Ono što ministar turizma i sporta Tonči Glavina danas predstavlja kao veliku reformu hrvatskog sporta zapravo je sustav koji je država najavila još prije sedam godina. U prvoj, povijesnoj nacionalnoj strategiji sporta koju je Hrvatska čekala od osamostaljenja, za razdoblje 2019.–2026. Kao glavni ciljevi postavljeni su transparentno financiranje, jedinstveni informacijski sustav, praćenje trošenja javnog novca, jasni kriteriji raspodjele i kategorizacija sportova kao temelj financiranja saveza. Upravo na tom tragu donesen je i važeći Zakon o sportu iz 2022., a potom i pravilnik o kategorizaciji sportova, koji je trebao pretvoriti strategiju u operativni mehanizam raspodjele novca. Rokovi su propisani, Hrvatski olimpijski odbor morao je do kraja 2023. ministru sporta dostaviti kategorizaciju sportova, ali to nije provedeno.
Za sponzorski novac objavljivat će se samo ukupni iznos, ne i pojedinačni računi
Glavinina reforma otvara neugodno pitanje: je li problem ikada bio u tome da država nije znala što treba napraviti, ili u tome što nikada nije bilo dovoljno političke volje da se sustav stvarno otvori
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.