Rukometaši Zagreba kolo prije završetka igranja u elitnoj skupini Lige prvaka ispali su iz svih kombinacija za plasman među 12 najboljih. Ostaje im još domaća utakmica protiv Kielcea i čak da pobijede neće se pomaknuti s posljednjeg mjesta u skupini. Moglo bi se na kraju dogoditi da tri kluba imaju po devet bodova (Zagreb, Kolstad, Kielce) a u tom krugu Zagreb i Kolstad bi imali samo tri boda, a Kielce čak šest. Je li se moglo bolje? Sigurno se moglo, pogotovo u nekim utakmica gdje su zagrebaši bili u egalu na kraju su izgubili. Primjerice kod kuće se moglo uzeti bod više protiv Kolstada (25:25), Nantesa (22:25) i Barcelone (29:31). Na kraju su malo kumovale i ozljede igrača, pogotovo u završnici igranja u elitnoj skupini pa se tako gostovanje kod Aalborga dočekalo bez čak četvorice ključnih igrača – Gojuna, Srne, Walczaka i Pavlovića. Još je i Glavaš igrao poluozlijeđen. Nije za odbaciti ni činjenica da Zagreb nije ni miljenik sudaca. U zadnja dva kola Slovenci i Austrijanci itekako su fućkali na štetu hrvatskog prvaka. Ali, koga briga...
Prije 25 godina Zagreb je posljednji put igrao u polufinalu Lige prvaka. U to vrijeme u klubu su igrali sve redom hrvatski reprezentativci, ali i dva jaka stranca – Rusi Lavrov i Kulinčenko. U današnje vrijeme Zagreb si više ne može priuštiti kvalitetnog stranca, uglavnom dolaze igrače iz prostora bivše Jugoslavije. Tako su u proteklih nekoliko godina dres Zagreba nosili ili još uvijek nose, Crnogorac Božović, Srbi Kos i Dodić, Slovenci Suholežnik, Kavčić i Vlah, Klis, Faljić i Hadžić iz Bosne i Hercegovine. Iznimka je bio Mađar Leimeter, te Poljak Walczak koji je i danas u klubu. Zbog malog budžeta klub si ne može priuštiti igrača poput Gidsela, braće Costa, Minnea, Remilija, Syprzaka, Steinsa, Magnussona, Richardsona... Ne može si priuštiti ni hrvatske reprezentativce, osvajače nedavne srebrne medalje na svjetskom prvenstvu – Šoštarića, Jelinića, Karačića, Duvnjaka, Šušnju, Cindrića, Martinovića, Maraša, Šipića, Kuzmanovića.
Zagreb se oslanja na domaće talente koji dobrim igrama zavrijede igranje u reprezentaciji. Odličan primjer su Srna, Klarica, Mandić, Pavlović, Glavaš. Ali, klub jednostavno nema sredstva da ih zadrži kada postanu reprezentativci. Tako sljedeće sezone u Kutiji šibica nećemo više gledati Zvonimira Srnu koji odlazi u francuski Montpellier ni Filipa Glavaša kojem ističe ugovor i koju na stolu ima ponudu njemačkih i francuskih klubova. Da nemaju važeći ugovor otišli bi već Klarica i Mandić. U posljednjih pet godina Zagreb je napustio velik broj kvalitetnih igrača – David Mandić (igra za Melsungen), Marin Šipić (Kriens), Filip Vistorop (Eisenach), Matej Hrstić (Limoges), Aleks Vlah (Aalborg), Nikola Grahovac (Veszprem), Dino Slavić (Limoges), dok su Ivan Čupić i Željko Musa prešli u trenere.
Sad zamislite današnju postavu Zagreba da je bilo novaca i da su se svi ti igrači mogli zadržati – Mandić i Slavić na vratima, Mandić i Dibirov na desnom krilu, Glavaš a lijevom krilu, Šipić i Grahovac na crti, Beljavski, Vlah i Vistorop na srednjem vanjskom, Srna, Hrstić i Kavčić na lijevom vanjskom, Klarica na desnom vanjskom. Ta momčad bi i u ovako jakoj konkurenciji kao što je bila u skupini B bez problema izborili osminu finala, ako ne i četvrtfinale, pa čak i napad na završni turnir Lige prvaka. To su samo snovi,a realnost je takva da će Zagreb sljedeće sezone s trenerom Velimirom Petkovićem, morat krenuti od početka, morat će slagati novu momčad, bez Srne, Glavaša ali i Dibirova koji prestaje s igračkom karijerom. Tko zna, možda ode još netko. Momčad će se morati graditi oko Beljavskog, Gavrića, Pavlovića i Klarice na vanjskim pozicijama, Kraljevićem i Dodićem na desnom krilu, Ćavaru na lijevom, Faljićem i Trivkovićem na crti i Mandićem na vratima. Za ozbiljan iskorak u Ligi prvaka trebat će dovesti najmanje tri kvalitetna igrača, po jednog u vanjskoj liniji, lijevom krilu i desnom vanjskom. Ali tko će doći za skromne financijske uvjete. Tako kvalitetnih igrača u domaćoj ligi jednostavno nema. Jedan dio njih ode u Našice.
Gdje su igrači koji su ne tako davno osvojili svjetsko srebro u juniorskoj konkurenciji? Samo su dvojica ostala u Hrvatskoj – Srna u Zagrebu i Godec u Sesvetama. Ostali koji su bili nosioci kvalitete igraju odavno u inozemstvu – Martinović, Jaganjac, Šarac, Mileta i Vistorop. Od generacije koja je prije dvije godine nesretno i nespretno ispala od Mađara u četvrtfinalu svjetskog juniorskog prvenstva je malo "nestala". U vrijeme kada su 2023. godine igrali svjetsko prvenstvo većina igrača igrala je u Hrvatskoj - Mislav Turčić, Rok Malin i Jakov Dujić u Gorici, Patrik Hršak, David Štrković, Zlatko Raužan u Sesvetama, Ivan Barbić, Marin Lisac i Matej Komljenović u Dubravi, Matej Mandić u Zagrebu, Dominik Kuzmanović u Nexeu, Marin Božičević u Spačvi, Matija Car u Poreču, Petar Lulić u Bjelovaru, Tin Šestak u Varaždinu, a vani su igrali tek Noa Zubac (Kielce), Matej Vuleta (Budai) i Jan Kovačec (Maribor). Od svih tih igrača u dvije godine nije nitko postao velika klasa pa kao takvi nisu vjerojatno ni zanimljivi Zagrebu.
Otvori KEKS Pay
