Naslovnica Sport Ostali sportovi

Obilježena aferom, vratila se nepobjediva i postala – kraljicom

Osoba godine 2012. prema izboru Večernjeg lista. Sandra Perković smjestila se na drugo mjesto, iza pobjednika Ante Gotovine.
31. siječnja 2013. u 09:44 0 komentara 2 prikaza
Sandra Perković portal (1)
Foto: Igor Kralj/PIXSELL

Kada je Sandra Perković osvojila europsko juniorsko zlato u Novom Sadu prije četiri godine, odmah je dobila ponude nekoliko američkih sveučilišta. Ništa novo.

Prije nje puno je hrvatskih atletičara i atletičarki sreću potražilo u Americi, pogotovo oni u bacačkim disciplinama. U Americi je studirao Edis Elkasević, nekadašnji svjetski juniorski prvak i rekorder u bacanju kugle, Valentina Srša, nekadašnja velika nada u bacanju kladiva...

Sve je njih trenirao Ivan Ivančić, baš kao i Sandru. No Sandra je odlučila ostati. Na stranu je stavila dobivanje prestižne diplome, bolje financijske uvjete. Ivančić je sav sretan dočekao tu vijest.

Barcelonski uzlet pa pad

– Bit će Sandra olimpijska prvakinja – govorio je prije četiri godine Ivančić.

Mnogi su tada sumnjičavo vrtjeli glavama.

No atletski tandem iz snova 2010. godine osvaja zlatnu medalju na Europskom prvenstvu u Barceloni. Na olimpijskom stadionu Sandra je u šestom hicu bacila do zlatne medalje. Nekoliko dana kasnije pozlatila se i Blanka Vlašić u visu.

– Ovo je početak velikih rezultata. Sandra ima potencijal da bude velika prvakinja, da nakon duljeg vremena baci preko magičnih 70 metara – rekao je na vrućem barcelonskom asfaltu Ivan Ivančić.

Sandra? Ona je u to vrijeme bila još skromna, sramežljiva. Za nju je sve to bilo jako novo, sva ta medijska pompa. Europski naslov donio joj je i prestižnu nagradu Europskog atletskog saveza. Proglašena je na svečanosti u Beogradu najvećom atletskom nadom. Zlato iz Barcelone privuklo je i prve sponzore. Pogled prema 2011. godini bio je savršen.

Sandra je tu godinu počela pobjedama na mitinzima Dijamantne lige u Pekingu i Rimu. I onda šok.

Uhvaćena je u dopingu. No Sandra je tu najmanje bila kriva. Uzela je jedan preparat koji trener Ivančić nažalost nije testirao prije uporabe. Ivančić je bio uvjeren da onome što piše na deklaraciji treba vjerovati.

No ponekad velike farmaceutske tvrtke ne napišu baš sve. Kazna je za takvo što dvije godine suspenzije. No s obzirom na to da je pogreška bila nenamjerna, da Sandra prije nikad nije bila kažnjavana i zato što je Siniša Ergotić, direktor Hrvatskog atletskog saveza, povukao sve veze i sva moguća poznanstva u Svjetskom atletskom savezu, kazna je bila samo šest mjeseci suspenzije.

Sezona je bila izgubljena, a time i nastup na Svjetskom prvenstvu u Južnoj Koreji gdje je Sandra trebala biti favorit. Ivan Ivančić i Sandra Perković promijenili su svoj stav prema medijima koje su počeli izbjegavati, s nekima više nisu željeli ni razgovarati. No novinari su tu najmanje bili krivi. Sandra je ostala “obilježena”.

– Vratit ću se jača nego ikada – govorila je tada kroz suze.

I bogme se vratila. Ne jača nego ikad, nego nepobjediva. Nenastupanje na jakim natjecanjima nije joj nimalo poremetilo ritam. Doduše, na svom prvom natjecanju nakon suspenzije, na europskom zimskom bacačkom kupu u Baru nije nastupila među seniorkama, već u konkurenciji do 23 godine. Baš nikome nije bilo jasno zašto.

No Ivan Ivančić imao je neki svoj plan. Nadine Muller pobijedila je u seniorskoj, a Sandra u konkurenciji do 23 godine, u konkurenciji u kojoj je drugoplasirana bacila gotovo dvadeset metara kraće.

Samo jedan poraz

Sve je bilo podređeno Londonu i nastupu na Olimpijskim igrama. Sandra nije htjela preskakati mitinge. Nastupila je na svakom mitingu Dijamantne lige, nastupila je i na Europskom prvenstvu u Helsinkiju samo dva mjeseca uoči Igara. Helsinki su izbjegavali mnogi atletičari i atletičarke čuvajući formu za London. Sandra je sačuvala formu i za jedno i za drugo. U cijeloj sezoni imala je samo jedan poraz, u Parizu, na mitingu Dijamantne lige. Uvjeti nisu bili baš bajni, kiša i sklizak krug.

London je ostvario njezin san, kao i san njezina trenera Ivana Ivančića. Pobijedila je u nikad jačoj konkurenciji, ali nikad uvjerljivije. Zlatna olimpijska medalja. Prva ženska. Prva atletska. Preko noći postala je hrvatska atletska kraljica. Nažalost, zbog ozlijede je nije mogla pratiti Blanka Vlašić.

– Ostala mi je samo jedna neispunjena želja: baciti disk više od 70 metara. No moram nešto ostaviti i za novu sezonu, zar ne? – rekla je Sandra.

Europsko i olimpijsko zlato nisu bili dovoljni da bude proglašena najboljom europskom atletičarkom, a Svjetski atletski savez nije ju čak ni nominirao za najbolju. Ali je zato u Hrvatskoj proglašena najboljom hrvatskom sportašicom. Sto posto zasluženo...

>> Sportašima je najnaj u 2012. Sandrino olimpijsko zlato

Njezina godina za uspon na Olimp Sandra

Njezina godina za uspon na Olimp

Sandra Perković rođena 21. lipnja 1999. godine. Atletikom se počela baviti u klubu Dinamo Zrinjevac gdje i danas trenira. Prvi ozbiljniji rezultat u bacanju diska ostvarila je 2007. godine kada je na SP-u za mlađe juniorke u Ostravi osvojila drugo mjesto. Iste godine bila je druga i na Europskom juniorskom prvenstvu u Hengeleu. Dvije godine kasnije postaje europska juniorska prvakinja u Novom Sadu. Te godine prvi put nastupa na seniorskom SP-u u Berlinu gdje osvaja deveto mjesto. U prvoj seniorskoj godini osvaja europsko zlato u Barceloni 2010. godine. Potom ima stanku zbog dopinga i propušta 2011. godinu. Povratak je prošle godine bio sjajan – obranila je europsko zlato u Helsinkiju i bila prva na Olimpijskim igrama u Londonu.

Advent u Zagrebu
Zagrebački advent
Zašto svi luduju za germknedlama, što je to kitnkez i gdje se krije Artomat?

A1 izdvaja za Vas

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.