Na kavici s Borisom Živkovićem, bivšim hrvatskim reprezentativcem, pretresli smo neke najaktualnije nogometne teme. Naravno, prati sva događanja, uostalom, nogomet mu je posao i nakon igračke karijere. – Zadnjih desetak godina bavim se menadžerskim poslom. Uglavnom je to na relaciji s klubovima i ligama gdje sam igrao. Naravno, pratim mlade hrvatske igrače. Ne znam čime bih se kao bivši nogometaš mogao baviti, malo je teško odabrati put. Ovo mi je najlakše, najbolje se snalazim u ovom poslu...
Samo kvaliteta
Koliko se toga promijenilo u poslu posredovanja s igračima zadnjih desetak godina?
– Nema neke velike razlike. Uvijek je najvažniji jedan princip, a to je kvaliteta. To je ono što klubovi traže.
Trenerski posao nikada vam nije bila opcija?
– Završio sam trenerske A i B licencije. Odustao sam od Pro-licencije i trenerskog poziva...
Zašto?
– Puno je to posla. Treba znati raditi s 25 ljudi. Trebaš za to imati živce. Ne samo neke druge vještine, puno je ljudi uključeno. Nije samo nogomet u pitanju, postoje tu neke stvari kojima se ne bih htio baviti. Nisam se vidio u tome. Možda nekada trebaš raditi kompromise, a ja po karakteru nisam baš prilagodljiv. Posebice ako ne vjerujem u nešto. Ako već ginem, volim ginuti sam i po svojim pravilima. Je li to ispravno ili ne, neka drugi procijene.
Osvrt na kalendarsku godinu kada su naši reprezentativci u pitanju posebno je sladak.
– Ne znam što kazati o tim dečkima. Sve je već ispričano. U zadnje četiri godine bili smo drugi i treći. To mi zapravo zvuči kao nemoguća misija. Pa nigdje nema Talijana ni Nijemaca, a mi uzimamo drugo i treće mjesto. Samo se možemo nakloniti i svaki grad u Hrvatskoj mora napraviti trg vatrenima ili im dati ulicu pa neka priča tko što hoće.
Kako u vašim menadžerskim krugovima u Engleskoj ili Njemačkoj komentiraju naše uspjehe?
– Dobio sam stotine poruka i poziva bivših suigrača iz Njemačke. Čak su i navijali za Hrvatsku, još imam poruke u kojima su pisali kako žele da vatreni odu do kraja. Njima to zvuči također nemogućim. Nijemci se čude kako mi u ovakvim uvjetima stvaramo toliko igrača. Jedan ode iz reprezentacije, a dođe drugi, još bolji. Ja nemam odgovor na to.
Je li bilo realno u ovakvim okolnostima tražiti nešto više od naše reprezentacije?
– Svaki naš igrač traži više i to su naši dečki sigurno htjeli. Pogledajmo samo gdje su ostale velike nogometne nacije, zato moramo biti zadovoljni.
Kao član Večernjakova žirija za izbor najboljeg hrvatskog nogometaša u prošloj godini, Živković nije puno dvojio...
– Ma Luka je naš najbolji igrač u povijesti, ne samo lani. Ostavlja me bez teksta. Svi smo mi njegovih godina bili duboko u mirovini. Njegova trka i kvaliteta izvedbe su zapanjujući – kaže Živković.
U puno analiza zadnjih godina tražili smo odgovore na Modrićevu jedinstvenu nogometnu priču...
– Nisu to samo prirodni kapaciteti koje je on stalno razvijao. Želji za uspjehom i težnji da bude najbolji posvećen je dvadeset godina, u svakom najsitnijem detalju, od treninga do načina života. Neka se mladi dečki ugledaju na njegov način života, treninge i ponašanje...
Tko je još ostavio dobar dojam na vas?
– Ma svi, Joško, Mateo, Juranović, Sosa, Perišić koji je naša mašina... Svaka im čast. I Livaja je napravio što treba i Bruno. Ma ne treba izdvajati nikoga. Samo im treba čestitati.
Odnos igrača s izbornikom bio je ključan?
– Bez toga ne bi ništa bilo moguće. Zlatko Dalić s njima očito zna i pokazao je da zna što radi. Sve je napravio ispravno. Mene su u reprezentaciji vodila tri-četiri izbornika. Uvijek je ta energija postajala u reprezentaciji. Današnje generacije su drugačije nego smo bili mi. Ja sam došao u onu još stariju, Ćirinu generaciju. Drugačiji su to ljudi i karakteri. Današnji igrači nisu tolike “barabe”, oni su puno fokusiraniji na trening i na svoju izvedbu. Veći su profesionalci. I mi smo bili, ali ne kao ovi danas. MI smo svi prestali igrati s 32, 33 godine, a ovi današnji s 34, 35 ili 37 godina igraju u životnoj formi i najbolji su u Europi. Nije bilo lako u moje doba posložiti toliko dobrih igrača na jednom mjestu, a svi su imali, zaj...ne karaktere. Dalić s ovim današnjima radi perfektan posao jer su na terenu svi kao jedan.
Koliko će Dinamo biti oslabljen odlaskom Mislava Oršića?
– Otišao je jedan od najboljih igrača u našoj ligi. Sigurno će biti oslabljen. Drago mi je da je dečko napravio transfer i da osjeti kako je igrati u najjačoj ligi na svijetu. No, u Dinamu će stasati neki novi mladi igrači.
Kao na primjer?
– Možda se sada otvara prostor za Gabrijela Rukavinu. Pitanje je samo koliko će mu dati šansu.
Vi ste igrali u Engleskoj, imate li kakav savjet za Oršu?
– Nema predaje, borba i samo gas...
Koliko će ove turbulencije u klubu oslabiti Dinamo?
– Nemam pojma. Ne znam ni što se događa. Mislim da će klub opet funkcionirati normalno.
Bi li Oršićev odlazak mogao malo Hajduk približiti eventualnom naslovu prvaka?
Nove opcije u Dinamu
– Teško će jedan igrač biti presudan u tim omjerima. Možda će Oršićev odlazak motivirati momčad Dinama. To mjesto je bilo zacementirano, a sada se otvara opcija za tri igrača. Možda ta nova glad donese novi impuls.
Kako izgleda vaš Hajduk?
– Doveli su dobrog trenera, pokazao je da zna svoj posao. Pitanje je hoće li dovesti pojačanja. Leko sigurno zna da ništa ne ide preko noći, a trpe li to u Splitu, drugo je pitanje.
Je li odlazak Stipe Biuka u SAD dobar potez?
– U financijskom smislu sigurno je dobar. MLS će sada eksplodirati zbog sljedećeg SP-a. Možda će Biuku tamo biti bolje nego u Barceloni ili Realu. Uvijek je pitanje zašto nisi otišao u Real Madrid, pa imaš li takvu ponudu? Možete čekati i kockati se, a onda se možda i ozlijediti. Ako Stipe tamo bude najbolji igrač MLS-a, sigurno možeš doći u veliki europski klub. Prije više od 20 godina u Leverkusenu sam igrao s najvećom nadom američkog nogometa, poslije je postao njihov najbolji igrač u povijesti. Bio je to Landon Donovan. Tada su za njega platili velik novac. Hoću kazati da taj proces rasta MLS-a raste već jako dugo – zaključio je Živković.
prve nogometne korake je napravio u pionirima slavena iz zivinica