Na današnji dan 1983. godine rođen je danas pokojni Hrvoje Ćustić, talentirani zadarski nogometaš čiji je život i obećavajuća karijera tragično prekinuta na nogometnom terenu. Njegova smrt ostaje jedna od najtužnijih priča hrvatskog sporta, vječni podsjetnik na opasnosti neadekvatne sportske infrastrukture, ali i na mladića kojeg Zadar i Hrvatska pamte po talentu, vedrini i ljubavi prema nogometu.
Hrvoje Ćustić je, dakle, rođen 21. listopada 1983. godine u Zadru. Odrastao je uz roditelje Svetka i Marinu te mlađeg brata Domagoja. Prve nogometne korake napravio je u pionirima Nogometnog kluba Zadar 1994. godine. Njegov talent brzo je prepoznat, pa razdoblje od 1998. do 2000. godine provodi u Splitu, igrajući za kadete Hajduka. S Hajdukom je 1998. godine osvojio i Hrvatski nogometni kup za kadetski uzrast, potvrđujući svoj veliki potencijal. Nakon epizode u Splitu, Hrvoje se 2000. godine vraća u svoj matični klub, NK Zadar. Tu završava juniorski staž i zbog iznimne darovitosti biva priključen seniorskoj momčadi. Dres Zadra nosio je do 2005. godine, etabliravši se kao važan igrač. Njegove dobre igre nisu prošle nezapaženo, pa 2005. prelazi u redove NK Zagreba. U Kranjčevićevoj je proveo dvije sezone, igrajući u tandemu i s kasnijom zvijezdom hrvatskog nogometa, Marijom Mandžukićem. Tijekom tog perioda, proveo je i kratkih mjesec dana na posudbi u NK Međimurje. Ljeta 2007. godine, Hrvoje se ponovno vraća kući, u svoj Zadar. Bio je poznat kao polivalentan igrač – primarno lijevi bočni, no pod vodstvom trenera Stanka Mršića često je igrao i u vrhu napada, uz Želimira Terkeša. Kroz karijeru je u HNL-u upisao 127 nastupa i postigao 11 pogodaka.
Ćustićev talent prepoznat je i na nacionalnoj razini. Prošao je kroz kampove mlađih uzrasta u organizaciji Nogometnog saveza Dalmatinske regije te je bio član hrvatskih nogometnih reprezentacija U-20 i U-21. Za U-20 selekciju odigrao je tri utakmice, dok je za U-21 reprezentaciju, u generaciji s igračima poput Luke Modrića, Vedrana Ćorluke i Eduarda da Silve, upisao sedam nastupa između 2004. i 2005. godine.
Sudbina je htjela da Hrvojeva posljednja sezona bude prekinuta na najtragičniji mogući način. Na prvenstvenoj utakmici 26. kola HNL-a između Zadra i Cibalije, odigranoj 29. ožujka 2008. godine na stadionu Stanovi, dogodila se nesreća koja je zauvijek obilježila hrvatski nogomet. U četvrtoj minuti susreta, u žaru borbe za loptu s igračem Cibalije Tomislavom Jurićem, Hrvoje je pao i potiljkom udario u betonski zid koji se nalazio preblizu istočne aut-linije terena. Odmah nakon udarca bilo je jasno da se radi o teškoj ozljedi. Ćustić je zadobio frakturu lubanje i nagnječenje mozga. Hitno mu je pružena pomoć na terenu, nakon čega je prevezen u Opću bolnicu Zadar gdje je iste večeri operiran. Liječnici su ga stavili u induciranu komu i priključili na respirator. Prvih nekoliko dana tinjala je nada u oporavak.
Međutim, stanje mu se naglo pogoršalo 2. travnja navečer, uz povišenu tjelesnu temperaturu. Nažalost, došlo je do moždane smrti. Unatoč svim naporima liječničkog tima, bitka za Hrvojev mladi život bila je izgubljena. Službeno je proglašen mrtvim 3. travnja 2008. godine u 11:51 sati. Imao je samo 24 godine. Vijest o njegovoj smrti potresla je Zadar i cijelu Hrvatsku. Suigrači i vodstvo kluba bili su shrvani. Tadašnji kapetan Jakov Surać kroz suze je izjavio: "U stravičnoj nesreći je otišao moj dobar prijatelj, veliki nogometaš, ali prije svega veliki čovjek.
Tragedija Hrvoja Ćustića pokrenula je lavinu reakcija i pitanja o sigurnosti na hrvatskim stadionima. Mnogi su tražili odgovornost čelnika HNS-a i klubova, obećavala su se poboljšanja infrastrukture, no nažalost, konkretni pomaci bili su spori ili su izostali. Istraga Državnog odvjetništva nije rezultirala utvrđivanjem krivnje. Hrvoje Ćustić ostaje jedina izravna žrtva neadekvatnih uvjeta na hrvatskim prvoligaškim stadionima.
Unatoč protoku vremena, sjećanje na Hrvoja ne blijedi. Njegov prijatelj iz djetinjstva i suigrač, vratar Danijel Subašić, godinama je ispod svog dresa nosio majicu s Hrvojevim likom, odajući mu počast na svakoj utakmici. Ulica u kojoj se nalaze Stanovi danas nosi Hrvojevo ime. Pokojni zadarski glazbenik Romeo Santini, otac nogometaša Ivana Santinija, posvetio mu je dirljivu pjesmu "Dvanaesti anđeo", koja je postala neslužbena himna sjećanja na njega. Svake godine na obljetnicu njegove smrti, obitelj, prijatelji, navijači i predstavnici kluba okupljaju se na Stanovima kako bi mu odali počast.
I 17 godina nakon preranog odlaska, Hrvoje Ćustić živi u sjećanjima svih koji su ga poznavali i voljeli, kao simbol mladosti, talenta i tragično prekinutog sna. Bio je, kako su ga opisivali, "super momak", duhovit, omiljen u društvu, nogometaš koji je živio za igru. Zadar i hrvatski nogomet ga nikada neće zaboraviti. Počivaj u miru, Dvanaesti anđele.
Otvori KEKS Pay
