Nedavno prikazani odličan dokumentarac "Moby Doc" o Mobyju na HTV-u nije mogao stići u bolje vrijeme i samo je podgrijao zanimanje za najavljeni dolazak u pulsku Arenu 23. srpnja. Tim više jer je uključivao do sada neviđene arhivske snimke iz Mobyjeve prošlosti, razgovore i nastupe s njegovim prijateljima i mentorima Davidom Lynchem i Davidom Bowiejem, te otkrio dosta nepoznatih biografskih detalja vezanih uz "život i slavu".
Između Davida Byrnea i Nicka Cavea mnogi će morati skočiti i na Mobyja, na njegov prvi samostalni nastup u Hrvatskoj. On je 2024. obilježio 25. godišnjicu svog prijelomnog albuma "Play" iz 1999., a u 2026. godini kreće na novu turneju s novim programom uživo. Nakon više od deset godina stanke, 2024. se vratio nastupima uživo, a aktualna turneja u sklopu koje dolazi u pulsku Arenu donosi i drugačiji koncertni koncept.
Bio je velika zvijezda 90-ih, no ovisnost ga je dovela do samog ruba, a izmislio je i vezu sa slavnom glumicom
Kroz skoro tri i pol desetljeća karijere Moby je spajao brojne žanrove i "pretvarao intimnu introspekciju u globalne himne". S više od 20 milijuna prodanih albuma, hitovima poput "Porcelain", "Natural Blues" i "Why Does My Heart Feel So Bad?", glazbom za filmove i serije, te suradnjama s imenima kao što su David Bowie, Public Enemy, Ozzy Osbourne, The Beastie Boys i Daft Punk, postao je vidljiva figura elektronske scene čiji je utjecaj nadilazio žanrovske granice.
Podsjetimo, 2009. gostovao je na zagrebačkom festivalu INmusic i bio je to premijerni dolazak kod nas važnog protagonista suvremene popularne glazbe. Od svih "elektroničara" iz devedesetih godina upravo se Mobyju tada, uz Chemical Brothers, Prodigy i Fatboy Slima, mogao predvidjeti lagani transfer na pozicije masovno prihvaćenog gurua nove klupske glazbe. S dva ključna albuma, "Play" i "18", postao je pravi shrink, trendovski psihoanalitičar suvremene pop-glazbe. Doduše, kasniji "Hotel" zatekao ga je u predvidljivom raspoloženju recikliranja već poznatih elemenata, ali već do tada, a i poslije toga, Moby je odradio itekako zanimljivu autorsku dionicu.
Njegov retro-futurizam redefinirao je clubbing kulturu i nametnuo se kao diskografski najvidljivija točka spoja novog rječnika elektronike devedesetih i pop tradicije, što je pokazao neskriveni eklekticizam spomenutih albuma. Moby je bio poput novog psihoanalitičara pop-glazbe, izrazito emotivan u okružju elektronske podloge, a njegova terapija djelovala je ljekovito i na nove generacije i na ljubitelje konkretne "stare" glazbe.
Takav položaj skoro da je bio očekivan; kao jedan od prodornih glazbenih postmodernista, Moby je svojim albumima jahao na velikim valovima, koji puta višim, neki puta mirnijim i sporijim. Izuzetno prijemčiv već na prvo slušanje, s najvažnijim albumima bio je skoro pa enciklopedijski primjer "pametne" glazbe, skoro spiritualne elektronike. Naklonjen soulu na način kao što je album "Animal Rights" iz 1996. bio proizvod fascinacije hard-coreom, njegov važan album "18" iz 2002. bio je osobna javna ispovijed u kojoj su tekstovi pjesama prilično izravno otkrivali emocije i strahove glavne zvijezde. Karakteriziralo ga je mirnije, kontemplativno raspoloženje u pjesmama poput "In My Heart", "Sleep Alone" ili "Sunday the Day Before My Birthday", česta klavirska podloga, s tek povremenim prolomima uobičajeno pumpajućih dionica ("Jam For The Ladies", "Extreme Ways"), pa i gospela u završnim "The Rafters" i "I'm Not Worried At All".
Možda najizrazitiju prednost Moby je postizao u spoju emocija i začudnih instrumentalnih tekstura u kojima su house, disco, soul, hipnotički funk ili nešto treće, omjerom ideologije i "čiste" glazbe bili dobitna kombinacija novog vremena. "Play" i "18" ostaju dva njegova najuspješnija albuma, prodana u višemilijunskim nakladama, izdanja koja su ga prebacila s pozicije zanimljive novotarije na položaj svjetskog elektronskog "influensera" br. 1. Ispada na kraju da Moby nije bio "zeleni" samo po uvjerenjima koja su zadrtog vegetarijanca i zaštitnika prava životinja smještala na politički korektnu stranu.
Naime, "18" je bio zelena ploča utoliko što je zaštitnički djelovala na prirodu glazbe, tj. očuvanje tradicije i njeno izmještanje na nove polazne pozicije 21. stoljeća, nakon kojih je, u autorskom smislu, sve opet bilo moguće. Nešto kasnije objavio je svoju prvu kompilaciju najvećih hitova, "Go: The Very Best Of Moby", što je njegovih prvih deset godina rada prikazalo kroz skup najpoznatijih tema i pokazalo da je bio vrlo uvjerljiv na putu prema gornjim pozicijama top lista. Uz ključne pjesme uključivao je i novu "New York, New York" u kojoj je gostovala Debbie Harry iz Blondie, čime je još jednom povezao prošlost pop glazbe sa sadašnjošću.
Mobyjevi singleovi iznjedrili su i velik broj remikseva i dodatnih pjesama. Ako treba odabrati iz najboljih prošlih radova za pripremu koncerta u Puli, "18DVD" na jednom mjestu sakupio je zanimljive video materijale, kućne filmove i dvadesetak demo verzija kasnijih tema s "Play" i "18". S druge strane, zbirka "Play: The B Sides" fokusirala se na dodatne materijale s albuma "Play", kao prošireni dio vrlo uspješnog studijskog paketa. Ukratko, Moby je tada bio jedan od najpopularnijih novih glazbenih protagonista, možda zanimljiviji u tonskom studiju nego na koncertnoj pozornici.
DVD sa snimkom nastupa na Glastonbury festivalu pokazao je pak da baš i ne funkcionira pretjerano dobro u okruženju rock koncerata pred par desetaka tisuća posjetilaca na otvorenome. Bolji u studiju nego na pozornici, Moby je bio tipičan sramežljivko kojemu kreativni sokovi počinju teći kada ga ne gleda cijela pop-planeta. Turneja albuma "Hotel" prije točno dvadeset godina bila je zanimljivija od prethodnih, s Mobyjem već vidljivo udomaćenim na gitari i basu, za razliku od ranije pretežite pozicije "iza pulta" klavijatura i kompjutera u tonskom studiju. No, sam album bio je lošiji od prethodnih; činilo se da je vrludajući putem među brojnim hotelima usput preuzeo i bezbojnost svratišta s brojnih turneja. Ovakav "Hotel" izgubio je osobnost malog Mobyjeva pansiona za dušu i više sličio nekom velikom lancu zaštićenog imena i konfekcijskog, globalno-unificiranog ugođaja. Samoreklamiranom antiglobalistu Mobyju to se nije smjelo dogoditi.
No, kontrolirano okružje sportske dvorane pokazalo se kao primjerenije rješenje za koncert. U pokušaju da predstavu strukturira kao tradicionalni pop-show s pratećim sastavom i vrlo zaposlenom pjevačicom koja asistira Mobyju na glavnim vokalima, glazba ovaj put nije pala u drugi plan. Mada se povremeno gubio dojam višeslojnosti iz tonskoga studija, Moby se pokazao kao sposoban scenski radnik sklon svirci uživo koja je, uz dodatak snimljene podloge i sampleova visokotehnološke predstave, strašću i energijom znala podsjetiti na tada već davni hard-core album "Animals Rights".
DVD "Live - Hotel Tour 2005" na jednom je mjestu sakupio koncertne snimke, popratne kratke filmove "Oko svijeta u 5000 kadrova" i monthypytonovski "Mr. Fish", dodatne koncertne izvedbe i pet videospotova. Koncertni nastup u belgijskom Leuvenu sa 24 uključene pjesme bio je osnova Mobyjeve dodatne "hotelske" ponude, nakon koje je 2009. stigao i do zagrebačkog Jaruna. Moby je na koncertu nudio mozaik nekoliko naizgled suprotnih glazbenih principa. Turneja albuma "Hotel" izvedena je uz podršku pratećeg sastava (bubnjevi, bas, klavijature, dodatni gitarist) i Mobyjem na vokalu, synthesizerima, basu i gitari, u okvirima od ambijentalnih kontemplativnih raspoloženja, do "čistih" klavirskih dionica ili proloma furioznijih ritmičnih dijelova, dotoka gospel stilizacija i spoja house, disco, soul i funk elemenata. Zabavljen sklopovima koji mogu biti i uvod i after party istovremeno, Moby je u set listu uvodio i pjesme drugih autora. Iako se radilo o doslovnim čitanjima izvedenim s poštovanjem prema originalima, razlika u pristupu mogla se vidjeti u baladnim izvedbama "Temptation" New Ordera, "Walk On The Wild Side" Loua Reed ili pak žestokoj obradi "Break On Through" Doorsa.
Moby je nesumnjivo jedan od važnih protagonista pop scene zadnjih dekada, ponekad zanimljiviji u tonskom studiju, ali djelotvoran i u svojevrsnom kabareu na velikoj koncertnoj pozornici. U svakom slučaju netipičan izvođač, autor zaslužan za mnoge pomake u produkciji i gibanjima pop-glazbe od devedesetih godina naovamo, pa ne čudi da je već pola kapaciteta pulske Arene za njegov dolazak idućeg ljeta rasprodano.
Otvori KEKS Pay
