Legendarni Ivica Kostelić i njegova slavna sestra Janica Kostelić zasigurno su jedni od najvećih hrvatskih sportaša u povijesti. Svojim nastupima i medaljama puno puta su nas učinili ponosnima, a ne treba zaboraviti da su kroz karijeru imali mnoge teške ozljede, nakon kojih su se svaki puta uspješno vraćali. O sestri Janici, ali i svom skijaškom putu Ivica je jednom prilikom govorio za Večernji list.
– Najteže mi je bilo prebroditi one prve ozljede jer nisam znao što me čeka. Nakon toga sam stekao neku sliku o tome, a kada znaš koji je sljedeći korak u oporavku, onda je sve to puno lakše. Ja sam rehabilitaciju znao napamet jer sam svaku pratio vrlo detaljno. Zapisivao sam što smo sve i kada radili i onda sam to kod kasnijih ozljeda primjenjivao pa je išlo puno brže. Zato sam se i uspio vrlo brzo vratiti natjecanju kada su mi se događale ozljede usred sezone.
– Psihološki nije bilo lako, ponajprije zbog toga što čovjek ima svoja očekivanja a fiziologija ima svoja ograničenja i tu treba pronaći ravnotežu. Liječnici će uvijek reći da tijelo ima svoje zakonitosti, da se ozljeda ne može zaliječiti prije no što ne zaraste tkivo, no zato postoje stvari koje možete raditi tijekom zalječenja. Za uspjeh oporavka vrlo je važno spriječiti odumiranje propriocepcije, jer poznato je da su živci ti koje je nakon ozljede najteže vratiti. A u sportovima poput skijanja u kojima je propriocepcija izrazito bitna, ona je jedna od glavnih sastavnica uspješnosti. A to je jedna od stvari koje se previde u rehabilitaciji pa ona bude manje uspješna.
Čime se bavi njegova, sportski, neponovljiva sestra Janica?
– Trenutačno je mama i čini mi se da u majčinstvu uživa sve više, a za ostalo morate nju pitati.
Je li njezinu starijem bratu bilo žao kada se Janica zahvalila na dužnosti državne tajnice za sport?
– Nije niti najmanje jer ona je na toj dužnosti bila izložena. Užasno je bilo ono što je doživjela u Supetru. To je jedna ljaga koja je teško izbrisiva. Tada sam bio ozbiljno zabrinut za nju. Čini se da se ona sada drži one “bježi, skrivaj se i šuti, ako hoćeš živjeti u miru”.
Do kuda je dogurala ideja o snimanju igranog filma o Kostelićima u hollywoodskoj produkciji?
– Nemam pojma. Mi jesmo prije četiri godine razgovarali s nekim scenaristom jer njima je to jako zanimljivo. Oni to gledaju hollywoodskim očima pa ne znam koliko bi sve to odgovaralo istini. A istina je najbolja, no da je toliko zanimljiva, “Gospodar prstenova” ne bi bio snimljen.
Istina, teško je zaboraviti tu sramotu učinjenu najvećoj hrvatskoj sportašici, a još teže prihvatiti da takvi ljudi žive oko nas.