U studiju Večernjeg lista gostovao je Krunoslav Rendulić. U razgovoru s našim novinarom Željkom Jankovićem legenda HNL-a osvrnula se na polufinale između Argentine i Engleske.
– Pokazalo se ipak da Argentina ima taj X-faktor. Jer su se i prije znali vraćati iz rezultatskog zaostatka. Pokazali su mentalnu snagu, jednostavno to imaju u sebi. Taj vodeći pogodak Engleske samo ih je razljutio, nakon čega su pali taktički okovi i išli su na sve ili ništa. Na kraju im se isplatilo. Kvalitetu imaju, uz Messija koji je više od igrača. Nanjušili su svoju šansu, a rezultat je na kraju mogao biti i veći.
Poznati antagonizam
Ovo su scene koje se ne zaboravljaju! Cijela Hrvatska slavila je svoje herojeTaj antagonizam između Engleske i Argentine datira još od početka osamdesetih godina i Falklandskog rata. Otada je Englezima jednom "zasolio" legendarni Diego Armando Maradona, na SP-u 1986. u Meksiku. Ovaj put i Lionel Messi. U svojoj prvoj utakmici protiv Engleske upisao je dvije asistencije. Izgleda kao da mu godine ne mogu ništa?
– Da, kao da vrijeme stoji za njega. Prvo poluvrijeme bilo je za čisti zaborav, a u njemu je baš Messi imao najbolju situaciju. U drugom poluvremenu Engleska je bila u krilu vratara, a to je Messiju najviše odgovaralo. Inače ne trči, a ovaj je put morao još manje. U takvim je okolnostima najopasniji, a kada primi loptu licem okrenut prema protivničkom golu, onda tu nema više spasa. Nemoguće ga je čuvati jer uvijek ima odlično rješenje. Ili prođe u driblingu ili navuče dva-tri suparnika i razigra na najbolje postavljenog suigrača. Baš kako je to bilo kod prvog argentinskog pogotka. A kod drugog pogotka, svi su očekivali da će otići lijevo, a on je odabrao desnu stranu i asistirao za pobjedu slabijom desnom nogom – kaže Rendulić.
I opet se ona engleska mantra o tomu kako se nogomet vraća kući, pokazala utopijom. Englezi ovih dana seciraju taktičke ideje Thomasa Tuchela koji je, čini se, prerano htio zatvoriti utakmicu. Iako Harry Kane kaže da im je trener sugerirao: "Idemo po još jedan pogodak..."
– Nijedan trener ne kaže da će se braniti, pa neće zabiti drugi pogodak. Tuchel je to rekao, no napravio je sve suprotno. Ako u 71. minuti iz igre povlačiš krilo, a uvodiš beka i prelaziš na sustav s petoricom u zadnjoj liniji, poruka je jasna. Momčad se u takvim okolnostima nesvjesno povuče i daješ inicijativu protivniku. Tuchel je protiv Argentine krenuo u jednom sustavu, pa je promijenio u 5-3-2, a onda je vidio da ima problema s centaršutevima i poduplao bokove 5-4-1 sustavom. Nije mu na kraju bilo spasa. Kada je vidio da je napravio pogrešku, išao se vaditi, a onda je potpuno izbacio momčad iz balansa. A s druge je strane bila momčad koja je osjetila da može promijeniti omjere i prije produžetaka jer im je to već uspijevalo. Tuchel je pogriješio i povratak je bio nemoguća misija.
Imaju zajedništvo
Osim toga, presudan je bio i argentinski borbeni gard?
– To je karakteristično za te južnoameričke momčadi. Argentina je ponekad igrala i prljavo. No, oni su svjesno išli za tim da zakuhaju utakmicu, ponekad prelazeći granice. Englezi nisu odgovorili na taj stav. Srećom, Argentinci su drugo poluvrijeme odigrali za antologiju. U finale će ući mentalno snažni, s posebnim zajedništvom. Imaju više prekaljenih igrača od Španjolske, koja se dizala tijekom turnira. A najbolje su odigrali protiv Francuske. Prognozirao sam da će Španjolska igrati finale, a ne bih imao ništa protiv toga da turnir osvoji Argentina – kaže Rendulić.