Rukometaše Hrvatske uskoro očekuje nastup na Europskom prvenstvu koje 15. siječnja počinje u tri skandinavske zemlje – Švedskoj, Danskoj i Norveškoj. Naši rukometaši sudjeluju na Europskim prvenstvima od 1994. godine, dakle bili smo sudionici svih. Osvojili smo ukupno tri srebra i tri bronce. Dakle, nedostaje nam samo zlatna medalja da kompletiramo kolekciju. Naime, bili smo svjetski i olimpijski prvaci. Samo su tri zemlje u povijesti velikih rukometnih natjecanja uspjele osvojiti zlatne medalje na europskom i svjetskom prvenstvu, te na olimpijskim igrama – Rusija, Francuska i Danska. Švedskoj, Njemačkoj i Španjolskoj nedostaje olimpijsko zlato.
Balićeva varka ili?
Hrvatska je imala tri ozbiljne prilike osvojiti zlato na Europskim prvenstvima. Naravno, tu mislimo na tri finala koja smo do sada igrali i koja smo nažalost izgubili. Prvi put smo igrali u finalu Europskog prvenstva 2008. godine u Norveškoj. Izbornik je bio Lino Červar koji je do tada već u džepu imao svjetsko i olimpijsko zlato, ali i dva poraza u polufinalima i u susretima za treće mjesto na Europskim prvenstvima 2004. u Sloveniji i 2006. godine u Švicarskoj. U Norvešku smo otišli s puno straha jer Ivano Balić nije prošao pripreme, imao je problema s trbušnim zidom i njegovo igranje bilo je pod velikim znakom pitanja.
No, već na prvoj utakmici, protiv Poljske (32:27), tada aktualnih svjetskih doprvaka, postigao je sedam pogodaka, baš koliko i Zlatko Horvat. Sa samo tri treninga odigrao je 36 briljantnih minuta. Svi su tada bili u šoku, gledajući u nevjerici kako je to moguće.
Djelovao je odmornije od svih jer nije prošao trenažni proces. Kako je imao nešto više odmora od ostalih, bilo je i za očekivati da će odigrati u puno boljoj formi nego ostali. On ima znanja i iskustva, igrao je tehnički i taktički jako mudro. Možda su mnogi posumnjali u njegovu ozljedu i da je sve to bila varka za suparnike. Ali, to nema veze s istinom. Takva ozljeda ne može biti varka. Trbušni zid je jako neugodna ozljeda i stvarno treba puno mirovati – rekao je tada Joško Vlašić, u to vrijeme trener Blanke i kondicijski stručnjak.
Hrvatska je u Norveškoj otišla do kraja, do finala. U polufinalu smo svladali Francusku (24:23), a onda se na putu do prvog zlata ispriječila Danska (20:24).
Ljut sam! Jako sam ljut. Nakon što sam pogledao snimku finalne utakmice ustanovio sam 13 kobnih pogrešaka sudaca na našu štetu. Da, pokradeni smo u finalu. Da su suci imali čistu savjest, ne bi me samo gledali nakon što sam im svašta izgovorio u lice. Bio bih odmah isključen – govorio je tada Lino Červar.
Novu priliku za zlato imao je Červar dvije godine kasnije kada je Hrvatska opet zaigrala u finalu. Bilo je to prvenstvo koje ćemo pamtiti po njegovu velikom ispadu uoči ključne utakmice u drugom krugu protiv Danaca.
– Imao sam sastanak s igračima i rekao sam da odlazim s mjesta izbornika To je moja konačna odluka. Jedan od glavnih razloga je nepovjerenje čelnika Saveza prema mojoj kombinaciji mladih i starijih igrača, nepovjerenje prema mom projektu OI London 2012. Smeta mi što nakon pet nastupa bez poraza svi pričaju i pišu o našoj lošoj igri, a mi smo ovdje najmlađa reprezentacija i to još bez pomoći dva glavna šutera. Osjećam zavist, netoleranciju, nerazumijevanje i nepovjerenje prema poslu koji pošteno radim od 2003. godine. U takvom okruženju više ne mogu raditi – govorio je tada Lino.
Sjajni Duvnjak u Švedskoj
Nakon tog govora pobijedili smo Dansku, ušli u polufinale gdje smo nadjačali Poljsku da bismo u finalu izgubili od Francuske (21:24).
Posljednje finale na Europskom prvenstvu igrali smo 2020. godine u Stockholmu. I opet je izbornik bio Lino Červar koji je doista i otišao nakon 2010. godine da bi se sedam godina kasnije vratio na klupu reprezentacije. S novom generacijom stigao je Lino do svog trećeg finala i izgubio od Španjolske (20:22). Bila je to utakmica u kojoj su odlučivale nijanse. Cijeli turnir odigrali smo sjajno s Duvnjakom koji bio pravo otkriće kao prednji u obrani 5-1. Jedna pogreška bila je dovoljna da izgubimo finale i toliko čekanu zlatnu medalju. Nakon tri finala Line Červara možda je upravo Dagur Sigurðsson, Islanđanin na klupi Hrvatske, predodređen da uzmemo ono što nam jedino nedostaje u zlatnoj kolekciji medalja.
Otvori KEKS Pay
