Izbornik engleske nogometne reprezentacije Thomas Tuchel prije nekoliko je dana objavom popisa igrača za Svjetsko nogometno prvenstvo u SAD-u, Kanadi i Meksiku samo potvrdio svoju devizu da se njegove momčadi ne sastoje isključivo od najboljih pojedinaca, nego igrača koji najviše odgovaraju sustavu, strukturi i zahtjevima momčadi. Zato su doma ostali i neki od najtalentiranijih igrača engleske Premier lige, poput Colea Palmera, Phila Fodena i Trenta Alexander-Arnolda. Onome tko je poznavao Tuchelov modus operandi u ovih 16 mjeseci na klupi Engleske to nije bilo iznenađenje.
Asimetrična krila
S obzirom na Tuchelov fokus na strukturu i sustav, prva postava Engleske možda je lakša za predviđati negoli i na jednom prijašnjem SP-u. Ona bi u utakmici prvog kola grupne faze Svjetskog prvenstva protiv Hrvatske 17. lipnja u Dallasu trebala izgledati ovako: Pickford – James, Konsa, Guehi, O'Reilly – Anderson, Rice – Saka, Bellingham, Gordon – Kane. Postoje još tu neke druge mogućnosti o kojima Tuchel razmišlja na određenim pozicijama, kao recimo o Morganu Rogersu na poziciji ofenzivnog veznjaka ili o Marcusu Rashfordu na poziciji lijevog krila, no ranije spomenutih 11 igrača čine se kao prilično izgledni kandidati za mjesto startera.
Na papiru, to je formacija 4-2-3-1, ali je Tuchelu najvažniji oblik momčadi onaj koji se postiže u posjedu pri organizaciji i kreaciji napada, a to je 3-2-5. Dva stopera i jedan od bekova (ili jedan od veznjaka) čine posljednju liniju, u veznom redu najčešće se nalaze jedan središnji veznjak i jedan 'uvučeni' bek, a onda je u napadačkoj liniji pet igrača koji šire protivničku obranu; centarfora, ofenzivnog veznjaka, dva krila te još jednog priključenog veznjaka ili beka. Već je vidljivo da se tu događa puno rotacija i izmjena, a upravo je to ono što Tuchel voli – kontrolirani kaos. Primjerice, izrazito mu je bitno da su mu krilni napadači asimetrični; dok s desnog krila Bukayo Saka ulazi s loptom u sredinu na lijevu nogu i tako traži svoju priliku, trenutačno najbrži engleski nogometaš Anthony Gordon na lijevoj strani igra direktno, napada prostor i traži dubinu.
U taktičkom su smislu Nijemčeva dva tajna oružja igrači na bekovskim pozicijama, Reece James na desnoj i Nico O'Reilly na lijevoj strani, ali to su ujedno dvije potencijalne prilike za Hrvatsku. Naime, James je igrač kojem Tuchel silno vjeruje, još od dana kada je vodio Chelsea, i služi mu kao važan veznjak u izgradnji napada. James je polivalentan i fizički moćan igrač koji može igrati veznjaka, beka i stopera, ali kad se visoko priključi u vezni red, iza njega na desnom beku ostaje mnogo prostora, a to je iznimna prilika za Ivana Perišića. S druge strane, O'Reilly je u dresu Cityja ove sezone vjerojatno bio najbolji lijevi bek Premier lige, ali pod Guardiolom je tijekom utakmica kao plod Cityjeve fluidnosti bio u praktički svim ulogama, pa čak i u završnici. Ekstremno je polivalentan igrač koji se zna pronaći u nevjerojatnim pozicijama, no i to je nešto što ostavlja prostor za suigrače. Svjestan je toga Tuchel, zbog toga na stoperima ima Marca Guehija i Ezrija Konsu koji su s kvalitetnom brzinom odlični u branjenju širokih prostora, no Hrvatska tu i dalje može tražiti svoje prilike i dolaziti u opasne situacije, posebice uz Antu Budimira koji bi svojim stilom i staturom mogao 'zaokupirati' oba stopera.
Gvardiol protiv Sake
Glavni igrači ove engleske reprezentacije ipak su Harry Kane, Jude Bellingham i Declan Rice. Rice će biti organizator igre u prvoj i drugoj fazi napada, Kane će biti glavna meta, no nekada će se povlačiti i u kreatora, a Bellinghamova uloga trebala bi biti najsvestranija; od mijenjanja Kanea u kaznenom prostoru na poziciji devetke kad se Kane izvuče, sve do vrlo izgledne uloge čovjeka zaduženog za praćenje svojeg bivšeg suigrača Luke Modrića u fazi obrane. Iako je Rogers briljirao u završnici sezone, ipak je Bellingham u maloj prednosti s obzirom na raspon i zahtjevnost zadataka u ovoj ulozi koja je službeno na papiru 'desetka', ali više djeluje kao neka luda 'osmica' koja se pretvara u sve.
Prvotna uloga Harryja Kanea, najboljeg svjetskog strijelca u profesionalnom klupskom nogometu ove sezone, itekako je jasna – zabijati golove. Međutim, ima kapetan i drugih zadataka, poput već ranije spomenutog razigravanja. Upravo u tim trenucima našim će stoperima biti vrlo važno ne iskakati na Kanea pod svaku cijenu i paziti na utrčavanja Bellinghama, Gordona, pa čak i O'Reillyja. Nekako se kao istaknuta tri dvoboja na terenu nameću onaj realovski između Modrića i Bellinghama, premijerligaški između Gvardiola i Sake te bundesligaški između Kanea i Vuškovića.
U kratkim crtama, Englezima su jake strane pozicijska fleksibilnost i fizičke predispozicije, dok su im mane prostori iza bekova i kontrola utakmice. Engleska je pod Tuchelom možda postala direktnija i agresivnija, ali i dalje znatno slabija u nečemu u čemu je Hrvatska na elitnoj razini, a to je diktiranje tempa utakmice po volji i potrebama vlastite momčadi.
Otvori KEKS Pay
