Ne sjećamo se kada se neka Dinamova sezona toliko željno iščekivala kao ova predstojeća. Navijači maksimirskog kluba ne mogu dočekati taj novi Dinamo, svi žele vidjeti kako će trener Mario Kovačević uklopiti tih 10-15 pojačanja s kojima će maksimirski klub krenuti u prvo kolo prvenstva. Nakon prošle sezone, u kojoj je za Dinamove standarde doživljen veliki rezultatski podbačaj, novi predsjednik Uprave Zvonimir Boban napravio je najveći igrački reset u posljednjih 20-ak godina. Riskantan reset, ali itekako nužan i jedino moguć. Na papiru ta nova momčad izgleda jako dobro, pogotovo ako joj se još pridruže Beljo i(li) Mierez, no nitko ne može znati hoće li se taj novi Dinamo više-manje s lakoćom prošetati do naslova, kako to očekuju navijači plavih i kladionice.
Ono što je sigurno, Kovačeviću i momčadi treba dati vremena, ne treba im suditi prema prvih nekoliko utakmica, jer ne postoji trener na svijetu koji bi toliko igrača odmah mogao uštimati u besprijekoran orkestar. Pogotovo što već u prvom kolu SHNL-a, prvog vikenda kolovoza, Kovačevićeve igrače očekuje izuzetno teško gostovanje u Osijeku, u kojem je Dinamo u posljednjih 10 utakmica slavio samo tri puta. Neka dinamovci kiksaju samo tu prvu utakmicu sezone, pritisak za nove igrače i trenera postat će velik i odmah će shvatiti koliko je teško nositi dres kluba u kojem se sve osim naslova prvaka smatra velikim neuspjehom.
Uostalom, najbolje su to na svojoj koži osjetili ljudi iz "Dinamova proljeća", koji su nakon puno godina borbe vratili demokraciju u Maksimirsku 128, ali onda su u samo godinu dana kod plavog puka prošli put od heroja do luzera. Nepravedno, ali prosječni navijač gleda samo tablicu HNL-a. Da, novo vodstvo pokazalo je neiskustvo, posljedica toga je i gubitak naslova, no gledajući širu sliku, njih se ipak ne smije okarakterizirati luzerima. Jer, da nije bilo tih "luzera", danas bi klubom vladali Barišić, Hanžel, Peras, a utjecaja u nekim važnim klupskim odlukama i dalje bi imao Zdravko Mamić.
Da nije bilo Zajeca i "proljećara", Dinamo do danas ne bi imao ni Statut, koji će se, saznajemo, uskoro još mijenjati kako bi maksimirski klub do zadnjeg promila postao demokratičan, odnosno klub navijača. Dinamo, zahvaljujući "proljećarima", već drugu godinu u nizu ima 50 tisuća članova, što prije toga nije imao nikada, čak ni u vrijeme Cicine i Zekine generacije 1982.
A na kraju, da nije bilo tih "proljećara", u klubu danas ne bi bilo ni Zvonimira Bobana. Jer, prema starom statutu, koji je Barišić branio do zadnje kapi krvi, Boban u Maksimirsku 128 nikada ne bi mogao ući. Dinamova dva najistaknutija čovjeka danas su Zvonimir Boban i Velimir Zajec, takve dvije domaće legende u vrhu kluba od svih europskih klubova ima jedino Bayern, i nitko više. I to je najveća pobjeda koja se dogodila od rušenja starog maksimirskog poretka.
Posljednjih dana svi tekstovi o maksimirskom klubu imaju u sebi "Bobanov Dinamo", ime legendarnog kapetana toliko je popularno i zahvalno za medije da njegovo ime koristimo kada treba i ne treba, a sigurni smo da ga to forsiranje sintagme "Bobanov Dinamo" već i živcira. Jer, Zvone zna da je Dinamo njegov jednako kao i Zajecov, Maneničin... Odnosno, zna da su oni samo frontmeni Dinama koji je svenavijački, koji nakon Mamićeve ere još nije prošao potpunu katarzu, ali s ovakvim ljudima i planom na jako je dobrom putu. I ta katarza za Dinamovu je budućnost puno važnija od gubitka naslova prošle sezone.
Ne znam što novinari toliko slave... Ova uprava je uletila u Dinamo i od vrhunskog kluba napravila Slaven Belupo. Za to je prošle sezone potrošila 80 mil. €, a ove će samo za transfere potrošiti preko 15 mil. I ovako kako sada izgleda, ne vidi se da bi titula bila izgledna, a za Europu, svaki osvojeni bod bit će čudo... Čistka je sada gotova, ove godine je očišćena i prva ekipa, nakon što su prošle devastirane škola, skautska i liječnička služba. Upali su u Dinamo ko partizani '45 i sve uništili. Priče o novom početku su za malu djecu, ne uništavaš nešto ako valja. Uništavaš ako misliš da nema sutra pa si napuniš džepove... Izgleda da je Boban postao samo dio problema, a ne rješenje. Kada je obavljao ovu funkciju u Milanu, Milan je bio loš, čim je otišao, Milan je procvao i osvojio prvenstvo...