Hrvatski nogometni savez do sada je od svoga osnutka 1912. godine imao 33 predsjednika (Marijan Kustić je taj 33.), a rijetki su među njima zaslužnici po kojima su imenovane ulice ili trgovi. Na primjer, prvi predsjednik HNS-a (1912.–1914.), jedan od osnivača zagrebačkog HAŠK-a, Milovan Zoričić, ima trg u Zagrebu, a zanimljivost je kako ulicu u Zagrebu ima i Vlado Ranogajec, sportski dužnosnik koji je funkciju prvog čovjeka tadašnjeg Nogometnog saveza Hrvatske obnašao od 1953. do 1957. godine.
Igrao za HAŠK
U Nogometnom leksikonu Jurice Gizdića stoji: "Vlado Ranogajec rođen je 6. studenog 1913. godine u Zagrebu. Od 1928. do 1932. igrao je nogomet u omladinskoj momčadi zagrebačkog HAŠK-a, da bi od 1932. do 1935. igrao za prvu momčad zagrebačke Croatije. Diplomirao je na pravnom fakultetu 1938. godine.
Bio je aktivni sudionik antifašističkog pokreta, a nakon završetka Drugog svjetskog rata na raznim je dužnostima u sportskim organizacijama u Zagrebu. Bio je predsjednik Konjičkog kluba Zagreb od 1949. do 1950. godine. Kao tajnik Narodnog odbora Grada Zagreba 1953. i 1954. imao je velike zasluge za donošenje odluke o gradnji tada modernog sportskog stadiona u Maksimiru.
Od 1953. je u nogometnoj organizaciji, najprije kao potpredsjednik, a zatim i kao predsjednik Nogometnog saveza Hrvatske. Na ovoj dužnosti ostaje do 1957. godine. U isto vrijeme član je Upravnog odbora Nogometnog saveza Jugoslavije, a bio je i potpredsjednik NSJ-a. U tim dužnostima član je delegacije Jugoslavije na sastancima FIFA-e u Parizu i u Švicarskoj. U međunarodnoj nogometnoj organizaciji Kup velesajamskih gradova bio je od 1955. do 1958. član Izvršnog odbora Organizacijskog komiteta i potpredsjednik Kupa velesajamskih gradova.
Od 1959. član je Komisije za fizičku kulturu Izvršnog vijeća Sabora SR Hrvatske. Kroz cijelo vrijeme svog sportskog djelovanja bio je aktivan planinar i skijaš.
Vlado Ranogajec preminuo je 2. ožujka 1975. u Zagrebu."
Međutim, Nogometni leksikon nije jedina literatura u kojoj se spominje Vlado Ranogajec. Petar Mamić i Fabijan Dumančić objavili su 2022. godine knjigu "Jugoslavenski komunistički zločin – strijeljane osobe u Zagrebu 1945.–1946.", na čijoj je naslovnici – očito iz simboličnih razloga – ilustracija ploče s nazivom Ulice Vlade Ranogajca.
Tako autori knjige navode kako je "na popisu vojnih sudova koji su donosili presude na smrt strijeljanjem ili vješanjem bilo 30 sudova, a glavninu presuda donijeli su npr. Vojni sud Komande grada Zagreba (804 presude na smrt strijeljanjem), Vojni sud II. Komande grada Zagreba (57 strijeljanja, Divizijski vojni sud u Zagrebu (230 presuda strijeljanjem)... Vojni suci koji su potpisivali presude: kapetan Vlado Ranogajec i kapetan Marcel Pađen. Od potpisanih presuda Vlado Ranogajec je potpisao 748 presuda, a Marcel Pađen 255 presuda.
U tom smislu autori knjige o Vladi Ranogajcu, "sportašu-nogometašu i sportskom djelatniku, antifašistu, sucu 1913.–1975." – kako stoji na ploči na početku njegove ulice u Zagreb, dodaju:
– "Rodoljubi" su mu zaboravili napisati pravo zanimanje: "krvnik" koji je na tisuće nevinih i nedužnih ljudi svojim potpisom poslao u smrt ili na robiju od 20 godina. To se zove komunistička manipulacija – pišu autori knjige i dodaju:
– Ovaj "zaslužni krvnik hrvatskog naroda" – i nakon 30 godina samostalne države Hrvatske i 30 godina nakon "izlaska" iz komunizma – ima svoju ulicu u zagrebačkom naselju Jarun između Horvaćanske ceste, Ulice Bernarda Vukasa i Nečujamske, u društvu Antuna Stipančića, Luke Kaliterne: Ulica Vlade Ranogajca.
Navodi se i popis kaznenih djela zbog kojih je Ranogajec donosio presude: narodni neprijatelj (589), ratno zločinstvo (348), aktivno ustaštvo (23), masovno hapšenje, ubijanje, odvođenje u logore (22)... Vlado Ranogajec bio je neumoljivi sudac, bez skrupula, ističu autori knjige.
U Zagrebu već neko vrijeme postoji inicijativa za promjenu imena Ranogajčeve ulice. U ožujku 2023. godine Trpimir Goluža, nestranački gradski zastupnik Kluba Mosta u zagrebačkoj Gradskoj skupštini, nadležnom je skupštinskom odboru podnio prijedlog za preimenovanje Ulice Vlade Ranogajca u Ulicu Dragutina Šurbeka.
– Vlado Ranogajec nije u povijest ušao ni kao izniman nogometaš ni kao sportski djelatnik, već kao sudac Vojnog suda Komande grada Zagreba koji je 1945. izrekao velik broj smrtnih osuda, kojima su najčešće bez ikakva obrazloženja (doslovno: bez obrazloženja), likvidirani ne samo ustaše i domobrani nego i civili, starci i žene kojima je jedina krivnja bila da nisu bili zagovornici obnove Jugoslavije i uspostave komunističke diktature – pojasnio je tada Goluža svoj prijedlog.
Trafostanica, dvije garaže
Epilog? Ulica Vlade Ranogajca u Zagrebu još postoji, a zanimljivost je kako cijelom njezinom dužinom od dvjestotinjak metara ima samo jedan manji stambeni objekt i pokraj njega trafostanica te dvije garaže.
A što se u hrvatskom nogometu značajnoga događalo u razdoblju u kojem mu je Ranogajec bio na čelu? Ako je imao zasluge za donošenje odluke o gradnji maksimirskog stadiona, onda su u njegovu mandatu 1954. godine dovršene atletska staza i zapadna tribina, sjeverna tribina sagrađena je 1955. godine, a nakon nje i zapadni ulaz, blagajna, sanitarni čvor na zapadu te žičana ograda oko stadiona.
Dinamo je u Ranogajčevoj eri, 1954. godine, osvojio svoj drugi naslov prvaka Jugoslavije, ali nema pisanoga traga da je Ranogajec bio Dinamov simpatizer – što ne znači da nije. Također, 12. rujna 1956. – dakle u Ranogajčevoj eri – u Zagrebu je odigrana prijateljska utakmica Hrvatska – Indonezija 5:2. Tri dana prije Indonezija je igrala protiv Jugoslavije u Beogradu, a onda gostovala i u Zagrebu u jedinoj utakmici između 1944. i 1990. u kojoj je nastupila selekcija pod imenom Hrvatska. Činili su je igrači Hajduka, Dinama, Zagreba i Rijeke, kapetan je bio dinamovac Aleksandar Benko, a momčad je okupila i vodila trojna komisija: Bruno Knežević, Leo Lemešić, Franjo Wölfl.
Otvori KEKS Pay
Ime ulici su dali oni koji slave krvnike i zločince.