Te zime 1984. godine, Sarajevo je bilo centar svijeta. Čarolija je lebdjela u zraku, pomiješana s mirisom ugljena i svježe napadalog snijega koji je pao u posljednji trenutak, kao odgovor na molitve cijeloga grada. Nakon godina priprema, u koje su se uključili svi, od države do običnih građana s donacijama i s više od deset tisuća volontera, 14. Zimske olimpijske igre pretvorile su grad na Miljacki u globalnu pozornicu. Svijet je gledao u Jugoslaviju, a Jugoslavija je s ponosom gledala u svoje Sarajevo. Ulice su vrvjele sportašima, novinarima i turistima, a među njima su se kretale i svjetske zvijezde. Švedski kralj, britanska princeza i brojna druga poznata lica šetala su gradom, no jedno je ime izazivalo posebno uzbuđenje, legenda Hollywooda i veliki prijatelj Jugoslavije, Kirk Douglas. Njegov dolazak bio je potvrda da je Sarajevo uspjelo, da je postalo mjesto gdje se okuplja svjetska elita. U toj atmosferi općeg slavlja i gostoprimstva, nitko nije mogao ni zamisliti da će se upravo uz njegovo ime vezati najveća mrlja Igara, priča o pohlepi koja je osramotila grad.

TRI GODINE BEZ ĆIRE

Australski Hrvati klicali su mi "Ćiro, hrvatski bane!", a ja im nisam uzvratio kako su željeli

Incident se dogodio jedne večeri, 11. veljače, kada je Kirk Douglas sa svojim društvom, u kojem je bilo osam osoba, odlučio iskusiti čari sarajevske kuhinje. Odabrali su privatni restoran "Una" smješten iznad Morića hana u srcu Baščaršije. Vlasnik restorana, Fahrudin Šehić, osobno je posluživao slavnog gosta i njegovu pratnju. Nakon ugodne večere, smijeha i fotografiranja za uspomenu, na stol je stigao račun. Stvarni iznos večere bio je 5400 tadašnjih dinara, no vlasnik je, očito ponesen prilikom da zaradi na svjetskoj zvijezdi, na račun dopisao jednu nulu. Konačna cifra iznosila je vrtoglavih 54 000 dinara, što je u to vrijeme bila protuvrijednost od oko 400 američkih dolara. Šehić je novac preuzeo osobno, misleći vjerojatno da glumac u stranoj valuti neće primijetiti deseterostruko uvećan iznos ili da ga za to jednostavno neće biti briga. Nije mogao biti više u krivu. Prevara nije prošla nezapaženo, a vijest o njoj proširila se gradom brzinom munje, pretvarajući se u skandal nacionalnih razmjera.
Priču je objavio tada popularni magazin Osmica pod naslovom "Najveći skandal sarajevske Olimpijade", a ogorčenje je zahvatilo cijeli grad i državu. Za Sarajlije, koje su disale kao jedno da bi se svijetu pokazale u najboljem svjetlu, ovaj čin bio je ravan izdaji. Nije se radilo o novcu, već o časti. Kako se netko usudio osramotiti njihov grad, njihovu gostoljubivost, i to na takvoj zvijezdi? Javni bijes bio je toliko snažan da su vlasti reagirale ekspresno. Tržišna inspekcija je, prema pisanim izvještajima tog vremena, u roku od samo dva dana zatvorila restoran "Una", a vlasniku je izrečena privremena zabrana rada na pet mjeseci. No, to je bio samo početak. Protiv Šehića je podnesena kaznena prijava zbog neopravdanog bogaćenja i naplate u stranoj valuti, kao i prijave poreznim i radnim inspekcijama. Cijeli gradski aparat pokrenuo se kako bi isprao ljagu s imena Sarajeva, pokazujući da se takvo ponašanje neće tolerirati. Ovo je sastav vatrenih koji bi mogao igrati u prvoj utakmici na SP-u. Imat ćemo jednu od najstarijih momčadi

Suočen s pritiskom javnosti i vlasti, vlasnik Fahrudin Šehić pokušao se obraniti nevjerojatnom pričom. Tvrdio je da on nije kriv, već da je prevaru počinio izvjesni konobar Mate iz Rijeke, kojeg je navodno zaposlio na crno samo dan ranije zbog povećanog obima posla. Prema Šehićevoj verziji, tajanstveni Mate je uzeo račun od 5400 dinara, dopisao nulu, naplatio ogroman iznos i nestao s novcem, opljačkavši i goste i njega. Međutim, tu priču nitko nije povjerovao. Hostesa koja je bila u pratnji Kirka Douglasa, kao i ostatak društva, potvrdila je da ih je cijelu večer posluživao isključivo vlasnik, koji je osobno donio račun i uzeo novac. Šehićeva obrana se raspala, a on je u očima javnosti postao simbol svega što olimpijsko Sarajevo nije htjelo biti. Njegov restoran, čak i nakon što mu je dozvoljeno da ponovno otvori vrata, građani su bojkotirali. Javna osuda bila je snažnija od bilo koje službene kazne, a priča o prevarenom Kirku Douglasu postala je urbana legenda o "sarajevskoj pravdi".

Video sadržaj

SERIE A

Kulenović u kratkom roku osvojio Talijane, ugledni list piše: 'Otrovan je, pravi timski igrač'

Ova epizoda, iako naizgled neugodna, na kraju je postala savršen primjer duha koji je vladao u Sarajevu 1984. godine. U kontrastu s jednim pohlepnim pojedincem stajale su tisuće građana koje su izašle na ulice s lopatama čistiti snijeg kako bi se natjecanja održala, navijači koji su stvorili legendarni slogan "Volim Jureka više od bureka" slaveći srebro slovenskog skijaša Jure Franka, i općenito atmosfera zajedništva koja je nadilazila sve podjele. Grad je bio toliko zaštitnički nastrojen prema svom ugledu da je prevaru nad jednim gostom, makar on bio i Kirk Douglas, doživio kao osobni napad. Vlasti su 400 dolara vratile pratnji slavnog glumca, a oni su zamolili da se novac uplati u humanitarne svrhe. Incident je tako dobio i plemenit epilog.
Danas, desetljećima nakon što su olimpijske baklje ugašene, a grad prošao kroz najmračnije razdoblje svoje povijesti tijekom opsade, priča o Kirku Douglasu i preskupim ćevapima i dalje živi. Ona nije samo smiješna anegdota, već podsjetnik na vrijeme kada su čast, ponos i gostoprimstvo bili vrijednosti koje je cijela zajednica bila spremna braniti. Bio je to trenutak kada je Sarajevo pokazalo svijetu svoje srce, spremno da se obračuna čak i s najmanjom mrljom koja bi mogla narušiti njegovu bajku. U sjećanju je ostao sjaj Igara, Vučkov osmijeh i grad koji je, barem na kratko, bio ujedinjen u snu o boljoj budućnosti, snu u kojem za prevarante jednostavno nije bilo mjesta.