Među 15 ovogodišnjih dobitnika priznanja za doprinos u obrani Republike Hrvatske nalazi se i neki članovi hrvatske borilačke zajednice. Pa su tako nagrađeni i Branko Crnov (Judo klub Solin), Želimir Feitl (poznati karlovački karataš), Mario Franić (tajlandski boks), Sašo Smiljanić (kik-boks) te Dragan Pinjuh (tekvondo). Riječ je o priznanjima koja dodjeljuju Hrvatski olimpijski odbor i Ministarstvo hrvatskih branitelja kao znak trajne valorizacije doprinosa sudionika sportskog sustava obrani Republike Hrvatske tijekom Domovinskog rata. S obzirom na to da je tekvondo naš najtrofejniji borilački sport, ovu priču posvetili smo Kninjaninu Draganu Pinjuhu. A on je, kako stoji u obrazloženju, tri puta ranjen, ali nikad slomljen.
Pinjuh je bio pripadnik Specijalne policije Hrvatske republike Herceg Bosne, sudionik brojnih ratnih djelovanja tijekom Domovinskog rata. Rat ga nije štedio pa je triput teško ranjavan zadobivši ozljede od četiri različite vrste oružja – minobacačkih granata, snajperskog metka, gelera ručnih bombi te odskočne mine. Uz to, iz pojedinih se borbenih situacija, kako sam ističe, jedva izvukao. Imao je samo 18 godina kada ga je rat zatekao i trajno obilježio njegov život. Sudjelovao je na brojnim ratištima, među ostalim u Srednjoj Bosni i Mostaru, kao i u oslobodilačkim operacijama na području Kupresa, Grahova, Glamoča, Mrkonjić Grada i Jajca, dajući izravan doprinos oslobađanju dotad okupiranih područja.
– Tijekom pada Starog Travnika, u borbama protiv Armije BiH, bio sam teško ranjen. Prilikom povlačenja vojske i civila, ranjenici su, a među njima i ja, predani srpskim snagama zbog nepostojanja bolnice, nakon čega sam mjesec dana proveo kao zarobljenik u bolnici u Banjoj Luci. Nakon toga sam razmijenjen u Novskoj te sam završio u bolnici u Dubravi nakon čega je uslijedilo 20 dana rehabilitacije u Makarskoj, a potom sam se odmah vratio na ratište u Hercegovinu, u postrojbu Specijalne policije, još uvijek šepajući. Da je kojim slučajem tada padala crta, ne bih mogao trčati jer se nisam još bio oporavio – kazao nam je Pinjuh objasnivši kako je došlo do ranjavanja:
– Tad me ranilo pet ručnih bombi od kojih su me tri pogodile u lijevu nogu, u desnu nogu kritično i lijevu ruku. Kada sam se počeo izvlačiti skakućući na toj ranjenoj nozi, pogodio me snajper s druge zgrade i probio mi desno plućno krilo. Tada sam jedva ostao živ.
Ratno iskustvo obilježilo je njegov karakter, a to je poslije definiralo i njegov rad u sportu, u kojem je pokazao upornost, disciplinu i odgovornost. A sve su to odlike s kojima je gradio temelje za osvajanje jedinog hrvatskog tekvondaškog olimpijskog zlata koje je u Tokiju 2021. osvojila Kninjanka Matea Jelić. Prema vlastitu kazivanju, Dragan je s Mateom radio od njene sedme do 18. godine nakon čega se ona, po osvajanju naslova svjetske juniorske prvakinje, preselila u Taekwondo klub Marjan gdje je jedan od najboljih tekvondaških trenera svijeta Toni Tomas izbrusio u olimpijsku pobjednicu. Osim toga, DIV je dosad stvorio borce i borkinje koji su na velikim natjecanjima svih uzrasta dosad osvojili 12 europskih i dvije svjetske medalje.
Govoreći o priznanju, Pinjuh je naglasio kako ga posvećuje postrojbama u kojima je djelovao (Munje, Specijalna policija Srednja Bosna i Mostar), ali i poginulim kolegama braniteljima.
Dragan se nastavio "boriti" i u miru pa se nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma 1996. doselio u Knin, grad simbol hrvatske slobode i pobjede. I upravo je ondje započelo novo, borilačko, poglavlje njegova života – dakako mirnodopsko, ali jednako zahtjevno.
Već 1997. sa svojom suprugom osniva Taekwondo klub DIV Knin, bez neke infrastrukture i veće baze.
– Kada imaš malu bazu, a mi imamo oko 70-80 članova, nije lako izvući vrhunsku kvalitetu. I zato se naša formula sastoji od jako puno rada i neprestanih treninga, poslijepodne i navečer.
Kako se navodi u obrazloženju za priznanje, posebna vrijednost Pinjuhova rada ogleda se u kontinuitetu rezultata u svim dobnim kategorijama – od najmlađih uzrasta, preko U-21 natjecatelja do seniorske razine. Zahvaljujući tome, Pinjuh je od 2005. uključen u rad stručnog stožera hrvatske tekvondaške reprezentacije pa ćete ga često vidjeti i na velikim natjecanjima svih uzrasta. Doduše, to nerijetko bude i o vlastitu trošku.
Na seniorskoj razini, borci iz njegova kluba izborili su tri brončane medalje na prvenstvima Europe te dva peta mjesta na seniorskim svjetskim prvenstvima. Time je DIV, kao klub iz male sredine, ostavio snažan i prepoznatljiv trag na hrvatskoj tekvondaškoj sceni.
Među istaknutim sportašima koje je DIV iznjedrio posebno se ističe Josip Teskera, aktivni seniorski reprezentativac Republike Hrvatske i vrhunski sportaš prve kategorije.
– Teskera je osvojio juniorsku broncu te mlađeseniorsko srebro na Prvenstvu Europe, ali i brončane medalje na dva posljednja seniorska Prvenstva Europe održana u Manchesteru i Beogradu. Bio je i peti na seniorskom Svjetskom prvenstvu u Meksiku, ali i na Olimpijskim igrama mladih u Argentini. Povrh toga, dobitnik je i nagrade Hrvatskog olimpijskog odbora "Dražen Petrović" za mlade sportaše – prenosi nam Pinjuh i ističe:
– Naša klupska dvorana nije mjesto gdje se samo uče udarci i tehnika nego i poštovanje, disciplina i svijest da se ništa vrijedno u životu ne događa preko noći.
I kao što je napisano u tekstu nominacije, njegov životni put podsjetnik je da borba za domovinu ne završava ratom, nego se nastavlja svakim danom u kojem se, tiho i ustrajno, gradi budućnost.
Otvori KEKS Pay
