U predvečerje zagrebačke utrke Svjetskog kupa (4. i 5. siječnja) puno se pričalo o prednosti domaćeg terena, pa smo o tome popričali i s Anom Jelušić-Black (33), bivšom hrvatskom olimpijkom, koja je rezultat karijere (2. mjesto) postigla upravo na Sljemenu (2007.). Ana je komunikacijska operativka u Organizacijskom odboru Snježne kraljice, a inače je zaposlenica švicarske agencije MSM koja se bavi korporativnim komunikacijama u svijetu sporta.
Prva bi ‘pokupila’ virus
– Prednost je što ste kao domaći skijaš na toj konfiguraciji terena vozili više rundi nego vaši strani suparnici, a mene je pogurala i doza adrenalina koju je potaknula domaća publika. I danas se sjećam onog osjećaja u startnoj kućici i žamora navijača koji se čuo.
Bila je to sezona u kojoj više nije bilo Janice pa je i to poticalo Anu na nastup karijere.
– Bio je to pritisak izvan svih mjerila. Provlačila se priča što će biti s hrvatskim skijanjem sada kada Janice više nema, a ja sam tu sezonu jako dobro započela. Bila sam šesta u Leviju i četvrta u Semmeringu. Dakle, to moje drugo mjesto na Sljemenu, u tom trenutku, nije bio domet izvan svake pameti jer sam se osjećala jako dobro.
Još je četiri sezone Ana natjecateljski skijala, a potom se povukla zbog zdravstvenih razloga. Neumoljiva astma bila je jača od sportskih motiva.
– Kada god bi nekakav virus bio u zraku, ja sam uvijek bila prva koja bih ga pobrala, a problem je što kao vrhunski sportaš nemate vremena stati na kočnicu, pogotovo ako vas to zadesi usred sezone i natječete li se u samo jednoj disciplini kao što sam se natjecala ja.
Kada je shvatila da to tako više neće ići, Ana je morala donijeti za sportaša najtežu odluku. A kada odete višom silom, onda vam to još teže pada.
– Prva sezona nakon prestanka bila mi je najteža jer nisam bila načistu je li to kraj ili samo stanka. Takve odluke najbolje je prelomiti, nema tu napola jer je to onda samo mučenje samog sebe. Dakako, sport vam je ljubav, posao i identitet i nije jednostavno od danas do sutra prelomiti i reći da je to kraj. No, iz današnje perspektive, kada imam kćer, supruga i posao, čini mi se da se sve to događalo nekom drugom. Svjesna sam da je to bio moj život, ali uopće si ne mogu “prešaltati” u glavi da sam to nekad bila ja.
Nakon spuštanja zastora na skijašku karijeru, Ana je radila u FIS-u, potom je stažirala u Međunarodnom olimpijskom odboru, pa se vratila u FIS, pa je dvije godine radila na velikom projektu MOO-a...
– Nakon toga sam odlučila da neću biti vezana za ured jer volim fleksibilnost koju mi konzultantski posao daje i kakvu sada imam u MSM-u. Kad imate malo dijete, a moja Nina će 8. siječnja napuniti godinu dana, gotovo je nemoguće raditi neki fiksni posao. Dok nemate dijete niste toga ni svjesni, a danas bih sebi trudnoj, koja sam prihvaćala sve projekte, rekla – stani malo na kočnicu! Doduše, za mene će Snježna kraljica uvijek biti nešto posebno i uvijek sam spremna pomoći, a propustila sam samo lanjsku jer sam rodila tri dana nakon zagrebačke utrke. Svjesni da me Sljeme privlači, liječnici su mi rekli da i ne pomišljam maknuti se dalje od kilometra od bolnice. S Pavlekom sam se pak šalila da je Nina čekala da Kraljica prođe kako bih ja imala vremena odraditi za utrku što treba na računalu.
Ana je bila svjedokinja iznimnog suparništva između Janice Kostelić i Anje Paerson, a danas takvog rivalstva u ženskom skijanju nema.
-- Shiffrin pobjeđuje nevjerojatno lako. Toliko je mlada da čak i kada bi usporila ritam, a čini se da ne namjerava, po broju pobjeda u Svjetskom kupu stigla bi Stenmarka i Vonn. Njoj će biti kraj kada joj sve to dojadi, kao i Hirscheru koji je otišao rekavši da je napravio sve što je mogao. Zvijezde odlaze na dva načina: jedni kada im se sve prelomi u glavi pa odu na neki svoj način, kada im se čini da je pravi trenutak, a drugi kada im tijelo više ne da.
Dečki mogu ponoviti Aspen
Hirscher, koji je još mogao skijati, onaj je prvi slučaj.
– Puno sam s njim radila i znam da su mu postolja i pobjede postali rutina, a sve drugo mu je bilo uzbuđenje. Radeći u FIS-u, moja je obveza bila da se brinem o svemu što se događa s prvom trojicom nakon prolaska kroz cilj. Bili su to fleš-intervjui, prolasci kroz medijske koridore, odlasci na pressice... Hirscherov radni dan bio je strašan jer ste kao pobjednik najtraženija osoba. S njim mi je bilo užitak raditi jer je on točno znao što se od njega očekuje i kada će podvući crtu. Kada bi on medijima rekao “ne”, onda je za to postojao valjani razlog jer on nije bio hirovit.
Ana se raduje potencijalima mladih hrvatskih skijaša.
– Dečki su izvanredna momčad i kadri su jednog dana ponoviti to što smo Janica, Nika i ja učinile jednom u Aspenu kada smo sve tri bile među prvih deset. Super je kada imate pozitivnu energiju u ekipi, kada jedan drugoga gura, a uz malo sreće s ozljedama možemo i od skijašica očekivati slične rezultate. Vratiti se nakon ozljede kada niste među najboljih 15-20 skijašica dvostruko je teže nego kada imate stabilnu poziciju i zato se divim Leoni Popović i Idi Štimac kako su se izborile s ozljedama. Kod njih dvije vidim puno potencijala – zaključila je Ana Jelušić-Black.
najljepša skijašica !