Stalna na tom svijetu samo mijena jest, napisao je Petar Preradović. Više ni ne znamo koliko smo ga puta citirali jer Dinamo je mijenjao uprave trenere, igrače, odavno smo ustvrdili da mira u Dinamo nikad nije bilo niti će ga biti. E sad je pod Preradovićeve stihove potpao i Fabio Cannavaro, nakon što je klupsko vodstvo svoju ulogu odradilo dovodeći trećeg trenera u jednoj sezoni. Cannavaro se uklopio u te mijene, pa kad već klupsko vodstvo mijenja trenere, on si je valjda uzeo u opis radnog mjesta – ajmo mijenjati igrače.
Jedna od važnijih stvari je standardizirati momčad, pogotovu se to može nakon što je Dinamo ispao iz Lige prvaka i više ne igra svaka tri dana, pa su treneri, bio to Jakirović, Bjelica ili Cannavaro prisiljeni mijenjati ili rotirati. No, nakon velike pobjede nad Milanom, Dinamo po pitanju standardizacije momčadi nije napravio ništa, a bez toga nema ni automatizama u igri. Donekle ga opravdavaju izostanci igrača zbog ozljede i pokoji karton, ali da je baš toliko morao rotirati, pa i igračima mijenjati pozicije, teško se složiti.
Dosad su mu u ovoj sezoni Dinamu branila četiri vratara, Nevistić, Zagorac, Čavlina pa i Filipović jednu utakmicu u kupu prije negoli je preselio u Šibenik. Istina, tu je bilo problema s ozljedama pa su promjene bile nužne. Na poziciji desnog beka gledali smo Ristovskog, Pierre-Gabriela, Theophilea i Moharramija, na lijevom Pierre-Gabriela, Ristovskog, Franjića, prije Cannavara igrao je tu i Ogiwara. Prije svake utakmice lutrija je pogoditi koji će stoperski par zaigrati u plavoj momčadi, ili čak koja će trojica biti u takvoj formaciji, pa smo i tu viđali Ristovskog, ali više su se rotirali Theophile, Mmaee, Torrente, Galešić. No, standardnog stoperskog para nemamo, a znamo koliko je važno imati standardni stoperski par koji mora biti uigran, koji napamet zna gdje mu je onaj drugi i što će napraviti. Možda je i to jedan od razloga što Dinamo i dalje prima toliko golova, Cannavaro koji je bio najbolji svjetski stoper i osvojio Zlatnu loptu nije uspio složiti obranu, a bar se to od njega očekivalo jer i prije njegova dolaska plavi su primali previše pogodaka. No, nastavili su to i kod Cannavara.
Mijenjao je on i vezu, silom prilika zbog ozljeda nije mogao dovoljno koristiti usluge Josipa Mišića, a on je ključni igrač za organizaciju igre plavih, tu su potom bili Stojković, sad se vraća Petar Sučić nakon ozljede, stalno načeti Ademi, malo je igrao i mladi Pavić, pa je odmah po dolasku u prvu momčad uletio Leon Belcar, a onda je ulazio i Kačavenda, pa Marko Rog. Najstandardniji je bio Martin Baturina, ali i njega Cannavaro sve češće vadi iz igre nakon sat vremena.
Na lijevom krilu uglavnom je Marko Pjaca, povremeno Arber Hoxha, a obojicu smo gledali i na desnom krilu, dok su na tu poziciju još ulazili Cordoba, manje Mbuku, znao je i Stojković biti na krilu. U napadu nema Brune Petkovića i veći dio sezone iznio je Sandro Kulenović, isprava je zabijao redovno, pa i danas je najbolji strijelac plavih sa 17 pogodaka u svim natjecanjima. Plavi su tražili još jednog napadača, na kraju su doveli Wilfrieda Kangu koji od 'stoljeća sedmog' nije zabio gol, no uspio je u Dinamo dosad jednom poentirati, dosad je uglavnom gađao vratnice.
Kako bilo, Cannavaro ne radi dobar posao, morao je dosad posložiti momčad, naći najboljih 11, mijenjati kad je nužno, a to da ima više od 20 kvalitetnih igrača, floskule su jer da je tako ne bi plavi zaostajali toliko za Rijekom i Hajdukom. A Cannavaro malo previše košta da bi ovako vodio plavu momčad koja je sve dalje od naslova prvaka.
Otvori KEKS Pay
...sadašnja igra pod Cannavarom je negledljiva, i najlošija od lige za bedake... Cannnavaro je uvjerljivo od Peteva preuzeo primat najlošijeg dinamovog trenera u povijesti HNLa... hvaljeni SD se iskazao samo time kako je u rekordnom roku učinio nemoguće... uništio Dinamo,, instituciju koja se 20 godina pažljivo gradila do najvećih uspjeha... i danas se daju izjave, floskule... da će se na kraju sezone biti pametniji... kako se postaje pametniji od upropaštene sezone i doveđenja izvrsnog kluba u kategoriju opstanka, te koji je izgubio primat i naslov prvaka nakon 20 godina... jadnije igre, ispraznog rukometnog kružnog dodavanja, nije nikad bilo... za sve postoji odgovornost, pa i za ovo, sadašnje stanje i neizvjesnu budućnost, našeg Dinama... i nije samo pitanje odgovornosti, već tko to propadanje može zaustaviti, i spasiti naš Dinamo... jer je već pomalo prekasno, na kraju sezone će biti skroz prekasno...