Jacky Delaup (79) privukao je sve poglede na zimskm olimpijskim igrama prije 12 godina u Sočiju. O njemu su tada izvještavali francuski i ruski mediji – o čovjeku koji je čak 3000 kilometara do Olimpijskih igara prešao biciklom.
- Osjećao sam se kao zvijezda, svi su nešto htjeli od mene. Čak sam na poklon dobio i ulaznicu za svečano otvaranje - prisjeća se.
Dvanaest godina kasnije Francuz iz Courchevela ponovno je smislio nešto neobično – ovaj put kako bi uopće mogao prisustvovati natjecanju. Prijavio se kao jedan od brojih volontera. Hotel u Predazzu bio mu je preskup, pa je više od 600 kilometara prešao kombijem i parkirao ga nekoliko stotina metara od skakaonice. Za vrijeme Igara ondje živi sa svojim psom Sqizzom.
- Najbolji smo prijatelji. Drago mi je što mi ovdje pravi društvo - kaže Francuz, koji je parkirao kombi na jednom seoskom imanju.
Vlasnik mu je dopustio korištenje struje, kao i tuša i toaleta.
- Inače ovdje ne bih izdržao tri tjedna - rekao je.
Između odjeće, kuhinjskog pribora i kreveta stoji nekoliko boca francuskog crnog vina koje je ponio od kuće.
- Nisam alkoholičar. Vino poklanja volonterima.
Snalaženje u stranoj zemlji Delaupu ne predstavlja problem. Cijeli je život proveo na putu. Kao kuhar radio je u Francuskoj, Londonu, Kanadi – i Švicarskoj.
- Bio sam nekoliko mjeseci u Ženevi. Grad je bio sjajan, s mnogo zanimljivih ljudi. No kvaliteta naših namirnica nije mi odgovarala - zaključio je.
Osim strasti prema kuhanju, njegovo srce pripada biciklizmu i skijaškim skokovima. Ipak, sam se nikada nije odvažio spustiti niz skakaonicu.
- Uvijek bih odustao najkasnije kada bih sjeo na zaletnu rampu - priznaje.
Umjesto njega skakao je njegov sin Steve, koji je na Zimskim olimpijskim igrama 1992. u Albertvilleu osvojio šesto mjesto na maloj skakaonici. Sve do petog mjesta Valentina Fouberta na ovim Igrama, to je bio najbolji olimpijski rezultat jednog francuskog skakača. Foubert, kao i Delaup, dolazi iz Courchevela.
- Poznajem ga godinama. Zato su mi nakon njegova povijesnog uspjeha potekle suze, kaže.
Upravo takve trenutke, doživljene iz neposredne blizine, Delaup smatra svojim najvećim motivom da, kad god može, bude na mjestu događaja. Godine 2018. želio je putovati u Pyeongchang, ali ondje su bili dopušteni isključivo domaći volonteri. Četiri godine kasnije pandemija koronavirusa spriječila ga je da ode u Peking. Sada je u Italiji, na svojim trećim Olimpijskim igrama – nakon Albertvillea 1992. i Sočija 2014. U Rusiji je, prisjeća se, mnogo toga bilo drukčije.
- Putin je želio da sve bude savršeno – priča.
Organizacija ga je impresionirala. Tada je spavao u sobi s još trojicom volontera.
- Bilo je sjajno. Osim toga, imali smo dva obroka dnevno.
U Predazzu je situacija drukčija. Osim problema sa smještajem, Delaup kritizira i prehranu.
- Hrana je zaista loša - kaže školovani kuhar.
Volonteri dobivaju samo jedan obrok dnevno, pa Delaup redovito odlazi u supermarket. Sve što doživljava na Igrama dijeli sa svojim pratiteljima na Facebooku. Svakodnevno objavljuje dojmove o snažnim emocijama, manjim nezgodama i susretima uz skakaonicu.
- Već imam više od 300 pratitelja, ističe ponosno.
Dok drugi polako razmišljaju o povratku kući, on već planira novo putovanje. Za četiri godine Igre će se održati u njegovoj domovini, a skakaonica će biti gotovo pred njegovim kućnim pragom. Delaup ponovno želi doći biciklom.
- Do tada ću imati električni bicikl. Za 80. rođendan to ću si priuštiti - zaključio je.
I danas godišnje prijeđe oko 7000 kilometara.
Otvori KEKS Pay
