Dagur Sigurðsson u rekordnom je roku postao puno više od izbornika hrvatske rukometne reprezentacije. U manje od dvije godine, mirni i karizmatični Islanđanin vratio je vjeru u hrvatski rukomet, nanizavši svjetsko srebro i europsku broncu, te je postao omiljena osoba u zemlji. Iako je prvi stranac na klupi Kauboja, javnost ga je prihvatila kao da je desetljećima dio domaće sportske priče. Nakon posljednjeg uspjeha, Sigurðsson je u velikom intervjuu za Gloriju otkrio nevjerojatnu osobnu priču koja objašnjava zašto se veza između njega i Hrvatske čini sudbinskom. Kako je priznao, odluka o dolasku nije bila vođena samo profesionalnim motivima već i dubokom intuicijom i, kako se ispostavilo, gotovo proročanskom obiteljskom povezanošću.
Naime, puno prije nego što je uopće razmišljao o trenerskoj karijeri, a kamoli o Hrvatskoj, Lijepa Naša bila je redovita tema u njegovu domu u Reykjavíku. Zasluge za to idu njegovu mlađem bratu, čija je fascinacija hrvatskim sportom graničila s opsesijom. "Odluka da dođem ovamo bila je čista strastvena intuicija. Postoji jedna zanimljivost. Moj mlađi brat oduvijek je veliki zaljubljenik u hrvatski sport. On naprosto obožava sve što dolazi iz Hrvatske. Još kao dijete svaki put kad je birao tim, uvijek bi izabrao Hrvatsku, tako da je Hrvatska oduvijek u našem kućnom eteru. Nevjerojatno", ispričao je Sigurðsson, otkrivši da bratova podrška nije stala samo na navijanju. Kada je čuo da Dagur ide na pregovore u Zagreb, njegova reakcija bila je trenutačna i odlučna: "Idem s tobom."
Tako je na sastanak s čelnicima Hrvatskog rukometnog saveza stigla neobična delegacija: Dagur, njegov brat i najbolji prijatelj odvjetnik. Pregovori su, prema Sigurðssonovim riječima, bili najkraći i najjednostavniji u njegovoj karijeri i trajali su tek desetak minuta. Jedina prepreka bio je njegov važeći ugovor u Japanu, zbog čega se potpis morao odgoditi. To vrijeme čekanja pokazalo se ključnim. "Onda smo nas trojica rekli federaciji: Želimo otići u Zadar dok čekamo", prisjetio se izbornik. Plan je bio posjetiti starog prijatelja, bivšeg hrvatskog reprezentativca Ivana Ninčevića, koji je igrao za njega u Berlinu.
Taj posjet Zadru pretvorio se u ljubav na prvi pogled koja je zapečatila njegovu vezu s Hrvatskom i izvan rukometnog terena. "Čim smo stigli, dogodila se ljubav na prvi pogled, grad, atmosfera, more... Sve je bilo nevjerojatno", s oduševljenjem je opisao svoj prvi susret s dalmatinskom obalom. Impresije su bile toliko snažne da je spontani vikend rezultirao ozbiljnom životnom odlukom. Ta kemija između njega i grada bila je trenutačna i opipljiva, a ishod je bio jasan: "Rezultat je kupnja stana na zadarskoj rivi", rekao je Sigurðsson.
Otvori KEKS Pay
Evo što je Dagur Sigudsson Intimno priznao tom svom hrvatskom frendu bivšem rukometnom reprezentativcu Ivanu Ninčeviću kada je došao kod njega u Zadar, a prije nego je postao selektor hrvatske rukometne reprezentacije: "'Ivane, to je to. Ta vaša emocija, to ja želim, To nigdje nisam imao. To je to što Hrvatska ima, a drugi nemaju." Dagur je tu došao zbog emocije, zbog srca, zbog tog je došao tu. Ivan kaže dalje: "Otkrio mi je i sljedeće, Ivane da mi je netko rekao da ću biti izbornik Hrvatske, hoću li biti, ja bih došao i besplatno, plivajući ako treba. To je ono što mi je prvo rekao." Došao je zbog emocije i srca, svega onog što mi imamo, a što nema puno ekipa, da ginu tako za reprezentaciju, domovinu, naciju.