Još otkako je Ante Kostelić vizionarski odlučio svoju djecu usmjeriti u bijeli sport i nakon što je, odgajajući Ivicu i Janicu, i samog sebe razvio u svojevrsnog trenerskog gurua svjetskog skijanja, alpsko skijanje je svih ovih godina bilo najveći adut hrvatskih zimskih sportova. Dakako, nećemo se sada ovdje pozivati na deset olimpijskih medalja Janice (šest) i Ivice (četiri), jer to se čini neponovljivim, ali da su hrvatski skijaši i na ovim Zimskim olimpijskim igrama ponudili premalo to se ne može negirati. A to što nema medalje od 2014. i Ivičina srebra u alpskoj kombinaciji, ne može se pravdati samo izostankom sportske sreće. Uostalom, priznao je to i predsjednik Hrvatskog skijaškog saveza Miho Glavić rekavši:
– Ovo su već treće Zimske olimpijske igre s ispod prosječnim rezultatima. Najbolja su nam mjesta, deseto, dvanaesto, trinaesto i četrnaesto, i uvijek je to Filip Zubčić i njemu treba zahvaliti na konstantnosti svih ovih godina. Očito nešto radimo krivo u pripremi najvećih natjecanja, a ja bih laički rekao da je psihološka priprema izostala, u potpunosti. Tu neke zemlje pokazuju izuzetno dobre rezultate koje ne pokazuju između Olimpijskih igara. Mi imamo puno bolje rezultate između Igara. Imamo slalomski Globus, zatim drugo i treće mjesto u veleslalomu i to na razini kup natjecanja koja traju cijelu sezonu i onda nam se događa relativni "flop" kao što je bilo na ovim Igrama, prošlim i pretprošlim. I tu nešto moramo promijeniti.
Spominjao je Glavić psihološku pripremu koja danas nije stvar slabosti, već volje sportaša da unaprijedi svoje kapacitete, što može biti naročito važno u sportu u kojem vas stotinke sekunde dijele od postolja. A znate li koga je u svom zahvaljivanju članovima svog tima, najnovija slalomska olimpijska pobjednica Mikaela Shiffrin, najčešće spominjala. Najčešće je spominjala svoju mamu, a potom psihologa s kojim je, kaže, u posljednje vrijeme jako puno radila. Doduše, spominjala je Mika i svog pokojnog oca na kojeg ne prestaje misliti i koji joj je bio svojevrsna zvijezda vodilja. Dakle, i tu je bila riječ o psihološkom zaokruživanju ne bilo kakve sportašice, već jedne od najvećih skijašica svih vremena. Pa ako psihologa može imati najveća od najvećih, zašto takvu stručnu pomoć ne bi imala i Zrinka Ljutić.
A na nju su ovog časa reflektori domaće sportske javnosti najviše upereni. A ona očito nije dobro amortizirala svoj prošlosezonski uspjeh. Ona je bila poljuljana već na Svjetskom prvenstvu u Saalbachu na koje je stigla kao vodeća slalomašica svijeta, a samim time i favoritkinja za odličje. Zrinka je na koncu bila bolja u veleslalomu (osma) nego u slalomu (deveta) što se dogodilo i u Cortini, ali s puno lošijim plasmanima (17. u veleslalomu, 26. u slalomu). Uz sve one priče o opremi i serviseru, koji je promijenjen, tu je očito u pitanju bio i teret koji Zrinka nije uspjela iznijeti. Teret koji joj je oteo samopouzdanje koje je imala veći dio prošle sezone. Raspravljajući o tome s Amirom Zulićem, jednim od vodećih domaćih sportskih psihologa, čuli smo i ovo:
– Bit će Zrinka bolja sljedeće sezone. U ovu je ušla kao favorit, svi su nju gledali i od nje puno očekivali. Tu je očito previše doživljenoga imperativa, "preuzetih" obveza, možda i više sponzora i novca. Za nekog kome je to nešto novo u životu vjerojatno nije ni čudno da se ovo dogodilo. Neće se ništa dogoditi ako jedna sezona bude malo manje dobra. Ne treba sada puno kritizirati, već polako spremati drugu sezonu.
Uostalom, kad je ova već sada za otpisati, Zrinka već i jest mislima u sljedećoj sezoni. Doduše, pred sobom još ima slalom i veleslalom u Areu (14. i 15. ožujka) te završnicu Svjetskog kupa u Lillehammeru (24. i 25. ožujka):
– Puno sam razmišljanja ove godine o propuštanju utrka, no imam dosta vremena do tada, a mislim i da sam se već izvukla iz najgore krize. Nema mi smisla već sada završiti sezonu, a i vidim da stvari idu na bolje pa ću to iskoristiti. Ima puno toga što moj tim i ja želimo raditi, no prvo mi treba neki odmor za glavu.
Zacijelo ju čeka udarničko proljeće i ljeto. Baš kao i ostatak reprezentacije. Jer i dečki su ove sezone bili ispod razine za koju se vjeruje da joj pripadaju, a Leona Popović treba još jedno zdravo ljeto da bi bila ona stara.
Zacijelo i Zrinka i njezin tim znaju što im treba.
– Uvijek je tako, uvijek se u proljeće i ljeto puno radi. Čim ja vidim napredak, neku svrhu u ovome, onda je užitak raditi. A kako sam se mučila, onda ti je svega dosta. Kada stojiš na mjestu ili nazaduješ, onda nije užitak.
Inače, izrazio je predsjednik Glavić u svom otvorenom istupu i ovu bojazan:
– Vjerujem da ćemo mi u Savezu i treći put nakon 2006. i 2014. naći snage da stvorimo novi naraštaj, ali i da podržimo postojeći da natjecateljsko skijanje ne zamre u Hrvatskoj. Hendikep je što već tri godine nemamo trening-centar na Sljemenu, no i unatoč tome, se nadam brojnosti onih obitelji koje upražnjavaju skijanje i da će oni upisivati svoju djecu u klubove iz kojih će onda izrastati novi skijaši natjecatelji.
Otvori KEKS Pay
Kako je li vrijeme - zar Hrvatski skijaški savez nema sportske psihologe uz svo financiranje koje dobiva od države?