Internetska stranica RnewJ izabrala je top 50 filmova sa sportskom tematikom. Među top 50 najviše sportskih filmova je na temu boksa . Deset, potom slijede bejzbol (devet), američki nogomet (sedam) i košarka (sedam). Od 50 filmova samo su tri neamerička – Utrka života i Vatrene kočije (oba iz velike Britanije), te jamajčanski film Ledena staza.
Na prvom mjestu je film Rocky. To je filmska priča o Robertu "Rockyju" Balboi, skromnom boksaču talijansko-američkog podrijetla iz siromašnih četvrti Philadelphije. Poznat pod nadimkom "Talijanski pastuh", Rocky je započeo svoju karijeru kao klupski borac i utjerivač dugova za lokalnog lihvara, čovjek s dna društvene ljestvice kojem je sudbina namijenila priliku života. Njegov put od anonimnog autsajdera do prvaka svijeta postao je univerzalna metafora za borbu protiv svih prepreka, priča koja je pokazala da srce i upornost mogu pobijediti i najteže udarce, kako u ringu, tako i izvan njega. Rocky nije bio samo boksač; on je bio utjelovljenje sna da svatko, bez obzira na podrijetlo, može dosegnuti vrh.
No, nevjerojatna priča o Rockyju neodvojiva je od jednako nevjerojatne životne drame njegova stvoritelja, Sylvestera Stallonea. Prije nego što je "Rocky" postao svjetski fenomen, Stallone je bio glumac na rubu egzistencije, toliko siromašan da je bio prisiljen spavati na autobusnom kolodvoru u New Yorku. U jednom od najtežih trenutaka, morao je donijeti odluku koja ga je godinama proganjala: prodao je svog voljenog psa Butkusa za svega 25 dolara jer ga više nije mogao prehraniti. Upravo je taj očaj bio gorivo koje je potaknulo stvaranje scenarija o boksaču koji odbija odustati. Stallone je svoju dušu i vlastitu borbu prenio na papir, a kada su filmski studiji prepoznali potencijal priče i ponudili mu pozamašne svote za scenarij, on je postavio jedan uvjet, odbivši prodati svoje životno djelo ako mu ne dopuste da on sam glumi glavnu ulogu. To je bio potez koji je definirao njegovu karijeru i zauvijek ga vezao uz lik koji je stvorio.
Stallonea je potaknuo legendarni boksački meč iz 1975. godine između tada neprikosnovenog prvaka u teškoj kategoriji Muhammada Alija i potpunog autsajdera Chucka Wepnera. Wepner, poznat kao "The Bayonne Bleeder", izdržao je gotovo svih petnaest rundi s Alijem, pa čak ga i jednom poslao na pod, što je šokiralo svijet. Ta nevjerojatna izdržljivost i hrabrost malog čovjeka protiv diva postala je okosnica Rockyjeve priče. Ime i borbeni stil lika, pak, posveta su drugoj boksačkoj legendi, Roccu Francisu Marchegianu, poznatijem kao Rocky Marciano, jedinom neporaženom prvaku u povijesti teške kategorije. Spojivši Wepnerovu upornost i Marcianovu ikonografiju, Stallone je stvorio lik koji je bio istovremeno ranjiv i neslomljiv.
Kada je film "Rocky" konačno stigao u kina 1976. godine, pod redateljskom palicom Johna G. Avildsena, nitko nije mogao predvidjeti njegov uspjeh. Snimljen sa skromnim budžetom, procijenjenim na manje od 1,1 milijun dolara, film je postao apsolutni hit i ostvario zaradu od približno 225 milijuna dolara diljem svijeta, postavši film s najvećom zaradom te godine. No, nije se radilo samo o financijskom uspjehu. "Rocky" je osvojio srca kritike i publike te trijumfirao na dodjeli Oscara, osvojivši tri najprestižnije nagrade: za najbolju montažu, najboljeg redatelja i, najvažnije, za najbolji film. Bio je to ultimativni trijumf autsajdera, kako na platnu, tako i u stvarnom životu. Stallone, koji je samo nekoliko mjeseci ranije prodavao psa iz očaja, postao je svjetska zvijezda, a priča o Rockyju postala je dio američkog sna. Čim je dobio prvi veći honorar, Stallone je pronašao čovjeka kojem je prodao Butkusa i otkupio ga natrag za nevjerojatnih 15.000 dolara.
Uspjeh originalnog filma pokrenuo je jednu od najdugovječnijih i najvoljenijih filmskih franšiza u povijesti. Kroz devet filmova, uključujući šest originalnih nastavaka i uspješnu spin-off seriju "Creed", publika je pratila Rockyjev životni put. Vidjeli smo njegove uspone i padove, pobjede i poraze, ali i njegovu evoluciju od borca do mentora novoj generaciji. U filmovima "Creed", Rocky Balboa, sada ostarjeli vlasnik restorana, preuzima ulogu trenera sinu svog nekadašnjeg rivala i kasnijeg velikog prijatelja, Apolla Creeda. Kroz cijelu franšizu, okosnicu priče činili su i sporedni likovi koji su postali jednako ikonični: njegova tiha i snažna supruga Adrian Pennino, njezin brat i Rockyjev najbolji prijatelj Paulie, te mrzovoljni, ali mudri trener Mickey Goldmill, čiji su savjeti postali legendarni.
Rockyjev utjecaj daleko je premašio filmsku industriju. Prizor Rockyja kako trči uz stepenice Muzeja umjetnosti u Philadelphiji, uz trijumfalnu glazbenu temu Billa Contija "Gonna Fly Now", postao je globalni simbol pripreme za pobjedu i prevladavanja prepreka. Te stepenice, danas poznate kao "Rockyjeve stepenice", postale su nezaobilazna turistička atrakcija, a u njihovoj blizini ponosno stoji i brončana statua Rockyja Balboe.
Drugi na top listi najboljih sportskih filmova je Remember the Titans. Film „Sjećate li se Titana“, produciran od strane Jerryja Bruckheimera, postao je 2000. godine neočekivani hit. S budžetom od 30 milijuna dolara, zaradio je više od 136 milijuna diljem svijeta i prodao desetke milijuna DVD-a, osiguravši svoje mjesto u srcima publike kao jedna od najdražih sportskih drama. Priča o crnom treneru Hermanu Booneu, kojeg glumi Denzel Washington, i njegovom pokušaju da ujedini rasno podijeljenu srednjoškolsku momčad američkog nogometa u Virginiji 1971. godine, postala je simbolom nade i zajedništva. Film nije samo zacementirao status Denzela Washingtona kao vodeće holivudske zvijezde, već je i lansirao karijere tada mladih glumaca poput Ryana Goslinga i Hayden Panettiere
Zanimljivo, mnoge scene koje prikazuju izravne sukobe bile su holivudska dramatizacija. Prosvjedi ispred škole na početku filma nikada se nisu dogodili, a igrači i treneri tvrde da, iako je napetosti bilo, one unutar same momčadi nisu bile ni približno tako izražene kao što je to prikazano na platnu. Igrači koji bi iskazivali rasističke stavove, tvrde, bili bi izbačeni iz momčadi i prije prve utakmice. Jedna od najvećih neistina u filmu jest sama premisa o integraciji škole. Film sugerira da je srednja škola T.C. Williams nastala spajanjem jedne potpuno bijele i jedne potpuno crne škole, što je stvorilo eksplozivnu situaciju. U stvarnosti, priča je bila logistički složenija i manje dramatična.
Možda i najnetočniji prikaz u filmu jest onaj Titana kao autsajdera koji se bore za svaku pobjedu. Prava momčad iz 1971. godine bila je sve samo ne autsajder. Sastavljena od najboljih igrača iz tri škole, bila je to svojevrsna „all-star“ momčad Alexandrije. Bili su toliko dominantni da su sezonu završili neporaženi s omjerom 13-0, nadmašivši protivnike s ukupnim rezultatom 265-31. Devet od trinaest pobjeda ostvarili su bez primljenog poena. Napeta finalna utakmica prikazana u filmu, u kojoj Titani pobjeđuju u posljednjim sekundama, zapravo je bila tijesna utakmica protiv momčadi Marshall usred sezone. Pravo državno finale bilo je antiklimaktično, pobjeda od 27-0 u kojoj protivnik nije uspio ostvariti ni jedan pozitivan jard. Na kraju sezone, Titani su bili rangirani kao druga najbolja srednjoškolska momčad u cijeloj državi.
Na trećem mjestu je film Moneyball. Početkom dvijetisućitih, svijet profesionalnog baseballa bio je duboko nepravedna igra. Na jednoj strani stajali su divovi poput New York Yankeesa, čiji je budžet za plaće igrača prelazio 125 milijuna dolara, omogućujući im da kupe bilo kojeg talenta na tržištu. Na drugoj strani bili su Oakland Athleticsi, momčad iz malog tržišta čiji je generalni menadžer, Billy Beane, raspolagao s triput manjim iznosom, jedva 41 milijun dolara. Nakon sezone 2001. godine, A'si su izgubili tri svoja ključna igrača upravo zato što su ih bogatiji klubovi namamili unosnim ugovorima. Za Beanea i njegov tim budućnost je izgledala sumorno, a borba za opstanak činila se unaprijed izgubljenom. No, Beane, i sam bivši igrač čija karijera nikada nije ispunila golema očekivanja skauta, znao je da tradicionalni pristup više nije dovoljan. Znao je da je sustav manjkav.
Umjesto da se preda, odlučio je promijeniti pravila igre. Okrenuo se oružju koje je veći dio baseball svijeta ismijavao ili ignorirao - dubinskoj statističkoj analizi. Sa svojim pomoćnikom Paulom DePodestom, počeo je secirati igru kroz brojeve, tražeći skrivene pokazatelje uspjeha koje su tradicionalni skauti, oslonjeni na intuiciju, iskustvo i "lijep zamah", potpuno previdjeli. Odbacili su klasične metrike poput prosjeka udaranja (batting average) i usredotočili se na one koje su, prema njihovim modelima, izravnije vodile pobjedama. Dvije statistike postale su njihova zvijezda vodilja: postotak dolazaka na bazu (OBP), koji mjeri koliko često igrač dođe na bazu na bilo koji način, i postotak snage (SLG), koji pokazuje njegovu udaračku moć. Njihova filozofija bila je jednostavna: nije važno kako igrač izgleda, koliko brzo trči ili koliko snažno baca, važno je samo može li doći na bazu i stvarati prilike za poene.
S tom je idejom Beane krenuo u lov na "otok odbačenih igračaka". Tražio je igrače koje je ostatak lige smatrao neperspektivnima, prestarima, presporima ili jednostavno čudnima.
Otvori KEKS Pay
Lovačke, kada te jednom neko zdrma po telembari to je Adio Mare. Basna.