Za najavu današnje utakmice Hrvatske i Češke u Osijeku nazvali smo Miroslava Slepičku (43). Sjetit će se mnogi ovog bivšeg napadača koji je u Dinamo došao u siječnju 2009. godine. U plavom je dresu odigrao 40 utakmica, postigao 13 pogodaka uz 12 asistencija. Simpatičan mi je bio način na koji se Slepička trudio na hrvatskom jeziku objasniti svoja promišljanja o nogometnim temama koje smo prošli. I dalje je aktivan u petoj češkoj ligi, no već je neko vrijeme u ležernom životnom ritmu. Doba kada je aktivno igrao nogomet i okušao se u borilačkom sportu, i njemu se sada čini dalekim. Razgovor smo počeli o zadnjoj utakmici hrvatske reprezentacije koja je uspješno otvorila kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo.
– Nakon što je Hrvatska na onakav, autoritativan način s lakoćom pobijedila Gibraltar, jasno je da će to za nas biti jako teška utakmica. Vjerujem da će biti dobra za gledatelje i da ćemo svi uživati. Očekujem da će biti jako zanimljivo i neizvjesno.
Hrvatski izbornik Zlatko Dalić najavljuje tu utakmicu kao najvažniju i ključnu u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, a kako je Česi doživljavaju?
– Na isti način. I nama je ta utakmica važna i puno će toga odrediti, u to nema sumnje. Naravno, nadamo se dobrom rezultatu koji bi povećao naše šanse za plasman na Svjetsko prvenstvo, gdje nas nije bilo već 20 godina. Možda ćemo napokon uspjeti ostvariti taj doseg, koji ipak previše čekamo. Ne treba posebno naglašavati da će naša momčad biti motivirana, svjesni su kako je ulog velik na obje strane.
Na čemu zapravo vaša reprezentacija temelji najviše optimizma?
– Pa prije svega na činjenici da nam je napadačka linija zapravo najbolji dio momčadi. Imamo nekoliko igrača koji mogu biti prijetnja svim reprezentacijama. Najviše nade polažemo u Patrika Schicka, koji igra jako dobro u Bundesligi. U Bayeru je zabio 21 bundesligaški pogodak, tu je i Tomáš Chorý iz praške Slavije. Isto tako i Pavel Šulc, koji je ove sezone za Viktoriju Plzen postigao 15 pogodaka, uz devet asistencija i proglašen je najboljim igračem češkog prvenstva. Taj Šulc ima sve karakteristike modernog napadača, trči, zabija, asistira, izuzetan je potencijal. Jako je sličan vašem Andreju Kramariću. Morat ćete se najviše pripaziti na naš napad i tu bi vaša obrana mogla imati najviše problema. Vjerujem da ova češka momčad ima kapacitet pobijediti u Osijeku. No, opet, Hrvatska je favorit, u to nema nikakve sumnje. Imate bolju momčad.
'Taj povratak u Dinamo volio bih izbrisati iz života. Scenu ću pamtiti dok sam živ...'Kako vam se čini roster hrvatske reprezentacije, ukupno gledajući?
– Poznajem samo Andreja Kramarića. Šime Vrsaljko i Mario Mandžukić više ne igraju. Imate isto dosta mladih igrača koji dolaze i to je zapravo nevjerojatna priča hrvatskog nogometa. Imate i Luku Modrića koji je, za mene, najbolji igrač na svijetu. Rekao bih da je ova momčad Hrvatske dobro izbalansirana, imate u napadu iznimnu kvalitetu. Ante Budimir igra sjajno u Španjolskoj, Ivan Perišić opet je eksplodirao, nakon one epizode u Hajduku. Na golu je sjajni Dominik Livaković. Ma sviđa mi se vaša momčad. Ne znam što je s Brunom Petkovićem, on je ozlijeđen – upitao me Slepička.
Ako govorite o optimizmu uoči sraza s Hrvatskom u Osijeku, on je narastao sigurno nakon vaše pobjede nad Crnom Gorom?
– Pa i ne baš, barem iz moje perspektive. Pobijedili smo, no nismo dobro igrali tu utakmicu. Nogometna javnost je, ukupno gledajući, zadovoljna tom izvedbom, no ne bih se složio. Iako, puno ljudi u Češkoj uvjereno je da ćemo pobijediti u Osijeku. No to će biti jako teško. Protiv Crne Gore dobar je samo rezultat, no oni su igrali jako dobro, vidi se da su napredovali pod Robertom Prosinečkim, u to nema sumnje. Stalno traže igru i posjed lopte, točno se vidi jasna vizija vašeg trenera. I ta naša pobjeda nije baš najobjektivniji rezultat na kraju kada se sve sabere. Naravno, igra se za pogotke, ali Češka je u toj utakmici imala i dosta sreće.
Koliko pratite hrvatsku ligu?
– Samo Dinamo pratim, samo za Dinamo navijam. Vidio sam da je završnica prvenstva bila najneizvjesnija u zadnjih petnaestak godina. Dinamo je imao svoju šansu, no nije ju iskoristio – kazao je Slepička i ispalio:
– A gdje je Zdravko Mamić, u zatvoru ili u Bosni i Hercegovini?
U Bosni i Hercegovini.
– Stalno je u Međugorju? A Zoki?
Isto je u Bosni i Hercegovini.
– Ne dolaze u Zagreb? Stalno su tamo? Dinamo je, čini mi se, dobio novog trenera, kakav je on? – postavljao mi je Slepička jedno pitanje za drugim...
Objasnio sam mu tko je Mario Kovačević...
– Znam da je bio Fabio Cannavaro i da nije uspio promijeniti stvari. Pratio sam i dolazak Zvonimira Bobana. To je super. On je bio sjajan nogometaš.
Čega se sjećate iz doba u Dinamu?
– Sjećam se utakmice protiv Anderlechta, pobijedili smo 1:0, ja sam postigao pogodak. Prošlo je jako puno godina. U Zagrebu mi je bilo jako lijepo. Stalno svojim prijateljima pričam o tom dobu, sjećam se Ilije Sivonjića, Andreja Kramarića, Dejana Lovrena... Sve su to bili sjajni dečki i napravili su odlične karijere. Nisam više u kontaktu ni s kim. Samo pratim Dinamo na televiziji i rezultate na internetu.
Još uvijek je Slepička aktivan u nogometu.
– Igram petu ligu u Češkoj. Malo sam se udebljao i sve me boli.
Ne trenirate više po dva puta dnevno kao kada ste se bavili borilačkim sportom?
– Ma kakvi. Ne mogu to više. Imam dvoje djece i sada sam samo njima posvećen. Prestar sam za sve.
Imate li trenerske ambicije?
– Imam licenciju, no sada sam sve to ostavio po strani. Najmanje dvije-tri godine neću nikoga trenirati, uživam u nekim drugim stvarima. Najviše sam doma. Možda ću biti menadžer, ne znam – zaključio je Miroslav Slepička.