Pastor Maldonado, jedini Venezuelanac s pobjedom u Formuli 1, ostaje jedna od najkontroverznijih figura modernog doba sporta. Njegova karijera bila je nevjerojatan spoj sirove brzine, političkih veza i spektakularnih sudara koji su ga od pobjedničkog postolja odveli ravno u zaborav.
Bio je to 13. svibnja 2012. godine, dan koji je trebao pripasti velikanima. Na pobjedničkom postolju Velike nagrade Španjolske stajali su Fernando Alonso i Kimi Räikkönen, legende Formule 1. No, na najvišoj stepenici, između njih, stajao je čovjek kojeg nitko nije očekivao - Pastor Maldonado. U bolidu Williamsa, momčadi koja godinama nije osjetila slast pobjede, Venezuelanac je ispisao povijest. Pobijedio je s "pole positiona", vozeći utrku života i ostavivši iza sebe svjetske prvake. No, ta pobjeda ostala je usamljeni bljesak u karijeri koju je većina pamtila po nečem sasvim drugom: kaosu. Maldonado je bio hodajući paradoks, vozač čija je sirova, neobuzdana brzina bila jednako impresivna koliko i njegova sklonost incidentima. Za svaki krug u kojem bi pokazao genijalnost, došla su dva u kojima bi završio u zaštitnoj ogradi, često vodeći i nekog drugog sa sobom.
Odrastao je u Maracayu u Venezueli, a ljubav prema utrkivanju rodila se dok je gledao ujake kako voze karting.
- Moj otac nikada nije bio vozač. Morao sam sve naučiti sam, korak po korak, zrno po zrno, izgradio sam svoju planinu - rekao je jednom prilikom.
Već u prvim karting utrkama pokazao je talent, ali i agresivnost zbog koje su ga, kako tvrdi, protivnici mrzili. Nakon dominacije u Južnoj Americi, preselio se u Europu, gdje je nastavio nizati uspjehe. Osvojio je talijansku Formulu Renault, a vrhunac je dosegao 2010. godine kada je postao prvak GP2 serije, tadašnjeg predvorja Formule 1. Učinio je to sa stilom, postavivši rekord od šest uzastopnih pobjeda u glavnim utrkama, ostavivši iza sebe buduće F1 vozače poput Sergia Péreza.
Ipak, ulaznica za Formulu 1 nije plaćena samo talentom. Ključni dio slagalice bila je izdašna financijska potpora venezuelanske državne naftne kompanije PDVSA. U vrijeme vladavine Huga Cháveza, s kojim je Maldonado bio blizak prijatelj, Venezuela je ulagala golem novac kako bi promovirala svoje sportaše. Procjenjuje se da je sponzorstvo PDVSA-e donosilo momčadi Williams, a kasnije i Lotusu, između 30 i 45 milijuna dolara godišnje. Zbog toga je Maldonado brzo dobio etiketu "pay drivera", vozača koji je svoje mjesto kupio, a ne zaslužio. Sam Maldonado bio je otvoreni socijalist i pristaša Cháveza, kojem je čak bio dio počasne straže na sprovodu.
Njegovih pet sezona u Formuli 1 bilo je poput vožnje na najluđem toboganu smrti. S jedne strane, tu je bila pobjeda u Barceloni 2012., trenutak kada je sve kliknulo i kada je pokazao da može pobijediti najbolje. S druge strane, statistika je bila poražavajuća. U 95 utrka zabilježio je više od 30 odustajanja, a broj kazni i incidenata bio je dvostruko veći od bilo kojeg suvremenika. Zbog učestalih sudara zaradio je nadimak "Crashtor", a na internetu su se pojavile stranice posvećene praćenju njegovih incidenata. Njegov stil bio je na rubu, uvijek je vozio preko granica mogućnosti bolida, što je ponekad rezultiralo briljantnošću, a mnogo češće uništenim bolidima i frustriranim suparnicima.
Nakon tri sezone u Williamsu, Maldonado je 2014. prešao u Lotus, odabravši zloglasni broj 13 koji su vozači tradicionalno izbjegavali. Taj se potez pokazao simboličnim. Momčad je bila u financijskim problemima, a bolidi su bili nekonkurentni. Njegovi incidenti postali su još češći i bizarniji - od sudara s Estebanom Gutiérrezom kojeg je katapultirao u zrak, do udaranja u zid u boksu tijekom slobodnog treninga. Istovremeno, politička i ekonomska situacija u Venezueli postajala je sve teža. Naftna kriza i kolaps državne ekonomije značili su da PDVSA više ne može isplaćivati višemilijunske iznose. Kada je Renault krajem 2015. preuzeo Lotus, ugovori su revidirani. Bez financijske podloge, mjesta za Maldonada više nije bilo. Početkom 2016. objavio je da napušta Formulu 1, čime je njegova turbulentna karijera naglo prekinuta.
Što je, na kraju, Pastor Maldonado? Talentirani vozač uništen vlastitom agresivnošću ili tek prosječan trkač kojeg je u sportu držao novac? Istina je, kao i uvijek, negdje u sredini. Njegova pobjeda u Španjolskoj i naslov u GP2 seriji dokaz su neosporne brzine. Mnogi analitičari i kolege, poput bivšeg direktora Lotusa Alana Permanea, opisivali su ga kao "fenomenalno brzog", ali i nedosljednog. Drugi, poput Marka Webbera, bili su oštriji, tvrdeći da mu jednostavno nije mjesto u Formuli 1. Nakon odlaska iz F1, Maldonado se nakratko vratio utrkama izdržljivosti, gdje je 2019. čak pobijedio u svojoj klasi na prestižnoj utrci 24 sata Daytone. Danas živi povučenije, baveći se upravljanjem imovinom kroz obiteljsku tvrtku sa sjedištem u Monaku.
Otvori KEKS Pay
