U završnici gostujuće utakmice protiv Hermesa, trenera Alkara Damir Milačić (44) izveo je "kaskaderski" potez. Tijekom borbe igrača za jednu "ničiju" loptu zakoračio je u teren, a onda se bacio u trenerski prostor poput nogometnog vratara. Bio je to potez za notes koji se odmah zavrtio u prostoru društvenih mreža.
Nazvali smo ga a on nam je, i prije no što smo ga pozdravili, otpovrnuo:
- Ha, ha... Ne, nisam bježao od tehničke.
A s obzirom na to da je ušao u teren i to u trenutku dok se u tom dijelu igrališta odvijala igra, bio je kandidat i za takvo što.
- Primio sam oko 200 poruka i poziva na tu temu. Lopta je bila živa, a rezultat na semaforu bio je četiri za nas i, bilo je jasno, ako nju osvojimo da ćemo osigurati i pobjedu. Kada sam vidio da moji igrači, koji su inače vrlo požrtvovni, gledaju tko će se baciti htio sam ih potaknuti da se izbore za tu loptu.
Dakle, proradio je igrački instinkt dugogodišnjeg igrača, danas nažalost, nepostojećeg Zagreba.
- U trenutku tih ludih emocija morao sam nešto učiniti. Ja sam takav temperament da ću se i u odijelu baciti.
U hrvatskoj košarci pamtimo još jedan takav potez.
- Tadašnji trener Zagreba Danijel Jusup pokušao je u Trnskom spriječiti šut Slavka Modrića. Ja pamtim da je Van Gaal išao izraziti sucu svoje nezadovoljstvo pa mu je demonstrirao nepravilno uklizavanje tako da je uklizao sucu.
U odnosu na igračke dane, Milačić je nešto teži no i danas je jednako energičan.
- Bez obzira što sam dobio desetak kilograma, ja još uvijek igračima demonstriram neke stvari pa tako pokazujem i pritisak u obrani, u stavu.
Postoje treneri koji isprate utakmicu prekriženih ruku, no Milačić "igra" sa svojim igračima svih 40 minuta.
- Ja barem tri puta tjedno odem u fitness da bih imao dovoljno energije. Ja energično vodim utakmice od svog prvog trenerskog dana u Susedgradu. Ako i sjednem to nije zato što ja hoću sjesti nego jer time želim primiriti svoju momčad. S druge strane, ne sjedam ni ako suparnik visoko vodi jer ne volim da se vidi da sam se pomirio s visokim porazom.
U alkarskom gradu nitko nije očekivao da će Sinjanima najdraži sportski klub nakon 11. kola HT Premijer lige imati čak pet pobjeda.
- Naš prvi cilj je bio ostanak u ligi, a pritajeni da izbjegnemo šokantnu završnicu Prvenstva i grčevitu borbu u zadnjim kolima. Ovo nitko nije očekivao jer imamo prilično mladu momčad.
Tu su i dvojica Amerikanaca, branič Neal i centar Wembi.
- Naši Amerikanci su provjereni, ali i jeftini. Oni su dovedeni na pozicije na kojima smo htjeli naše igrače, ali nismo imali te novce koje su oni tražili. S novom dvoranom dobili smo priliku trenirati dva puta dnevno pa imamo dovoljno vremena da se pripremimo za suparnike.
I u Alkarovu slučaju pojavljuje se paradoks a to je da su domaći igrači skuplji od Amerikanaca.
- To su svote koje si mi ne može dozvoliti jer se pokrivamo koliko je lancun dug. Nisam si dao mira kada sam u gruzijskoj ligi vidio Neala kojeg sam motivirao govoreći mu da će ovdje biti u izlogu za klubove ABA lige odnosno jače hrvatske klubove, a ova regija je u očima igrača i njihovih menadžera dosta na cijeni. Wembija smo dobili posredstvom agencije za koju radi Vedran Pavličević, sin poznatog našeg trenera Željka. On ima 21 godinu i omiljen je suigrač u svlačionici.
Mićku je ovo treći mandat u Alkaru. Što ga stalno vraća u Sinj?
- Mala je to sredina, a s time i prilika za prisniji odnos s ljudima i razvoj prijateljstava. Ovdje sam stvorio krug ljudi zahvaljujući kojima se osjećam kao kod kuće. Doduše, odgovara mi i stoga što supruga i ja živimo u Splitu. Nama je dvorana uvijek puna, a ljudi u Sinju doista vole košarku pa će vam na ulici reći petorku Škrljeva ili Hermesa.
Nešto od svoje filozofije Damir je baštinio od svog bivšeg trenere Boška Pepsija Božića kojem će se u čast sljedeći ponedjeljak okupiti naraštaji igrača koje je vodio u KK Zagreb.
- To je nešto što se ne propušta, moramo ovjekovječiti to što će se dvorana zvati po Pepsiju i što će on dobiti svoju bistu. Ja u svom radu primjenjujem puno savjeta koje mi je davao kao igraču i koji su mi tada bili pomalo čudni. Recimo, on je stalno govorio "igramo da damo koš, a ne da ja dam koš" i to ja svojim igračima stalno govorim. Pepsi mi je puno značio ljudski i trenerski, bio sam vezan za njega.
