Nakon samo 80 dana suradnje, Goran Tomić i Istra 1961 krenuli su odvojenim putevima. Kap koja je prelila čašu strpljenja baskijske uprave bio je poraz od Slaven Belupa (2:1) u Koprivnici, nakon kojeg je Tomiću ponuđen sporazumni raskid ugovora, što je on nakon nekoliko dana razmišljanja i prihvatio. Tako je njegova druga era na klupi pulskog prvoligaša, koja je započela 1. srpnja, naprasno završila sa skromnim učinkom od jedne pobjede, dva remija i tri poraza u šest prvenstvenih kola. Glasine o nezadovoljstvu u Vitoriji, sjedištu vlasnika kluba, pokazale su se točnima, a negativna atmosfera oko momčadi zapečatila je sudbinu cijenjenog stručnjaka.
Njegov povratak na Drosinu dočekan je s velikim odobravanjem i optimizmom. Tomić je u Puli ostavio odličan dojam u svom prvom, kratkom mandatu 2016. godine, prije nego što je prihvatio unosnu ponudu iz Kine. U međuvremenu je izgradio reputaciju jednog od najboljih hrvatskih trenera, ostvarivši povijesne uspjehe s Lokomotivom, s kojom je postao viceprvak i finalist Kupa, te vodeći Rijeku do zapaženih rezultata, što mu je u sezoni 2021./22. donijelo i prestižnu titulu trenera godine u HNL-u. S takvim pedigreom i dvogodišnjim ugovorom, očekivalo se da će nastaviti uzlaznom putanjom koju je Istra zacrtala prošlog proljeća, no stvarnost je bila bitno drugačija.
Od samog početka Tomićev je rad bio opterećen nizom problema. Momčad je tijekom ljeta osjetno oslabljena odlascima važnih igrača poput Lisice, Valinčića i Majkića, a pripremni period obilježila je prava pošast ozljeda ključnih pojedinaca. Marešić, Rozić, Radošević i Maurić propustili su veći dio priprema, novopridošli igrači poput Nasraouija i Prevljaka kasno su se priključili, dok se stranci poput Frederiksena i Bangure nisu pokazali kao pojačanja. Dodatni uteg predstavljala je i činjenica da su neki od stožernih igrača, poput Koskog i Marešića, cijelo ljeto mentalno bili na izlaznim vratima kluba, očekujući transfere koji se na kraju nisu realizirali.
Pehovi su se nastavili i s početkom sezone. Taman kada se momčad trebala uigrati tijekom reprezentativne pauze, viroza je iz pogona izbacila Lončara i Prevljaka, a nove ozljede zadesile su Lawala, Radoševića i Rozića. Sve je to rezultiralo igrom koja je bila daleko od željene razine. Bilo je vidljivo da momčad nije kompaktna, da ima problema u povratnoj trci te da se zbog tehničkih pogrešaka i dekoncentracije linije prebrzo rastežu. Uz sve to, nedostajalo je i sportske sreće; dva boda protiv Lokomotive ispuštena su u posljednjoj sekundi, bod na Poljudu izgubljen je u samoj završnici, a grede i vratnice često su spašavale protivnike. Iako nesreća nikad ne dolazi sama, neke se slabosti u igri, kako su primijetili analitičari, ipak ne događaju slučajno.
Goran Tomić tako je postao dvanaesti trener koji je dobio otkaz pod baskijskom upravom, a sedmi iz Hrvatske. Iako treneri prvi preuzimaju odgovornost, istu snosi i uprava kluba, kojoj se ponovno zamjera improvizacija u prijelaznom roku i nedostatak jasne strategije. Činilo se da su javna obećanja vlasnika Joseana Querejete o većem fokusu na projekt Istre najavila stabilnije razdoblje, no brzi rastanak s Tomićem sugerira da se stari obrasci nastavljaju. Momčad će u kup-utakmici protiv Neretve u Metkoviću privremeno voditi Sergej Banović, a za idući prvenstveni dvoboj protiv Osijeka na Drosini se očekuje imenovanje novog, vjerojatno šestog inozemnog trenera u eri baskijskih vlasnika.
Dobar je to trener. Šteta.