Da je živ, Johnny Cash, legendarni "Čovjek u crnom", danas bi ugasio devedeset i četiri svjećice na torti. No, čak i desetljećima nakon smrti, njegova pojava i duboki bariton ostaju neizbrisiv dio svjetske kulture, a priče iz njegova života toliko su nevjerojatne da se čine kao scenarij za film. Rođen kao J. R. Cash 26. veljače 1932. u siromašnoj farmerskoj obitelji u Arkansasu, odrastao je pjevajući gospel dok je s obitelji radio na poljima pamuka. Njegov život obilježila je strašna tragedija kada je imao samo dvanaest godina. Njegov stariji brat Jack, kojeg je obožavao, smrtno je stradao u nesreći na pilani. Taj je događaj u mladom Johnnyju ostavio dubok ožiljak i osjećaj krivnje koji ga je pratio cijeloga života, a teme tuge, moralnih iskušenja i iskupljenja postale su okosnica njegova glazbenog stvaralaštva.
Njegov put od polja pamuka do svjetske slave bio je sve samo ne običan. Prije nego što je postao glazbena ikona, prijavio se u američko ratno zrakoplovstvo, gdje je zbog vojnih pravila morao svoje inicijale "J. R." zamijeniti punim imenom i tako postao John R. Cash. Služio je u Zapadnoj Njemačkoj kao operater Morseove abecede, presrećući sovjetske poruke. Upravo je on, kako tvrde mnogi izvori, bio prvi Amerikanac koji je 1953. godine presreo vijest o smrti Josifa Staljina. Tamo je za pet dolara kupio i svoju prvu gitaru te osnovao bend "The Landsberg Barbarians". Nakon povratka u SAD, njegova upornost dovela ga je pred vrata studija Sun Records u Memphisu. Producent Sam Phillips isprva ga je odbio zbog gospel repertoara, navodno mu rekavši: "Idi kući i zgriješi, pa se vrati s pjesmom koju mogu prodati." Cash se vratio s pjesmama poput "Hey Porter" i "Cry! Cry! Cry!", a ostalo je povijest.
FOTO Prepoznajete li našu bivšu misicu? Ovako je izgledala prije operacije nosa, a njezin izbor za miss obilježio je skandal
Iako je postao sinonim za buntovništvo i zatvorske koncerte, Cash nikada nije služio zatvorsku kaznu. Njegovi legendarni nastupi u zatvorima Folsom i San Quentin bili su izraz solidarnosti s onima na margini društva, a ne posljedica vlastitog iskustva iza rešetaka. Ipak, uhićen je bio čak sedam puta zbog manjih prekršaja, uglavnom povezanih s alkoholom i ovisnošću o amfetaminima koja ga je pratila desetljećima. Jedno od bizarnijih uhićenja dogodilo se u Starkvilleu, Mississippi, kada je priveden jer je u sitne noćne sate, pod utjecajem alkohola, brao cvijeće s privatnog posjeda. Taj ga je događaj inspirirao za pjesmu "Starkville City Jail".
Njegov život bio je ispunjen kaosom koji je često sam stvarao. Godine 1965. njegov kamper zapalio se tijekom ribolova, što je izazvalo šumski požar koji je uništio više od dvjesto hektara u nacionalnom parku Los Padres i usmrtio četrdeset i devet od pedeset i tri ugrožena kalifornijska kondora u tom području. Zbog toga je postao prva i jedina osoba koju je američka vlada ikada tužila za izazivanje šumskog požara, a njegov nonšalantni odgovor sucu: "Nisam ja, moj kamion je, a on je mrtav pa ga ne možete ispitati", ušao je u legendu. Jednako nevjerojatna je i priča iz 1981. kada ga je na njegovu imanju napao noj Waldo. Ptica ga je udarcem noge oborila, slomila mu pet rebara i kandžama rasporila trbuh, a ozljede su ga odvele natrag u ovisnost o tabletama protiv bolova.
U vrtlogu ovisnosti i autodestrukcije, spas mu je donijela June Carter. Njihova priča nije bila ljubav na prvi pogled, već dugogodišnje prijateljstvo koje je preraslo u jednu od najpoznatijih ljubavnih priča 20. stoljeća. Upoznali su se iza pozornice Grand Ole Opryja 1956. godine, dok su oboje bili u braku. Godinama su zajedno nastupali, a June je, zajedno sa svojom obitelji, bezuspješno pokušavala pomoći Johnnyju da se riješi teške ovisnosti. Njihova veza, ovjekovječena u filmu "Hod po rubu", bila je turbulentna, ali neraskidiva. Nakon godina odbijanja, Johnny ju je konačno zaprosio na pozornici tijekom koncerta u Ontariju 1968. godine, a ona je postala stup njegova života. Upravo je June bila koautorica hita "Ring of Fire", pjesme koja je savršeno opisala intenzivnu i opasnu ljubav koju je osjećala prema njemu. Ona mu je pomogla u borbi s demonima, a uz njezinu pomoć, Cash se okrenuo vjeri, produbljujući kršćanska uvjerenja iz djetinjstva. Toliko se posvetio teologiji da je postao zaređeni svećenik i čak napisao roman o životu apostola Pavla, "Man in White". Ta duhovna strana bila je u potpunoj suprotnosti s njegovim "odmetničkim" imidžem.
Svoj nadimak "Čovjek u crnom" objasnio je u istoimenoj pjesmi, ističući da nosi crno u znak solidarnosti sa siromašnima, potlačenima i zatvorenicima. Njegova odjeća postala je simbol, ali i platforma za aktivizam. Bio je glasan zagovornik prava Indijanaca, snimivši 1964. kontroverzni album "Bitter Tears: Ballads of the American Indian", koji su brojne radiopostaje odbijale puštati zbog kritike američke vlade. Kasnih devedesetih, kada se činilo da je njegova karijera na zalasku, producent Rick Rubin dao mu je novu priliku. Serija albuma "American Recordings" predstavila ga je novoj generaciji, a njegova obrada pjesme "Hurt" grupe Nine Inch Nails, popraćena potresnim spotom, postala je njegov glazbeni testament. Preminuo je 12. rujna 2003., samo četiri mjeseca nakon smrti voljene June, čime je njihova epska ljubavna priča dobila konačan, tragičan pečat.
Otvori KEKS Pay
