Dino Jelusić 19. rujna za Aquarius Records objavljuje drugi album "Apolitical Ecstasy" svoje postave Jelusick, a kao gost nastupit će na Večernjakovom tribute koncertu "Simply the Best – Rock Symphony" posvećenom Tini Turner u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog 23. rujna. Nakon samog početka karijere, kad je s 11 godina pobijedio na prvoj dječjoj Euroviziji 2003., Dino Jelusić postao je jedan od najvidljivijih, tj. najčujnijih mlađih domaćih pjevača, iako je žanr hard rocka koji je odabrao u karijeri zapravo bio sasvim drukčiji od onoga što je domaća televizijska publika čula od njega. I onoga što domaća publika voli.
Redovito je bio dio gledanih televizijskih showova poput A strana, pobijedio je na Zvijezde pjevaju te bio mentor u hrvatskoj verziji The Voice. Stoga je njegova karijera s bendom Jelusick, ili prije toga s Animal Drive s kojima je također snimio album i EP, "drugo" ili možda "pravo lice" pjevača koji je postao toliko familijaran i privlačan domaćoj javnosti da ga možete gledati i na televizijskim reklamama za banku, a on vas gleda s bankomata.
Stoga je pred Jelusićem glavno pitanje kako će se pozicionirati u domaćoj karijeri i spojiti tih nekoliko pojavnih oblika, ali je sasvim sigurno da kad mladom čovjeku kod nas ponudite ovoliko opcija, sve će ih pokušati iskoristiti. Prvi album postave Jelusick "Follow the Blind Man" iz 2023. osvojio je Porin za najbolji domaći rock album. Iako ni blizu nije bio najbolji domaći rock album, a pogotovo ne album godine za koji je također konkurirao, pokazalo se da je vidljivost Dina Jelusića kroz, na početku teksta nabrojene, televizijske projekte došla do glasača Porina, koji za njegovu konkurenciju vjerojatno nisu ni čuli. Nominacija za "najbolju izvedbu grupe s vokalom" bila je opravdanija.
No, Jelusićeva najjača i vjerojatno najdraža opcija, s kojom ima najviše šanse, zapravo je inozemna karijera koju je već započeo i s kojom je napravio puno toga, a tamo nema "popusta" ili veza kao kod nas. Kao uspješan član mnogih međunarodnih hard rock postava i dobro umrežen s inozemnim akterima heavy metal scene, pokazao je da mu glas ide dalje od granica Hrvatske. Pa će i on kao i mnogi drugi iskoristiti opciju trbuhom za kruhom ili u njegovu slučaju "glasom za kruhom".
Kad je ušao u Whitesnake kao klavijaturist i prateći vokal, bila je to vijest usporediva s velikim transferima domaćih nogometaša u klubove po EU, što je pred Jelusića stavilo dodatne mogućnosti. Kad bismo govorili domaćim uredskim rječnikom, dodali bismo i "odgovornost", ali to su sve kategorije koje je već apsolvirao dotadašnjim studijskim i scenskim/koncertnim iskustvom. Voljeli Whitesnake ili ne, radilo se o do tada najjačem prelasku nekog domaćeg imena u mainstream, poznati svjetski bend. Radilo se i o svojevrsnoj zlatnoj medalji na estradnom terenu, kojom je Jelusić osvojio poziciju i članstvo u poznatom sastavu, što je, bez obzira na ukuse, bio veliki uspjeh. Da su to ponudili Gibonniju prije više od 35 godina, objeručke bi prihvatio i otišao u Whitesnake umjesto u Divlje jagode, ali smo zauzvrat dobili najpopularnijeg domaćeg kantautora.
Jelusićeva dosadašnja karijera potvrđuje pravilo da se rad isplati, da treba vježbati, pokušavati i u svijetu, a i doma iskoristiti sve prilike koje ti se ponude, ili ih osvojiš, što je vlažan san (i noćna mora) mnogih talentiranih domaćih glazbenika. Jer, snovi vam se mogu ostvariti, čak ako se prije nisu nikome odavde ostvarili u ovakvom obliku. Jer, Jelusić nije odradio duet, nije snimio singl, nije samo došao kao gost na nečiji nastup, nego je od tog dana na web stranici Whitesnakea proglašen novim članom postave uz pridruženu dobrodošlicu samog Davida Coverdalea.
Coverdale je Jelusića čuo dvije godine ranije kad je sa svojim bendom Animal Drive na zagrebačkoj Šalati nastupio prije Whitesnakea, a uz to je i gitarist Whitesnakea Joel Hoekstra s Jelusićem svirao u grupi Trans-Siberian Orchestra. Tako se Jelusićev transfer pokazao kao još jedan domaći izvoz, i to na području kulture, a pokazalo se i da su se isplatile godine rada i znanja poput scenske sigurnosti i, naravno, vrhunskog glasa na stranom jeziku.
Ali se dokazalo i da je izvoz moguć i u svijetu srednjostrujaškog rocka te babaroge za koju vam uvijek netko govori da je problem u jeziku, naglasku, smještaju, konkurenciji i koječemu još. Za Jelusića ništa od toga nije bio problem i uspješno je "transferiran" u dodatnu karijeru.
A kad imaš toliko suradnji – prije Whitesnakea snimio je album tuđih pjesama "Living My Own Life" kao australsko-švedsku koprodukciju, bio je dio južnoafričkog projekta Synkropation s kojim je svirao pred 50 tisuća ljudi, 2014. snimio je solo album "Prošao sam sve", a za Frontiers Records 2018. Animal Drive objavili su album "Bite!" i EP obrada "Back to the Roots". Istovremeno se pridružio američkom bendu Trans-Siberian Orchestra, a prije toga bio član američko-hrvatske postave Stone Leaders i domaćeg metal bend The Ralph s kojima je objavio album "Enter Escape". U međuvremenu je sudjelovao na albumima Tonyja Hernanda i benda Dirty Shirley, pjevao na albumima Michaela Romea i postave Whom Gods Destroy, a već prije ušao u Whitesnake. U tom bi se smislu uspjeh Dine Jelusića na inozemnoj hard rock sceni moglo, načelno, usporediti s uspjesima Mate Rimca, s tom razlikom da se on bavi novom generacijom električnih automobila, dok će Jelusić sjesti i stati u provjereni hard rock benzinac s puno kilometara iza sebe.
Otvori KEKS Pay
A tko je po vama trebao dobiti Porin za rock album godine? Bang bang ili Pipsi u odnosu na Follow the blind man. Izdvojio sam vremena na subotu ujutro samo da kazem novinaru: dajte najte. Lp