Duboko ispod površine sjeverne Europe, skrivena u hladnoj tundri Kolskog poluotoka, nalazi se Kolska superduboka bušotina – najdublja rupa koju je čovječanstvo ikada iskopalo. Iako promjera svega 23 centimetra, ova vertikalna bušotina seže čak 12.262 metra u dubinu, što je čini dubljom i od legendarnog dna Marijanske brazde, najdublje točke oceana.
Projekt je započet 1970. godine u Sovjetskom Savezu, u blizini granice s Norveškom. Ambiciozni cilj bio je doseći 15 kilometara dubine i istražiti do tada nepoznate slojeve Zemljine kore. Bušenje se provodilo specijalno dizajniranim strojevima, uključujući Uralmash-4E i kasnije Uralmash-15000, budući da dotadašnja tehnologija nije bila pripremljena za takve uvjete.
Unatoč velikim naporima, bušenje je 1994. godine zaustavljeno na dubini od 12,2 kilometra. Glavni razlog bila je ekstremna temperatura od oko 200 stupnjeva Celzijevih koja je ometala rad strojeva, kao i manjak financijskih sredstava. Projekt je službeno obustavljen, a bušotina zapečaćena metalnim poklopcem učvršćenim s 12 vijaka. Na temelju tih podataka Rusi su procijenili da je temperatura na 15 kilometara dubine barem 300 'celzijevaca' i njihova mehanizacija tada više jednostavno ne bi radila. Već i na dostignutoj dubini stijene su se ponašale 'poput plastike'. Osim temperature, znanstvenike je iznenadilo otkriće vode na dubinama za koje se smatralo da su potpuno suhe, kao i otkriće mikroskopski sićušnih fosila na dubini od vrtoglavih 6,7 kilometara. Bušenja su se u različitim oblicima nastavila sve do 2005. godine. Istraživanja su prestala 2008. kada je cijeli kompleks napušten.,Iako se radi o fantastičnom dostignuću ruskih znanstvenika, činjenica je da je 12 kilometara tek trećina Baltičkog štita debelog otprilike 35 kilometara. Da pojednostavimo - Rusi su desetljećima bušili rupu i probili 'samo' 0.002% puta do samog središta Zemlje.
Danas je cijeli kompleks napušten, no i dalje privlači znatiželjnike i entuzijaste koji dolaze pogledati zahrđali poklopac ispod kojeg leži najdublji pogled čovječanstva u unutrašnjost našeg planeta. Kolska bušotina ipak nije bila uzaludna – znanstvenicima je pružila niz fascinantnih otkrića. Na dubinama između 3 i 6 kilometara pronađena je voda, iako se dotad vjerovalo da to nije moguće. Osim toga, na dubini od sedam kilometara otkriveni su fosilni ostaci mikroskopskog planktona, kao i visoke koncentracije plinovitog vodika, što je dodatno produbilo naše razumijevanje geoloških procesa u Zemljinoj kori. Iako zaboravljena od institucija, Kolska superduboka bušotina i dalje ostaje jedno od najdojmljivijih poglavlja u povijesti znanstvenih istraživanja.
Godine 1990. duboko u zemljinu koru bušili su i Nijemci, na području Bavarske. Stigli su do dubine od 9,101 metara i tamo naišli na temperaturu od čak 260°C. Kako se na tim temperaturama stijenje ponašalo poput tekućine, rupu je bilo nemoguće održavati prohodnom te je projekt obustavljen.
Otvori KEKS Pay
