Gledatelje HTV-a zasigurno je ovih dana iznenadio neuobičajen foršpan u programu – u njemu se pojavljuju dobro poznati omiljeni likovi Luigi i Bepina iz “Našeg malog mista”, ali umjesto da hodaju rivom, šeću se Zagrebom.
Sasvim slučajno, organizirajući masovnu arhivu HRT-a, montažer Miljenko Baričević Moljac ugledao je kutiju u kojoj se nije nalazilo ono što je pisalo na naljepnici, nego je unutra bila legendarna epizoda “Našeg malog mista” pod nazivom “Zagrebulje” prema Šenoinim satiričkim feljtonima. Prikazana je samo jednom – kao dio novogodišnjeg specijala 1970., a da se nije dogodilo ovo slučajno otkriće, i dalje bi skupljala prašinu na policama.
Razlozi njezina bunkeriranja nisu nepoznati, naime u ono vrijeme smatralo se da su neki dijelovi te epizode nepodobni, previše hrvatski orijentirani, među njima i legendarna scena dolaska dr. Luigija i Bepine na glavni zagrebački trg te pjevanje pjesme “Ustani, bane”. Jednako kao što je Šenoa opisivao mane svojega grada, ali uvijek sa simpatijama, tako i Luigi i Bepina promatraju zbivanja u velikom gradu iz vlastitog, malomišćanskog ugla. Radnja počinje kad glavni par “Našeg malog mista” odlazi vlakom iz Splita u Zagreb te putem doživljava prave “smojevske” dogodovštine, koje se nastavljaju u razgledavanju glavnog grada. Svoje poznavanje hrvatske povijesti, zahvaljujući Zagorkinim romanima, Bepina će pokazati kad ugleda znamenita gornjogradska Kamenita vrata, dok će Luigi tražiti kip bana Jelačića na Trgu Republike.
Političkim strukturama nije se svidjelo kako redatelj Daniel Marušić vidi Zagreb i Hrvatsku te način na koji je probleme malog mista projicirao na velegrad, metropolu i cjelokupno društvo. Urednica antologije dramskog programa Maja Gregl istražujući novinsku dokumentaciju naišla je na sjajne kritike u novinama, što je bilo iznimno važno jer se ni nakon te novogodišnje epizode nije znalo ide li “Naše malo misto” dalje iako je u bivšoj državi serija nadmašila sve rekorde gledanosti.
Gregl ističe da je 1970. sretna godina u povijesti dramskog programa Televizije Zagreb. Dana 22. veljače 1970. počelo se prikazivati “Naše malo misto”, a aluzije i škakljivi razgovori malomišćanskih legendarnih likova na aktualna politička zbivanja donijeli su joj popularnost i izvanrednu gledanost, ali i probleme. Zagrebulje su snimljene nakon šest nastavaka, danas bismo rekli prve sezone, već tada aludirajući na neizvjesnost. U tadašnjim člancima moglo se pročitati: “Scenarist Miljenko Smoje dao je život likovima, dao i uzeo”, kaže Gregl i dodaje:
– Kad sam u arhivi i našoj novinskoj dokumentaciji istražila podatke, a montažer Miljenko Baričević donio vijest što je pronašao u kutijama rekavši da je na kutijama jedno pisalo, a drugo se nalazilo, također na filmskim rolama nije bilo oznake što je što, došli smo do vjerodostojnog podatka da je novogodišnji specijal pod naslovom “Zagrebulje” emitiran tek jednom, i to 31. 12. 1970. Poznato je da se August Šenoa zalagao za hrvatsku riječ, povijest i naročito za buđenje nacionalne svijesti pa, ako je on to mogao činiti u 19. stoljeću, jasna je namjera autora ove specijalne epizode, koja se sigurno nije mogla svidjeti tadašnjim političkim strukturama te je pospremljena tako da je nitko ne nađe. Splićani se raduju posjetu Zagrebu, a Bepina naglas izgovara: “Ajme što je lipi naš glavni grad!”, prepričava Maja Gregl.
Filmolog i ravnatelj HAVC-a Daniel Rafaelić kaže da godinu kulturne baštine nisu mogli bolje završiti nego pronalaskom ove iznimno važne epizode.
– Poznata u stručnim krugovima, širem gledateljstvu nepoznata, ona kao najbolji svjedok vremena podsjeća sve nas kako se nikad ne smijemo odnositi prema filmskoj i televizijskoj produkciji. Zabrane i cenzura, kasapljenje dijelova i izbacivanje onih nepoćudnih, moramo se podsjećati, pripada prošlosti i nikako ne smije postati nova paradigma. Zadaća umjetnosti je da propituje vrijeme u kojem nastaje, širi slobodu umjetničkog izražavanja i prostor slobode. Ovaj važan pronalazak u arhivi HTV-a pokazuje da nikad ne smijemo odustati od potrage za izgubljenim filmskim i televizijskim djelima – budući da ona zbog svoje univerzalnosti nas same suočavaju sa stupnjem demokratičnosti koji danas živimo. Potraga za izgubljenim fragmentima naše filmske i televizijske baštine nikada ne smije prestati jer ovo otkriće, i sva ona koja će tek uslijediti, vraćaju nama samima one krhotine naših identiteta koje su nam, u svoje vrijeme, političke elite ipak neuspješno pokušale oduzeti – zaključuje Rafaelić.
Filmski crno-bijeli materijal Zagrebulje, pronađen u dijelovima, presnimljen je i stavljen u postupak digitalne obrade te će restaurirana epizoda biti prikazana 1. siječnja 2019. na Prvom programu u 20 sati.
To je emisija koja je snimljena krajem 1970. Nitko u ovom tekstu nije spomenuo da je to vrijeme nakon 10. sjednice CK SKH održane negdje u siječnju 1970. To je bilo vrijeme kada su se ponovo mogli slobodnije iskazivati nacionalni osjećaji,vrijeme Hrvatskog proljeća koje je ugušeno sa sjednicom u Karađorđevu u prosincu 1971. Na vlasti su tada bili Savka,Tripalo,Pirker,Bjelić pa sve do sada od rijetkih još živih,npr. Vrkića(koji je tada bio ipak epizodist ali je svejedno nadrapal nakon Karađorđeva). Naravno da nakon 21. sjednice CKSKJ emitiranje takve emisije nije bilo podobno jer je snimljena za vrijeme"bujanja nacionalističke euforije" u Hrvatskoj. Znam da je i samo objavljivanje fotografija sa banom na trgu bilo vrlo,vrlo rijetko u tadašnjim medijima i literaturi pa mnogi mlađi uopće nisu imali pojma prema kojoj strani je bio okrenut spomenik Jelačiću. Radujem se ponovnom gledanju ove novogodišnje epizode.