Obitelj Vlašić ovih dana ima mnogo razloga za slavlje. U trenutku kada se Blanka još bori s oporavkom od ozljede kako bi za kraj karijere nastupila na OI u Tokiju i kad nije toliko u fokusu medija kao u vrijeme kada je bila dvostruka svjetska prvakinja u visu, novinske stupce, radijski i televizijski prostor zaokuplja njezin mlađi brat Nikola koji je u međuvremenu postao jedan od sjajnih nogometaša. Upravo je on bio taj koji je krajem prvog poluvremena načeo mrežu Slovaka.
– Naravno da sam u stalnom kontaktu sa sinom i moram vam reći da je jako iznenađen kako je odjeknula u javnosti ova pobjeda i njegova igra. Ono što mi je drago da se dobro uklopio među starije igrače. Uostalom, njegovih šest dodavanja bilo je šest dobrih prilika za pogotke – istaknuo je Joško.
Ovo mu je prvi pogodak za A reprezentaciju. Je li ga nekome posebno posvetio?
– Nije.
Je li očekivao da će biti u prvih jedanaest?
– Očekivao je. Izbornik mu je već dao to naslutiti nekoliko dana prije utakmice – priča Joško.
Kakvu utakmicu očekujete od njega u Bakuu?
– Istu kao ovu, ako ne i bolju. Nikola je igrač koji će igrati sve bolje i bolje – istaknuo je tata Vlašić.
Cijela obitelj u sportu
Tata Joško bavio se desetobojem i u ovoj disciplini ima dvije medalje s Mediteranskih igara. Tako je u Splitu 1979. godine bio brončani, a četiri godine kasnije u Casablanci osvojio je zlato.
Kako mu se te godine rodila kći i kako mu se dogodila zlatna medalja, dao joj je ime po marokanskom gradu. Jasno, kći se nije mogla zvati Casablanca, već skraćeno Blanka. Od 1979. do 1983. godine bio je pet puta zaredom prvak Jugoslavije u desetoboju.
Prvi je hrvatski atletičar koji je probio granicu od 7000 bodova. Naravno, Joško je i aktualni hrvatski rekorder u desetoboju (7659 bodova) iz 1983. Njegov rekord mogao bi ostati vječan jer se trenutačno u Hrvatskoj malo atletičara bavi ovom teškom disciplinom. Nakon završetka sportske karijere posvetio se poslu trenera. Sve svoje vrijeme i znanje usmjerio je na kćer koja je postala jedna od najboljih svjetskih visašica svih vremena.
Mama Venera također je bila sportašica, bavila se skijaškim trčanjem i atletikom. Joško i Venera upoznali su se u Splitu, na Kineziološkom fakultetu. Nakon Blanke dobili su još tri sina, Marina, Nikolu i Luku.
Nikola je otišao u nogomet, Marin se bavio atletikom, bacao je disk i trenirao košarku. Danas je već cijenjeni kondicijski trener i u jednu ruku Joškov nasljednik. Luka je kondicijski trener. Dakle, dvoje djece vrhunski su sportaši, dvoje je ostalo vezano uz sport, ali u stručnom dijelu.
Prvi veliki Joškov projekt bila je, naravno, Blanka. Kada je prvi put postala svjetska juniorska prvakinja u visu, u Čileu 2000. godine i kada je to ponovila dvije godine kasnije u Kingstonu, tata Joško znao je da je na pravom putu. I bio je itekako u pravu.
Blanka je izrasla u atletski brend. Dvostruka svjetska prvakinja na otvorenom i u dvorani. Jednom europska prvakinja. Ima srebro i broncu s Olimpijskih igara u Pekingu i Riju. I još puno drugih medalja. Ima drugi skok svih vremena u visu – 2,08 metara, u Zagrebu 31. kolovoza 2009. godine.
Nakon teške ozljede 2013. godine Blanka je upala u teško depresivno stanje. U to vrijeme javio joj se jedan prijatelj rekavši da je na Poljudu zapalio svijeću i pomolio se svetom Anti za nju.
Nekoliko dana kasnije brat Nikola povjerio se Blanki rekavši joj da se obratio. Poslije tog razgovora Blanka je, kako kaže, tri dana plakala i povjerovala u Krista. Dvaput se nakon ozljede vraćala na velikim natjecanjima i uz velike bolove osvajala medalje, na Svjetskom prvenstvu u Pekingu 2015. godine te na Igrama u Riju 2016. To je za sada bio i njezin posljednji nastup na velikoj sceni.
Igrali smo nogomet jedan protiv drugoga
Kada je Nikola počinjao svoju nogometnu karijeru u Omladincu iz Vranjica, Blanka je bila na vrhuncu karijere. Nakon sjajnih utakmica za Hajduk Nikola je 2017. godine prešao u Everton koji ga je posudio moskovskom CSKA koji je pak u lipnju ove godine otkupio ugovor za 15 milijuna eura.
– Nikola je jako cijenjen u Rusiji. Cijene ga i navijači Evertona jer znaju kakvu kvalitetu ima – rekao je Joško.
Vjerujemo da će Nikola uskoro biti tražen među klubovima liga petice.
– Tko ga vidi, znat će da će na njemu samo zaraditi i profitirati. Tko ga ne vidi... – misli tata koji se prisjetio i samih početaka s Nikolom.
- Bio je veselo, rastrčano dijete. I prilično jak za svoje godine. Nekako smo počeli igrati nogomet, prvo jedan protiv drugog na malom prostoru. Igrali smo doslovce svugdje, u dnevnom boravku, dizalu, na plaži, u parku. Onda smo počeli igrati dva protiv dva.
Uvijek bih ja igrao s njim u paru. Sjećam se da sam napravio dva drvena gola i stalno ih vozio na autu. Gdje god bismo stali, tu bismo igrali. Onda smo se preselili u dvoranu u kojoj je Blanka trenirala. Tu sam napravio malo igralište. Eto, tako je sve počelo – kazao je Joško.
Joško trenutačno piše knjigu. Radni naslov, a možda i konačni je “Nikolin nogometni put”.
– Za sada su sve to samo natuknice. Ispisano je već 750 stranica. Moglo bi doći i do 1000 stranica. Sam sve pišem, a tko bi drugi? Bez obzira na to što se u knjizi najviše bavim Nikolom, tu je unutra i ostali dio obitelji bez kojeg bi knjiga bila nezamisliva.
Uložio sam punu truda u te bilješke, puno je tu emocija. Nisu to samo činjenice koje su svakome dostupne. No, da bih je završio, moram se povući u osamu. Imam ja neke svoje tihe oaze – rekao je Joško.
Kada će knjiga izaći?
– To se ne zna. Kada Nikola odobri. Za sada je protiv toga. Ideja je da knjigu prevedem na nekoliko stranih jezika, između ostalih i na kineski. To je milijunsko tržište i tamo bi to sigurno bilo zanimljivo – zaključio je Joško Vlašić.
Svaka čast Jošku. Stvorio je dva izvrsna sportaša od svoje djece i to u dva različita sporta što je prava rijetkost.