatskoj, konkretno u njegovu sportu, takav da prvaci države od sporta mogu živjeti. No, kako to nije bilo moguće on se ostavio hrvanja s 23 godine pa mu se nakon šest godina vratio. Nakon toga se ostavio s 32 godine pa se, na poziv nacionalnog Saveza, opet vratio.
- Da je sustav tada bio kvalitetniji i da se Marko mogao baviti samo s hrvanjem, ovaj čovjek bi danas bio osvajač više medalja s najvećih svjetskih natjecanja - kazao je njegov klupski trener, olimpijac iz Rija, Božo Starčević.
Kad smo to prenijeli našem sugovorniku, on je, u šali, kazao:
- Kada Marko Milanović krene osvajati medalje brzo će mene Božo zaboraviti.
No, teško je zaboraviti takvu gromadu od čovjeka (128 kg) i još ktome pripadnika specijalne policije, onog dijela naših sigurnosni snaga koji se brine za našu bezbrižnost na nogometnim stadionima ili pak ide u akcije uhićenja onih koji su spremni pružati otpor i potegnuti i oružje.
No, samozatajni Marko o svom poslu ne voli pričati. Ali o hrvanju i obitelji, kojoj je maksimalno posvećen, svakako. Uostalom, uskoro bi trebao postati trostrukim ocem pa će zadovoljiti i demografske potrebe ove države.
- Nakon što sam završio višu trenersku, s 23 godine sam upisao Policijsku akademiju pa nisam hrvao do 29. godine. Isto tako, nije me bilo na velikim natjecanjima u posljednje tri godine. Nisam imao kontinuitet treninga. I zato je svjetski prvak Iranac Mirzazadeh, dakako i radi svoje iznimne kvalitete, za mene bio prevelika prepreka.
A teško svladivom preprekom pokazao se i Finac Elias Kuosmanen od kojeg je izgubio u repesažu (1:4) nakon koje borbe su mu brojni domaći klinci skandirali "Marko mi te volimo".
- Bio je lijep osjećaj nastupiti pred svojom publikom u ovakvoj atmosferi. Bio mi je to vjetar u leđa ali to vam je par postotaka snage koje je meni očito nedostajalo. Uostalom, naši dečki su imali 180 dana priprema, s natjecanjima, a ja sam zbog posla s reprezentacijom vrlo kratko vrijeme. I zato od ovoga nisam više mogao niti očekivati. Da ovo Svjetsko prvenstvo nije u Hrvatskoj vjerojatno ne bih niti nastupio no nagovorio me Božo Starčević i drago mi je da sam nastupio.
I neka je jer je uvijek rado uskakao kada je to reprezentacija trebala i kada se osjećao dovoljno spremnim. I zato je, dozvolite nam da budemo subjektivni, zaslužio određeno priznanje Hrvatskog hrvačkog saveza.
Otvori KEKS Pay
