Donna Vekić (29), trenutačno je 95. tenisačica svijeta, sa sjajnom karijerom iza sebe. Dugo je u profesionalnom tenisu, u ritmu treninga i nastupa, stalno ste na putovanjima. Neki misle da je lijepo biti tenisačica, ali?
– Nije lako. Primjerice, bila sam dva tjedna u New Yorku, a nisam ništa vidjela osim hotela i teniskih terena. Svaki su dan treninzi i obveze su toliko naporne da nemam snage ni za što. Ljudi misle da živim glamurozno, a daleko je to od istine. Što se tiče hrane, sama si kuham, ne odlazim previše u restorane. Ne mogu sad reći da sam nekakav kulinarski ekspert, ali znam napraviti sjajne lazanje. Kada bih god došla u rodni Osijek, uvijek bi mi mama ili ujna napravile lazanje. Kako sam sve manje išla u Osijek, morala sam ih sama naučiti raditi.
Kako je bilo u počecima?
– Bilo je puno odricanja, tenis nije jeftin sport pa su roditelji trebali uložiti i puno novca. Bez njih danas ne bi tu bila. U ono vrijeme kad sam počinjala ni uvjeti nisu bili dobri pa smo često morali putovati na treninge izvan Hrvatske. Ništa mi nije bilo teško jer sam bila dijete. Već kao tinejdžerica osvajala sam turnire, sa 16 godina bila sam među top 100 igračica, a prvi WTA turnir osvojila sam sa 17 godina, bilo je to u Kuala Lumpuru. Kada sam osvojila prvi WTA turnir, bilo mi je veliko olakšanje jer sam prije toga igrala dvaput u finalu i dvaput sam izgubila. Gubila sam finala prvo u Taškentu, a onda u Birminghamu.
Je li prerani ulazak u svijet profesionalnog tenisa uvjetovao kasniju veliku krizu rezultata?
– Bilo je tu puno stvari koje su se dogodile, možda je najstresnija bila operacija koja je za mene bila šok. Stanka je bila jako duga, htjela sam požuriti na terene pa sam igrala s bolovima u koljenu gotovo godinu dana. Nisam bila strpljiva, ali sreća da sam imala obitelj uz sebe, moj teniski tim koji mi je bio velika potpora. U tom razdoblju čak sam razmišljala da odustanem od tenisa. Bila sam daleko od top 50 igračica i to me je jako frustriralo. Tko zna kako bi sve to završilo da nisam presjekla i rekla – u redu, sad ćeš napraviti dužu stanku i dok se potpuno ne oporaviš nema više igranja. Tako sam krenula od nule i ova je sezona nagrada za sve teške trenutke koji su sada iza mene.
Jedna je od rijetkih vrhunskih tenisača koja ima i svoj privatni biznis. Riječ je o proizvodnji mirisnih svijeća?
– Imam veliku strast prema mirisima i svijećama. Uvijek kada bih putovala u novu zemlju kupila bih mirisnu svijeću i stavljala bih je u sobu kako bih imala ljepšu atmosferu. I onda sam došla na ideju da napravim svoj brend. Uvijek sam htjela tako nešto, htjela sam napraviti svijeće koje će biti lijepe i koje će se dobro uklopiti u svaki prostor. Riječ je o mirisnim svijećama i štapićima koje sam na tržište lansirala 2021. godine. Svijeće su izrađene od 100 posto prirodnog voska pčela iz Parka prirode Kopački rit, a odašilju negativne ione kako bi pročistile i poboljšale kvalitetu zraka. Mirise je dizajnirao parfumer Arnaud Fourré u poznatom parfemskom centru Grasse u Francuskoj. DNNA svijeće i difuzori za interijere danas se prodaju i izvan Hrvatske na mjestima kao što su American Dream u New Yorku, Segraeti u Monte Carlu, The Mall of America u Minneapolisu i Belodore u Budimpešti te od prosinca i u ultraluksuznom resortu na Maldivima, Anantara Resort. Nije lako, ali to je nešto čime ću se više baviti kada završim igračku karijeru.
Svaka čast, stvarno. Bez patetike i bez glamura – čist rad, disciplina i realnost iza reflektora. Lijepo je vidjeti sportašicu koja ne prodaje bajke, nego govori kako jest: hoteli, tereni, bolovi, odricanja… i vlastite lazanje kad treba. Profesionalno, prizemljeno i zrelo. Respekt.