Dagur Sigurðsson u rekordnom je roku postao puno više od izbornika hrvatske rukometne reprezentacije. U manje od dvije godine, mirni i karizmatični Islanđanin vratio je vjeru u hrvatski rukomet, nanizavši svjetsko srebro i europsku broncu, te je postao omiljena osoba u zemlji. Iako je prvi stranac na klupi Kauboja, javnost ga je prihvatila kao da je desetljećima dio domaće sportske priče. Nakon posljednjeg uspjeha, Sigurðsson je u velikom intervjuu za Gloriju otkrio nevjerojatnu osobnu priču koja objašnjava zašto se veza između njega i Hrvatske čini sudbinskom. Kako je priznao, odluka o dolasku nije bila vođena samo profesionalnim motivima već i dubokom intuicijom i, kako se ispostavilo, gotovo proročanskom obiteljskom povezanošću.
Naime, puno prije nego što je uopće razmišljao o trenerskoj karijeri, a kamoli o Hrvatskoj, Lijepa Naša bila je redovita tema u njegovu domu u Reykjavíku. Zasluge za to idu njegovu mlađem bratu, čija je fascinacija hrvatskim sportom graničila s opsesijom. "Odluka da dođem ovamo bila je čista strastvena intuicija. Postoji jedna zanimljivost. Moj mlađi brat oduvijek je veliki zaljubljenik u hrvatski sport. On naprosto obožava sve što dolazi iz Hrvatske. Još kao dijete svaki put kad je birao tim, uvijek bi izabrao Hrvatsku, tako da je Hrvatska oduvijek u našem kućnom eteru. Nevjerojatno", ispričao je Sigurðsson, otkrivši da bratova podrška nije stala samo na navijanju. Kada je čuo da Dagur ide na pregovore u Zagreb, njegova reakcija bila je trenutačna i odlučna: "Idem s tobom."
Tako je na sastanak s čelnicima Hrvatskog rukometnog saveza stigla neobična delegacija: Dagur, njegov brat i najbolji prijatelj odvjetnik. Pregovori su, prema Sigurðssonovim riječima, bili najkraći i najjednostavniji u njegovoj karijeri i trajali su tek desetak minuta. Jedina prepreka bio je njegov važeći ugovor u Japanu, zbog čega se potpis morao odgoditi. To vrijeme čekanja pokazalo se ključnim. "Onda smo nas trojica rekli federaciji: Želimo otići u Zadar dok čekamo", prisjetio se izbornik. Plan je bio posjetiti starog prijatelja, bivšeg hrvatskog reprezentativca Ivana Ninčevića, koji je igrao za njega u Berlinu.
Taj posjet Zadru pretvorio se u ljubav na prvi pogled koja je zapečatila njegovu vezu s Hrvatskom i izvan rukometnog terena. "Čim smo stigli, dogodila se ljubav na prvi pogled, grad, atmosfera, more... Sve je bilo nevjerojatno", s oduševljenjem je opisao svoj prvi susret s dalmatinskom obalom. Impresije su bile toliko snažne da je spontani vikend rezultirao ozbiljnom životnom odlukom. Ta kemija između njega i grada bila je trenutačna i opipljiva, a ishod je bio jasan: "Rezultat je kupnja stana na zadarskoj rivi", rekao je Sigurðsson.
Otvori KEKS Pay
Toliko o Hrvatima kao skučenim ksenofobima... Dagure, živio i hvala.