Ante Kostelić nije ovih dana ljutit ili razočaran, ako ste možda mislili da jest. Njegov razgovor s Janicom nakon 44. veleslalomskog mjesta bio je nešto žustriji, ali - roditeljski žustriji. I ne previše kritičan, jer Gips zna kako stvari stoje. I da se puno bolje u ovom trenutku ne može.
- Puno bolje, onako kako je Janica navikla prošlih godina, ne može. Zasad. Ali 44. mjesto?! Pa zar ona vrijedi za 44. mjesto? Ne. I zato sam joj to objašnjavao. Nitko ne traži od nje da opet bude onako dobra, jer očito nije još vrijeme, ja sam joj samo rekao da nije dovoljno napravila da ne bi bila 44. Da se tako ne bi smjela skijati, jer bolje može. Žmirećki.
Vjerovali ste da će joj manje vremena trebati za oporavak. Čak je u igri bio i odlazak u Ameriku, sredinom studenoga prošle godine, samo na slalom. Bilo je to nakon jedva desetak dana treninga...
- Da, to je samo bila jedna faza razmišljanja. Ali smo odustali brzo, jer to ne bi imalo smisla. Istina je, ja sam mislio da će Janica za manje vremena doći do prave forme, očito se nije moglo. Htjeli smo se prošvercati, ali nije nam uspjelo.
* Sonja Nef pet godina nije postojala
- Zbog čega nije, uletio je kontrolor?
- Nije bio potreban. Ja sam shvatio da je nemoguće. Janica, podsjećam vas, nije imala u kontinuitetu mjesec dana pravog treninga. Tri operacije, tri duga razdoblja oporavka, i sve te priče koje sam već stotinu puta ispričao. U svakom slučaju, previše je vremena proletjelo da bi ga se u puno kraćem roku nadoknadilo.
- Koliko je vremena potrebno po vašoj procjeni?
- Nije da smo nestrpljivi, samo, teško je gledati kako Janicu pobjeđuju skijašice koje su, objektivno, ipak iz neke druge priče. To je istina. Ali, glupo je opterećivati se time. Neka je pobjeđuju, sve će opet doći na svoje mjesto.
- Kada?
- E, to vam ne mogu reći, jer ne znam. Još mjesec dana, godina, ili dvije. Sonja Nef je bila pet godina anonimka, već praktički bivša skijašica, nakon ozljede. Ylva Nowen dvije godine nije mogla primirisati najboljih petnaest- dvadeset. A Janica, s tri operacije u šest mjeseci ipak je tu negdje. Nije u vrhu, ali se mota blizu.
- I vreba priliku? Možda bi joj jedan vrhunski rezultat pomogao da bude opet prava...
- Ne vjerujem. Odnosno, možda, da nije pala u Val d" Isereu. A ona je pala, ozlijedila se, deset dana ju je boljelo rame. Nakon toga veleslalom skija malo preoprezno.
* Usporeni sprinter
- Ne čini nam se da slalom vozi oprezno. Dapače, vozi ga tehnički savršeno, još uvijek sigurno najbolje na svijetu. Samo malo presporo.
- Da. Ali, to vam je otprilike ovako: zamislite sprintera, vrhunskog, najboljeg na svijetu, koji nije 10 mjeseci sprintao. Mislite da onda može opet pobjeđivati. Odmah? Niti slučajno. Od ožujka prošle godine, a sada je siječanj 2002., Janica nije sprintala. Njezini pokreti su isti, ali sporiji nego prije. Osim toga, ona i doslovce ne može sprintati, sada ne mislim na skijama. Ona ne može brzo potrčati, ne može skočiti s metar visine, ne može se odraziti s mjesta. Jer njezini mišići se nisu imali kada obnoviti, koljena oporaviti. To traje dugo, a, priznajem, toga nisam bio svjestan prije dva mjeseca.
- Ali sada jeste.
- Sada jesam. I, kada malo razmislim, shvatim da nemamo zašto žuriti. Ali, nemojte me krivo shvatiti, mi se ne mirimo sa sadašnjim stanjem, niti se predajemo. Janica će voziti sve više, pa i kombinaciju u Saalbachu, sljedeći vikend. A ako ja nisam siguran da je nemoguće, onda niti bilo tko drugi ne može biti siguran da neće baš u Salt Lake Cityju biti prava. Sprinterica! Jer, mjesec i pol je ipak dugo razdoblje. Mi znamo kako se pripremiti...
Razgovarao Dan FIGENWALD Snimio Dražen BREITENFELD
Otvori KEKS Pay
