Izbjegavanje neugodnih plinova znatno je teže u skučenim prostorima poput svemirske letjelice na putu za Mjesec, što je problem na koji su prošli tjedan ukazali stručnjaci koji prate NASA-inu misiju Artemis II. Baš kao i posada na letovima Apollo šezdesetih i sedamdesetih godina, astronauti su se suočili s problemom cirkulirajućih ljudskih plinova koji nisu imali kamo otići, a to nije nimalo bezazleno jer su ti plinovi zapaljivi. Znanost sve ozbiljnije shvaća vjetrove, medicinski poznate kao flatus, ne samo kao problem za astronaute, već kao ključan pokazatelj našeg zdravstvenog stanja. Na tom je području istraživanja godinama bio pionir ugledni američki liječnik, dr. Michael Levitt, gastroenterolog koji je zbog svog rada postao poznat kao "kralj vjetrova". Čak je pomogao NASA-i dizajnirati astronautska odijela s aktivnim ugljenom koji upija plinove ispuštene u svemiru i sprječava da ih posada neprestano udiše.
Općenito govoreći, ispuštanje vjetrova nije ništa više od prirodne dnevne pojave i znaka da crijeva normalno rade, oslobađajući plin koji bi inače doveo do neugode u trbuhu. Međutim, sve je više dokaza koji upućuju na to da prekomjerna nadutost ponekad može biti znak nedijagnosticiranih zdravstvenih problema, od celijakije, kod koje imunološki sustav reagira na gluten upalom i nakupljanjem plinova, do raka debelog crijeva, gdje tumori mogu poremetiti probavu hrane i dovesti do gotovo stalnog ispuštanja vjetrova. Kako objašnjava James Kinross, kirurg za debelo crijevo i glasnogovornik dobrotvorne organizacije Bowel Research UK, naše je debelo crijevo zapravo divovska posuda za fermentaciju. Većini je to zdrava tjelesna funkcija, a procjenjuje se da kroz vjetrove svaki dan izgubimo oko jedne litre plina.
Američki znanstvenici sada se nadaju da će dodatno rasvijetliti što naše navike ispuštanja vjetrova mogu otkriti o stanju našeg crijevnog mikrobioma - velike zajednice bakterija, virusa i gljivica za koje se smatra da igraju ulogu u svemu, od zdravlja crijeva do snage našeg imunosnog sustava. Istraživači sa Sveučilišta u Marylandu razvili su uređaj veličine kovanice koji se postavlja u donje rublje kako bi neprestano mjerio koliko često ljudi ispuštaju vjetrove. Gadget se sastoji od dva dijela koja se spajaju kroz tkaninu donjeg rublja i postavlja se uz međicu, a opremljen je elektrokemijskim senzorima koji prate učestalost i sastav svakog ispuštenog vjetra. Rezultati se bežično prenose u bazu podataka gdje znanstvenici mogu pratiti nalaze.
Preliminarni rezultati, objavljeni u časopisu Biosensors and Bioelectronics: X, pokazuju da većina nas ispušta vjetrove dvostruko češće nego što se dosad mislilo. U studiji je 19 zdravih muškaraca i žena nosilo senzor 11 sati dnevno tijekom jednog tjedna, a rezultati su pokazali da su u prosjeku ispuštali vjetrove 32 puta dnevno. Prethodne studije, koje su se oslanjale na samoprocjenu ispitanika, navodile su brojku od oko 15 puta dnevno. Zabilježene su i ogromne varijacije - jedna je osoba ispustila vjetar četiri puta u danu, dok je druga to učinila čak 59 puta. Sada američki tim planira detaljniju studiju s 500 ljudi pod nazivom Human Flatus Atlas projekt, koja će bilježiti i volumen ispuštenog plina te kako se on razlikuje od osobe do osobe. Cilj je, kažu istraživači, s vremenom moći koristiti uređaj za sastavljanje "ocjene vjetrova", pokazatelja zdravlja sličnog očitanjima krvnog tlaka ili kolesterola.
Rak debelog crijeva sve je češći kod mladih, a mnogi i dalje ne prepoznaju ove znakove
Što uzrokuje plinove i što njihov miris otkriva?
Kada jedemo, hrana se probavlja i apsorbira u tankom crijevu. Ostaci iz tog procesa, poput vlakana, određenih ugljikohidrata i nekih proteina koji se ne apsorbiraju, zatim prelaze u debelo crijevo, gdje ih bakterije i drugi mikroorganizmi fermentiraju, proizvodeći pritom plinove. Neke namirnice, poput prokulica, kupusa i cvjetače, uzrokuju više plinova jer sadrže složeni šećer (rafinozu) koji teško razgrađujemo, pa ga fermentiraju bakterije u debelom crijevu. Kod nekih ljudi vjetrovi mogu biti posljedica medicinskih stanja, kao što je intolerancija na laktozu, gdje nedostatak probavnog enzima laktaze dovodi do nakupljanja plinova nakon konzumacije mliječnih proizvoda.
Postoje dvije glavne vrste vjetrova, kako objašnjava kirurg Kinross. Prvi su oni bogati metanom, koji je uglavnom bez mirisa i obično se povezuju sa zatvorom, jer taj plin produljuje vrijeme potrebno da hrana prođe kroz crijeva. "Zatim, tu su vjetrovi s puno sumporovodika - plina s mirisom pokvarenih jaja koji uzrokuje neugodan miris", kaže Kinross. "To se često događa jer ljudi imaju previše 'pogrešnih' bakterija u crijevima, često kao rezultat unosa previše proteina iz masnog mesa, koje sadrži aminokiseline bogate sumporom." Osim prodornog mirisa, višak sumporovodika u crijevima može povećati i rizik od proljeva.
Od probavnih smetnji do raka i ADHD-a
Ono što još više zabrinjava jest da studije sugeriraju kako bi upravo taj plin mogao biti ključni čimbenik u globalnom porastu raka debelog crijeva među mlađima od 50 godina, bolesti koja se tradicionalno povezivala sa starijom dobi. Teorija je, kaže Kinross, da je moderna prehrana dovela do viših razina sumporovodika u crijevima, što može potaknuti zdrave stanice crijeva da postanu kancerogene. Pregled iz 2023. godine objavljen u časopisu Nutrients izvijestio je da je nekoliko studija otkrilo kako prehrana zapadnog stila, puna masne i slatke hrane, ne samo da pokreće promjene u crijevima koje vode do povećanja sumpora, već i da taj plin uzrokuje oštećenja i upale sluznice crijeva koje olakšavaju razvoj raka, kako prenosi Daily Mail.
Prekomjerni vjetrovi mogli bi čak ukazivati i na ADHD, odnosno poremećaj pažnje s hiperaktivnošću, prema prošlogodišnjoj studiji Kineskog sveučilišta u Hong Kongu. Istraživači su otkrili da osobe s tim poremećajem imaju 25 posto veću vjerojatnost da će patiti od teške nadutosti i simptoma iritabilnog crijeva. Smatra se da je poremećaj crijevnog mikrobioma, koji je odgovoran za višak plinova, na neki način uključen i u razvoj ADHD-a. Određeni lijekovi također mogu pridonijeti prekomjernim vjetrovima. Antibiotici mogu povećati nadutost remećenjem crijevnog mikrobioma, dok lijekovi protiv bolova poput ibuprofena ili aspirina mogu imati sličan učinak, vjerojatno iritiranjem sluznice crijeva.
Kada se trebate zabrinuti i potražiti pomoć?
Ipak, ispuštanje vjetrova korisno je u određenim okolnostima. Primjerice, navike ispuštanja vjetrova rutinski se dokumentiraju u bolnicama kod pacijenata koji se oporavljaju od abdominalne kirurgije. To je zato što stres operacije i jaki lijekovi protiv bolova mogu usporiti pokretljivost crijeva, što uzrokuje povraćanje, nadutost i zatvor. Osoblje rutinski pita pacijente koliko brzo nakon operacije su ispustili vjetar, jer je to znak da se probavni sustav vraća u normalu, a ovisno o vrsti operacije, to bi se trebalo dogoditi nakon 16 do 40 sati.
Kinross kaže da privremene promjene u nadutosti, bilo u učestalosti, volumenu ili mirisu, nisu neuobičajene. "Ali ako to traje dulje od otprilike šest tjedana, a posebno ako postoje druge promjene u radu crijeva ili ako miris postane izrazito neugodan, trebali biste potražiti liječnički savjet", zaključuje. "I što god radili, pokušajte ne zadržavati vjetrove - unatoč društvenoj stigmi i sramu, najbolje ih je pustiti van." Zadržavanje često može dovesti do boli, nadutosti i zatvora.
Gastroenterolog s Harvarda otkrio koje voće nikada ne jede: 'Puno je šećera, a nema gotovo uopće vlakana'
Otvori KEKS Pay
Ideš