U Areni Zagreb jučer je započeo petodnevni Grand Prix Zagreb Open Ranking Series, jedan od najjačih svjetskih hrvačkih turnira. U to ime popričali smo s novim izbornikom hrvatske muške seniorske reprezentacije Božom Starčevićem, dvostrukim olimpijcem, koji je nedavno preuzeo kormilo nacionalne vrste.
- Početak je sezone i svi dođu u Zagreb vidjeti gdje su. Naši dečki nisu u onoj najboljoj formi no takve su i druge reprezentacije i oni dođu u istom stanju, iz bazičnog treninga. No, hrvat će se maksimalno - najavljuje naš sugovornik, inače peterostruki pobjednik ovog turnira.
Što nas sve ove godine očekuje od velikih natjecanja?
- Imamo europska i svjetska prvenstva do 23 godine ali i za seniore. Spominjem U-23 jer imamo kvalitetnu mladu reprezentaciju, Ivančića, dva Lukača, Brkana i Milanovića. Tu bi se mogli nadati jednoj do dvije medalje. Seniorska reprezentacija nam je dobra a vidjet ćemo hoćemo li njoj priključiti Milanovića. Mlad jest no ako pokaže dobro i zrelo hrvanje mogli bi ga voditi na seniorsko Europsko i Svjetsko prvenstvo. Trebao bi nastupiti i ovdje i to u nedjelju. Bit će to njegov prvi nastup pred domaćom publikom. On je izrazito mlad za tu kategoriju jer ona traži da su borci stariji i zreliji. Najbolje godine su oko tridesete, a on ima tek 21. Ako izgubi to neće ništa značiti a ako nekoga od seniora uspije pobijediti to bi bilo fenomenalno. Posljednji olimpijski pobjednik u toj kategoriji imao je 40 godina.
Kakvi su nam ovi sad već standardni seniori?
- Imamo Kamenjaševića, Hukleka, Kodrića, Šačića, Mandića... Posljednje dvije godine smo osvojili po jednu medalju a svaki put nas je spašavao Etlinger. No, ja se ove godine nadam da bismo mogli uzeti više od jedne medalje. Bio bih zadovoljan s dvije medalje, sretan s tri medalje a jedna je nekakav minimum. Do Olimpijskih igara 2028. ostala su nam tri europska i dva svjetska prvenstva. Ova reprezentacija bi trebala zakačiti dvije-tri medalje.
Koliko čujemo, Svjetski hrvački savez promijenio je kriterija plasmana na Olimpijske igre.
- Priča je da će biti lakše uzeti normu što je nama drago. Kada kažem lakše, ljudi misle to je sada lagano. Lakše znači jako teško a ovo što je bilo do sada bilo je ekstremno teško. I zato smo otkako smo samostalna država imali samo pet olimpijaca. To su Stipe Damjanović, braća Žugaj, Huklek i ja. Mi smo se kvalificirali a Stipe je dobio pozivnicu jer je Hrvatska tada bila u ratu no on je za pozivnicu vrijedio jer je bio četvrti na svijetu. Pet olimpijaca od 1991. do danas jako je mali broj pa smo se ponadali da će se taj kvalifikacijski postupak pojednostaviti. Na kraju smo dobili nešto između. Nije se to toliko pojednostavilo. Možemo reći da jest za nijansu lakše ali to je slično kao i prije.
Dakle, koji su to sada načini da se ode na Olimpijske igre.
- Prije je sa Svjetskog prvenstva išlo prvih pet a sada će ići prvih četiri. Na Olimpijskim igrama po kategoriji je 16 hrvača. Posljednja tri mjesta se popunjavaju sa rang liste. Ako je ovih prvih četvero uzelo normu na SP-u i još ako s kontinentalnih turnira imamo po dvojicu, oni svi se brišu s rang lista. Vi možete pomisliti da vam je onda dovoljno biti 14., 15. ili 16. da ćete ući na Igre. No, to nije tako jer će barem petorica uzeti normu a da uopće nisu na rang listi. Postoje neki borci koji ne izlaze na turnire već samo odu na natjecanja na kojima mogu uzeti normu. To bi značilo da će ih se sa rang-liste maknuti njih osmorica pa bi Hrvati morali biti negdje između 9. i 11. mjesta da bi bili pozvani na Olimpijske igre. To nije jednostavno ali nije niti nemoguće. To Huklek, Mandić, Kodrić, Kamenjašević, Milanović mogu. Oni vrijede da se vrte oko prvih deset.
Božo je do jučer bio perjanica reprezentacije na strunjači a sada je trenerski šef nacionalni vrste. Kakav ga osjećaj prožima vezano uz tu promjenu?
- To je život. Sve u svoje vrijeme. Čudno se osjećam. Naviknut ću se. Dođe mi nekad da malo othrvamo. Dođem na trening pa othrvam s Huklekom i Mandićem no svjestan sam da za dvije-tri godine neću raditi jer je sve veća mogućnost ozljede. Ja sam oduvijek, dok sam bio hrvač, u klubu vodio treninge pa sam tako stvorio Mandića i Milanovića. Oduvijek volim trenirati druge i vjerujem da ću se snaći u toj ulozi. Shvatio sam da moram biti puno stroži i da se ne smijem sviđati.
S obzirom na to da je njegov klupski trener, pitali smo ga kako se razvija sin predsjednika Milanovića?
- Marko je bio treći u Europi do 20 godina. On je jedan od naših najtalentiranijih hrvača općenito. Imao je operaciju kuka do koje nije došlo zbog hrvanja već je kuk sam po sebi bio problematičan. Operacija je dobro prošla, on se dobro rehabilitirao nakon čega je osvojio seniorski turnir u Danskoj, prvi na kojem je nastupao nakon operacije. To je veliki pokazatelj. Razvija se dobro no svi smo mi drugačiji. On je čudan hrvač u tom smislu da je za svoju kategoriju vrlo spretan, vrlo okretan. Nije tipičan teškaš koji stoji na mjestu no on još uvijek može izgubiti od prosječnog seniora a može pobijediti i dobrog seniora ako ne i odličnog. Neke borbe može odlično odraditi a kod nekih iskusnih boraca, koji će prepoznati kako se on bori, neće imati dovoljno prostora. Znači, puno je posla ispred nas. Za tu kategoriju moramo dobiti puno snage.
Nedostaje li mu kilaže?
- On ima 121 kilogram a kategorija je do 130 pa neko može pomisliti da moramo nabiti kile. No, ovo je sasvim u redu. Jednostavno, treba se dogoditi proces sazrijevanja u kojem on svaki mjesec treba biti za nijansu tvrđi i snažniji. On je na utezima jako dobar no to sada treba prenijeti u sirovu hrvačku snagu. Utezi su dobar pokazatelj no treba vremena da se to prenese na strunjaču - zaključio je Starčević.
Otvori KEKS Pay
Jelbto onaj sinek za koga je msmica žičana petice da bude uspješan?