Premda je COVID-19 prebolio još početkom ove godine, Veljko Mršić nikako da se riješi posljedica te boleštine.
Nakon što je triput završio na hitnoj pomoći i dvaput ležao u bolnici sa sindromima post-COVID-a, liječnici su treneru Zadra i hrvatskom izborniku preporučili trotjednu apstinenciju od stresnog trenerskog posla uz savjet da mu jedine aktivnosti za to vrijeme budu spavanje, hodanje i hranjenje.
Dakako, kada nakon kvalitetne internacionalne igračke karijere razvijete trenerski nerv, postaje upitno hoće li netko poput Mršića doista mirovati ili će ipak biti mentalno prisutan pa će svakodnevno zvati svog zadarskoga pomoćnika Ivana Perinčića i s njim pretresati klupsku problematiku.
Šećem se penzionerski
– Pokušat ću ovaj put da to tako ne bude, da se posve maknem u stranu, naročito u ovom početnom dijelu poštede. No, košarka je dio mog života, moja strast i čini mi se, s distance, da tu nema nekog velikog stresa.
Zar ga neće biti ako Zadar dok ga ne bude naniže slabije rezultate?
– To da. Pa i gledajući neki dan Zadrovu utakmicu u Baru, htio ne htio, nervirao sam se. Prvi put kada sam bio izvan stroja, kada sam nosio holter koji prati rad srca, gledajući utakmicu Hrvatske lige snažno sam reagirao. Kada su liječnici analizirali moj nalaz, vidjeli su u dva navrata po 220 otkucaja u minuti. Kako sam morao voditi dnevnik aktivnosti, vidjelo se da je to bilo tijekom gledanja televizijskog prijenosa utakmice. Pokušavam utakmicu što mirnije gledati, ne nervirati se, no nije to lako.
Sve one koji su koronu preboljeli prilično štrecnu vijesti kada ode netko tko se činio posve zdravim. Tako je i s Mršićem koji je zbog COVID-19 izgubio strinu.
– Ona jest bila starija žena, ali se sa svojih 79-80 godina dobro držala. No, još jedna starija gospođa iz istog mjesta, a ona ima 90 godina, razboljela se i oporavila.
No, oporavio se nije poznati košarkaški menadžer Luciano Capicchioni (75), čovjek koji mu je bio menadžer i koji je vodio poslovni dio karijera velikana kao što su Kukoč, Sabonis, Ginobili, Ilgauskas, Papaloukas...
– Luciano je bio prvi veliki europski košarkaški menadžer. Susreo sam se s njim u rujnu, nije imao nikakvih težih bolesti. No, nakon što je preležao koronu, vratio se kući i doživio infarkt. Završio je opet u bolnici, a tijekom noći je preminuo.
U kojoj mjeri su Mršićevi problemi s koronom promijenili njegov odnos prema toj bolesti u odnosu na razdoblje prije nego što se zarazio?
– U ljudskoj je prirodi da banaliziraju stvari dok nešto osobno ne dožive, pa čak i kada se oporavite i prođu simptomi poput temperature, kašlja ili glavobolje. I baš kada pomislite da je sve prošlo, ako niste sasvim izliječeni, to se vrati. A kada smo se upoznavali s tom pošasti, kada bismo vidjeli čovjeka da ide prema nama, prelazili smo na drugu stranu ulice, a one za koje smo znali da su bili zaraženi izbjegavali smo kao da imaju kugu.
Kada se netko zarazi koronom uvijek sam sebi postavlja pitanje gdje je to pokupio virus?
- Prije no što sam imao pozitivan nalaz igrali smo u Zagrebu protiv Cibone, potom u Laktašima protiv Igokee te u Beogradu protiv FMP i tu sam se negdje zarazio, meni se čini u Laktašima.
Jesu li utakmice ABA lige organizirane sa zadovoljavajućim protuepidemijskim standardima?
- Po hotelima u kojima odsjedamo moglo bi biti bolje. Bilo bi poželjno da budemo izolirani kao što je to bio slučaj u Fibinim kvalifikacijskim balonima, da imamo poseban ulaz u hotel, posebnu prostoriju za hranu, da ne dolazimo u kontakt s ostalim gostima. Isto tako, čovjek se uvijek pita jesu li prije presica domaćini baš sve dezinficirali što je dezinficirati trebalo.
S obzirom da je tijekom ovog razgovora više puta zakašljao, Mršić simptome i dalje ima.
– Imao sam sve gotovo sve simptome o kojima se govori osim gubitka okusa i mirisa. Sada mi je ostao taj kašalj, koji se stalno vraća, ali i pritisak u prsima i poneka glavobolja. Srećom, kardiovaskularni nalazi su čisti. Rađena je koronografija zbog sumnje u anginu pectoris, no sve je u redu.
Jedino je na CT-u pluća bila zabilježena neka sjena, no i to je sve bolje i bolje, a pulmolog mi je rekao da sada ta pluća treba razvijati jer su mi zakržljala. Osim tehnikama disanja i puhanja balona to treba činiti i umjerenim vanjskim aktivnostima. No, jutros sam išao malo penzionerski prošetati pa sam morao usporiti i taj penzionerski tempo.
Cijepit ću se, ali ne preko reda
Mršić (49) je još daleko od mirovine, puno je još trenerskih zadataka pred njim pa tako i onaj lipanjsko-srpanjski na pripremama i samom kvalifikacijskom turniru za Olimpijske igre u Splitu Što će u tom smislu preporučiti svojim izabranicima? Da se cijepe ili ne?
– Sve je to individualno. Bez obzira na to što sam prebolio COVID-19 i što sada imam antitijela, ja ću se cijepiti. Dakako, kada na mene dođe red, da ne završim na naslovnicama. Za tu akciju zacijelo će i Hrvatski košarkaški savez zajedno s Fibom imati neki protokol. Prije ulaska u kamp svi će morati biti testirani, no na testiranja smo se ionako svi već navikli. Evo, mi u ABA ligi testiramo se prije svake utakmice.
Kakvi su izgledi da se na tom turniru igra pred splitskom publikom?
– Teško je to sada reći kada se situacija mijenja iz dana u dan. No, sigurno je da bi nama to puno značilo. Bez publike bi to izgledalo kao da se igra na neutralnom terenu, a kada imate publiku iza sebe onda i više izvlačite iz sebe - zaključio je izbornik.
kme