S Nikolom Šafarićem razgovarao sam između pobjede nad Hajdukom i poraza protiv Lokomotive. Njegov Varaždin ipak je u ovih sedam kola jedno od ugodnijih iznenađenja prvenstva. No, Šafarićev trenerski rast traje već dulje vrijeme, a ono što radi u baroknom gradu možda i nije valorizirano na pravi način. Jedan naš poznati nogometaš mi je prije nekoliko dana ponudio tezu o tome kako bi Hajduku bilo bolje da je doveo Šafarića umjesto Gonzala Garcíje. Teza mi je zazvučala zanimljivo. Bez obzira, Šafarić je sigurno nova zanimljiva pojava iz varaždinskog nogometnog bazena koji je oduvijek stvarao prave majstore trenerskog zanata...
Koliko ste zadovoljni onim što Varaždin trenutačno predstavlja u našem ligaškom nogometu?
– Rekao bih da smo na dobrom putu. Krenuli smo remijem s Goricom, pa porazom od Slavena Belupa. Potom nam je uslijedio težak raspored s Rijekom, Osijekom, Dinamom i Hajdukom. Tu smo se uspjeli složiti i zaredati dobrim rezultatima. Vratili su nam se neki ozlijeđeni igrači, a oni koji su došli u ovom prijelaznom roku, ušli su u natjecateljski ritam. To sada izgleda puno bolje – počeo je Šafarić.
U Varaždinu kažu da je tajna u posebnom odnosu između vas i igrača?
Držimo se skupa
– Kao igrač bio sam kapetan skoro u svim klubovima u kojima sam igrao. Uvijek sam vodio računa o tom zajedništvu i druženju, stalno se radilo na ozračju. To prenosim na momčad. U mojoj su svlačionici sve jako kvalitetni dečki, držimo jedni do drugih i čuvamo se. U tom ozračju pojedinac dolazi do izražaja. Tako funkcionira i cijeli klub.
Koji je ultimativni doseg ove momčadi?
– Možda nemam puno godina kao trener, ali dovoljno smo pametni i ne srljamo. Gledamo da nas ne ponese. Sigurno, gode lijepe riječi ali čvrsto smo na zemlji i znamo da se sve može preokrenuti preko noći.
Kako vi učite o nogometu i kako se pripremate na izazove koji vas očekuju?
– Puno mi je dala Akademija HNS-a. Nakon devet godina edukacije, stekao sam određena znanja. Bio sam trener pionira, tajnik kluba, radio sam u skladištu, kao oružar, bio pomoćni trener. Prošao sam sve razine. Znam s čim se svi u klubu susreću. Stalno analiziram svoje postupke, uočavam i pokušavam ispravljati pogreške. Imao sam slobodu da si to mogu priuštiti. Važno je saslušati ljude, približiti im se, spoznati njihovu problematiku. Onda je lakše donositi odluke i sastavljati momčad.
Postoji li netko koga najradije nazovete za savjet, kome najviše vjerujete?
– Na početku akademije najviše sam razgovarao s našim šefom Damirom Jagačićem, ali i Stanislavom Vugrincem koji je sada u mirovini. Kasnije je to bilo kroz iskustva sa Zlatkom Dalićem koji mi je u tri kluba bio trener. S njim često razgovaram o nogometu.
Je li danas važnije upravljanje svlačionicom ili nogometno znanje?
– Puno mi je olakšalo iskustvo kada sam bio sportski direktor. Znao sam sve igrače koji su došli, kako smo pregovarali. Kada treniraš momčad, nema skrivanja. Ali važna mi je sloboda koju imam od predsjednika, ljudi na svim razinama koji su me pustili da radim. Ovo što radimo u našim uvjetima malo je i nerealno. To mi je najveći plus. Naravno, važno je nogometno znanje, ali si mi najčešće u stožeru složimo pritisak jer svi imamo ambicije i želimo rasti. Klub i momčad žive od pozitivnog ozračja i rezultata.
Koja bi bila sljedeća razina iskoraka za NK Varaždin?
– To bi bio sigurno dolazak novih ulagača. Kada bi se uložilo još više sredstava. Da dodatno osnažimo momčad i da se pokušamo približiti vodećoj trojci. Uz pomoć sadašnjih sponzora i grada, stabilizirali smo klub. Teško možemo očekivati nekakav transfer od deset milijuna, daj Bože da se dogodi, no trenutačno nije realno.
Kako ste zadovoljni nogometom u Hrvatskoj?
– Liga je izjednačena i to je naša realnost. Moramo se svi okrenuti razvijanju hrvatskih talenata. Trebamo procijeniti je li naš cijeli sustav dobro posložen. Htio bih da imamo još više mladih igrača, to je jedino važno za našu budućnost. Malo nam mladost šteka. Premalo je naših mladih igrača u ligi. Imamo nekoliko klubova koji im daju šansu da se nametnu, no to još nije na pravoj razini.
Možemo li u ovakvim uvjetima stvarati više mladih igrača?
– U Varaždinu smo odabrali put koji mnogi pokušavaju slijediti. No, svi odabiru ono za što misle da im je potrebno. Nitko nikome ne brani da ulaže u infrastrukturu, stadione ili mlade igrače. No, rijetko tko se odluči za taj put. Mi zadnjih nekoliko godina ulažemo u našu infrastrukturu, to nam je dalo rezultate. Ljudi se tu ugodnije osjećaju, lijepo im je, plaće su na vrijeme. To je ispravan put. Neki su klubovi pojedinim igračima počeli davati prevelike ugovore, to je puno previše za našu ligu. Ne govorim o tome zaslužuju li igrači takve ugovore, no HNL bi trebao biti razvojna priča. Moramo stvarati više igrača, a da bi se to dogodilo, moramo složiti preduvjete za rad. Malo smo pomiješali neke stvari.
Kovačević? Ne bih...
Kako vam se čini projekt Dinama pod Marijom Kovačevićem?
– Ne bih o tome. Previše smo zaokupljeni svojim problemima. Analiziramo suparnike kada igramo protiv njih, teško je komentirati nešto s čim nisi upoznat.
Što će vam u budućnosti biti prednost, a što najveći problem?
– Nisam razmišljao o tome...
Kako vam izgleda Hajduk?
– Dobro, bolje nego prošle godine. Posebice u napadačkom dijelu, raznovrsniji su, opasni. Malo smo ih mi poremetili pobjedom u Varaždinu. No, bez obzira na ishod derbija, ništa se tu značajno nije promijenilo. Svaka utakmica vam mijenja raspoloženje i ambicije. Samo se tenzije treba malo spustiti. Ako se odlučiš vjerovati struci, onda projektu treba dati vremena. Kada biraš nekoga, onda ga prije toga i analiziraš. I ove će godine biti zanimljiva utrka za naslov prvaka.
Što bi bio vaš sljedeći trenerski iskorak?
– Ma zadržao bih se na želji da se cijeli klub podigne. Da rastemo prema Rijeci, Dinamu i Hajduku i da se "pofajtamo" za neke trofeje. Samo o tome razmišljam. Želim da Varaždin bude ambiciozan. A kaj će biti u budućnosti, neka bude kaj će biti...
Kako biste se nosili s pritiskom eventualnog odlaska u neki jači klub, u bližoj ili daljnjoj perspektivi, nije važno?
– Trenutačno ne razmišljam o tome. No, kada sam preuzeo funkciju trenera, nije bilo lagano. To je za mene tada bio veliki iskorak. Isto kao i kada smo ispali iz lige, bio sam trener pionira i došao sam na funkciju sportskog direktora. Sve su to za mene bili iskoraci. Poslije sam morao preuzeti momčad u ne baš sjajnoj situaciji, pa smo napravili sjajne stvari. Važno je da čovjek vjeruje u sebe i da se ne plaši izazova. Treba jednostavno zasukati rukave i početi raditi. Daš sve od sebe, tako treba gledati...
Očito ste sljedeći ozbiljan trener iz varaždinskog bazena, osjećate li u tom smislu neku vrstu utega?
– Ne. Baš uživam u tome zato što smo opet svima dokazali da se na ovim prostorima dobro radi. I prije smo bili poznati po svom stilu nogometa, da se volimo nadigravati. Iz tog nadigravanja proizlaze dobri treneri i samo je pitanje tko će biti sljedeći za pet ili deset godina. Ova je sredina lijepa za život i rad. U tim okolnostima dolazi uspjeh – kaže Šafarić.
Ali kada dođe uspjeh, onda ćete vjerojatno biti malo manje simpatični, jer tako stvari kod nas funkcioniraju?
– Takav smo narod. To smo vidjeli i u reprezentaciji, klubovima. Osvojite prvenstvo, a za mjesec dana mijenjate trenera. Nije lak život trenera. Ali ako razmišljate o otkazu prije nego ste počeli raditi, onda je bolje da se ne bavite trenerskim poslom. Nema trenera koji nije dobio otkaz, ali trenutak u kojem klubovi reagiraju je najvažniji.
Vrednujemo li našu trenersku struku na pravi način?
– Iskreno, mislim da bismo morali puno bolje. Nije to nikakva kritika. Mislim da je hrvatska javnost prekritična. Stav je da bi naša reprezentacija trebala biti na svakom Svjetskom ili Europskom prvenstvu i osvajati medalje, da bi Dinamo ili Hajduk stalno trebali pobjeđivati i osvajati trofeje. Malo je to krivo postavljeno. Danas u nogometnom svijetu svi napreduju, sve se izjednačilo, odnosno, male su razlike u kvaliteti. Sve je teže stvarati rezultate. Daj Bože da reprezentacija ponovi uspjehe iz zadnjih godina, no bit će jako teško. Kada govorimo o klubovima, rezultate treba poštivati i ljudima dati podršku. A ne jedva čekati da netko posrne i padne pa se poslije naslađivati. Premala smo država da bismo stalno isticali negativnosti. Moramo se i mi malo promijeniti.
Imate li dojam da ni vaši rezultati nisu valorizirani na pravi način?
– Prezadovoljan sam kako se u klubu ponašaju prema meni. Jako sam im zahvalan što smo dobili šansu. Bilo je i teških trenutaka, lani smo izgubili tri utakmice u nizu i nije bilo nikakve panike. Sve vrijeme imao sam podršku i bilo mi je lakše raditi. Zato kažem, ova sredina je možda nerealna. Istaknuo bih primjer Radomira Đalovića koji je lani dobio pet komada od Olimpije. U tim bi okolnostima 90 posto trenera dobilo otkaz, a Damir Mišković mu je vjerovao i on je to vratio na najbolji način. Hoću kazati, ako trener nema vremena, teško je napraviti rezultat. Prvenstvo se ne osvaja u 100 dana ili tri mjeseca, svi moraju disati zajedno. Bez toga nema ničega.
Ostavljate dojam kao da vam više odgovara biti iza svjetala reflektora, da vas mediji ne razvlače, čak i u pozitivnom smislu?
– Sigurno. Netko uživa u pozornosti medija. Nisam naviknut na to. Puno je lakše raditi. Pritisak dođe kad-tad, a sve se može promijeniti preko noći. Draže mi je biti u drugom planu, miru i tišini. Možeš više isporučiti.
Pazite, možda ćete takvim umjerenim stavovima postati manje zanimljivi mainstream medijima?
– (smijeh) Ne želim se baviti senzacijama ni žutilom, ne patim od medijske pozornosti. Samo razmišljam o Varaždinu. Važno mi je da ljudi u klubu vide što radimo i da smo svaki dan bolji. Javnost ionako nije upoznata s realnom slikom. Sada su mi prvi put u dvije godine skandirali. Nakon povijesnih rezultata i ulaska u Europu, ljudi su tek sada vidjeli da i ne radimo tako loše. Nije me to poljuljalo, čak me i ojačalo. Takva smo sredina, teška za rad, ne samo Varaždin već i Hrvatska. Ne plašimo se, dobro radimo. Varaždin je nerealan u ocjeni kako funkcionira cijeli klub. Znam, danas jesi, sutra nisi. Nekad se spomene i dosta laži, ne znam zašto. Ljudi se dosta bave negativnošću, a nema veze s istinom. Da to idem ispravljati, nema smisla...
Da, spomenuli ste ključan pojam – istina! Koliko ljude uopće zanima istina?
– To je isto upitno. Na takve ljude ne treba gubiti vrijeme. Budem li gubio vrijeme na one koji se hrane negativom, onda sam ja slab čovjek...
Onda je čovjek promašio život?
– Tako je. Ne želim trošiti energiju na takve stvari.
Koji bi onda bio savjet trenerima koji kreću vašim putem?
– Educirati se svaki dan, biti maksimalno fokusiran na ono što radiš. Jako je važna vizija kluba kojoj se treba podrediti.
Što su strani treneri donijeli našem nogometu?
– Možda malo drukčiji stil igre i načini gledanja na nogomet. Nisu to neki iskoraci. Mi moramo držati do svog trenerskog identiteta. Svaki kraj ima svoje specifičnosti s dovoljno kvalitetnih trenera za seniorski nogomet. Mi smo u zadnje vrijeme imali Kovačevića, Toplaka, prije Dalića i Beseka... Sve top-treneri iz našeg bazena. Moramo više vjerovati u naše trenere. Više poštujemo sve druge nego sami sebe...
Zašto?
– Ne znam. To je valjda tako. Stalno se čeka neki poraz i odmah je tragedija. Kada pobijediš, bilo je dosta loših stvari. Ako se ravnamo prema masi koja ima priliku govoriti, a nije stručna, nismo na pravom putu. Struka mora odlučivati o najvažnijim stvarima.
Krivi put mladih igrača
Dotaknuli smo se opet stvaranja igrača u Hrvatskoj. Zašto naši mladi igrači sporije sazrijevaju?
– U današnje vrijeme, mladi igrač u Dinamu ili Hajduku odigra dvije dobre utakmice i odmah se počne govoriti o transferu i vrijednosti. Možete zamisliti koliko je teško u takvim okolnostima ostati normalan, biti gladan i posvetiti se samo sebi i odricanju. Tim mladim dečkima radi se medvjeđa usluga. Jer, svi oni misle da njihova karijera treba stalno ići prema naprijed. Nisu svjesni da ima oscilacija, nema igrača koji to nije prošao. Jedino je pitanje tko se i kako zna nositi s tim situacijama. Budemo li im svi tepali, napravit ćemo pogrešku. Dosta njih živi od bljeskova i tri novinska naslova. To je krivi put...
Griješimo li možda u principima treninga i selekcije?
– Sustav je tako postavljen da dosta trenera u omladinskim pogonima razmišlja isključivo o rezultatu. U mlađim kategorijama morate imati učitelje. Kada im se stavi teret da će ispasti iz lige i dobiti otkaz, zanemaruje se razvoj igrača. Zbog toga naši mladi igrači u seniorski nogomet dolaze s lošim navikama, a tamo rijeko tko ima vremena čekati. Moramo voditi računa o sustavu natjecanja i obučavanju trenera...
Odmarate li se od nogometa?
– Rijetko. Ako se i odmaram, onda je to odlazak u šumu, branje gljiva, ribolov, kartanje, obitelj i kumovi...
Znate prepoznati sve vrste gljiva?
– Znam dvije-tri vrste, to beremo, druge ne diramo... – uz smijeh je zaključio Šafarić.
Otvori KEKS Pay
