Situacija u Borussiji Dortmund posljednjih tjedana sve je samo ne mirna, a u središtu zbivanja ponovno se našao hrvatski trener Niko Kovač. Iako rezultati ne odudaraju drastično od standarda kluba, sve glasnije priče o nezadovoljstvu unutar svlačionice, kao i javni istupi pojedinih igrača te problemi s disciplinom otvorili su pitanje: je li problem u Kovaču ili u mentalitetu momčadi koja se još uvijek traži između ambicije i komfora?
Buni se i djevojka igrača
Iskra koja je dodatno rasplamsala raspravu došla je iz usta Juliana Brandta. Njemački reprezentativac otvoreno je poručio kako aktualni stil igre "nije njegov način igranja nogometa". Iako Brandt nije izravno imenovao Kovača, poruka je bila jasna. Dio igrača teško se prilagođava zahtjevima koje novi trener postavlja, ponajprije u pogledu intenziteta, discipline i taktičke odgovornosti. Sve to smeta i jednom od glavnih igrača, ofenzivcu Karimu Adeyemiju, čija djevojka Loredana Zefi (inače jedna od najpopularnijih rap izvođačica njemačkoga govornog područja) preko medija stvara pritisak da u Dortmundu nema dovoljno prilika za karijerni napredak, pa da samim time želi i transfer svojeg partnera, za kojeg je poznato da nije ljubitelj Kovačeve "čvrste ruke". Uza sve ovo, nedavno je Kovač kaznio i dva igrača prve momčadi, Juliena Duranvillea i Colea Campbella, udaljivši ih iz momčadi zbog nediscipline, točnije jer su nekoliko puta kasnili na treninge.
Upravo tu leži srž problema. Kovač je u Dortmund doveden s jasnom misijom: podići fizičku spremu momčadi i uvesti čvršće radne standarde nakon razdoblja u kojem su igrači, prema pisanju njemačkih medija, uživali gotovo "kraljevski tretman". Pod prijašnjim trenerom Nurijem Sahinom atmosfera je možda bila ugodnija, ali posljedice su bile vidljive, česte ozljede, pad intenziteta i rezultati ispod očekivanja za klub BVB-ova renomea.
Kovačev pristup nije nov niti iznenađuje. Njegova trenerska filozofija temelji se na visokoj fizičkoj pripremljenosti, radu bez prečaca i jasnoj hijerarhiji. To je model koji mu je donio uspjehe u Eintrachtu i koji mu je, paradoksalno, u Bayernu iz Münchena došao glave. Tada su, podsjeća njemački BILD, "osjetljivi Bayernovi profesionalci" digli pobunu jer nisu željeli trenirati i igrati prema Kovačevim strogim standardima. Degradacija Thomasa Müllera bila je okidač, ali ne i uzrok, uzrok je bio sudar mentaliteta.
Upravo na tu paralelu upozorava i novinar Walter Straten u tekstu znakovita naslova "Kovač nije zaslužio ovu ubojitu presudu". Prema njegovu mišljenju, u Dortmundu se ponovno postavlja isto pitanje: žele li igrači doista vrhunske rezultate ili im više odgovara ugodna svakodnevica. Kovač s prosjekom od dva boda po utakmici spada među najuspješnije trenere u povijesti Borussije, rame uz rame s Thomasom Tuchelom i Lucienom Favreom. To su brojke koje se teško mogu ignorirati.
Estetska neprivlačnost
Naravno, nije zanemarivo ni to da Kovačev stil igre nije estetski najprivlačniji. On traži kompaktnost, disciplinu i rad bez lopte, elemente koji često dolaze u sukob s igračima kreativnog profila poput Brandta. Međutim, treba li se Dortmund prilagođavati individualnim preferencijama ili jasno definiranoj viziji koja dugoročno donosi stabilnost? Odgovor na ovo pitanje, posebice ako uzmemo u obzir nezaobilaznu činjenicu da je nogomet timski sport, čini se prilično jasnim.
Konačna odluka bit će na klupskom vodstvu. Sportski direktor Sebastian Kehl, kao i čelnici Carsten Cramer i izvršni direktor Lars Ricken, morat će procijeniti je li problem u treneru koji "previše traži" ili u momčadi koja još uvijek traži lakši put. Ako je suditi po argumentima koje iznose njemački mediji, ali i po Kovačevu dosadašnjem trenerskom putu, hrvatski stručnjak u najmanju ruku zaslužuje vrijeme i povjerenje, nešto što mu je u Münchenu izmaknulo. Jer jedno je sigurno, uspjeh na vrhunskoj razini rijetko dolazi bez odricanja. A Niko Kovač od svojih momčadi traži upravo to.
Otvori KEKS Pay
