Generacije ga pamte kao Tetka Krokanića, nezaboravnog lika iz kultne "Večernje škole" Željka Pervana, gdje je svojim "partizanskim pričama" i nevjerojatnim darom za improvizaciju postao jedan od najomiljenijih komičara na ovim prostorima. Đuro Utješanović bio je glumac čija je pojava na ekranu ili kazališnim daskama garantirala smijeh i dobru zabavu. Njegova autentičnost i humor činili su ga jedinstvenim, no malo tko je znao da se iza tog vedrog lica krije životna priča dostojna najteže drame, priča o dječaku koji je prerano ostao sam na svijetu i koji je unatoč svemu pronašao snagu da drugima donosi radost. Njegov put od siročeta iz bosanske šume do legende hrvatskog glumišta svjedočanstvo je iznimne otpornosti i talenta koji su ga učinili besmrtnim.
Životni put Đure Utješanovića započeo je u okolnostima koje su ga zauvijek obilježile. Rođen je u selu Kljevci kod Sanskog Mosta, a kako je sam često govorio, rodio se "između dva sela, u jednoj šumi". Zbog ratnog vihora, točan datum njegova rođenja nikada nije sa sigurnošću utvrđen; u različitim dokumentima navodile su se 1938., 1940. i 1941. godina. On je sam odabrao 7. srpnja 1940. kao svoj rođendan, uz jednostavno objašnjenje da je tu godinu bilo najlakše zapamtiti. No, neizvjesnost oko datuma rođenja bila je najmanja tragedija koja ga je zadesila. Još kao dječak, u vihoru Drugog svjetskog rata, ostao je siroče. Oca Dragu izgubio je 1943. godine, kada je poginuo tijekom njemačkog napada na partizansku podzemnu bolnicu. Samo dvije godine kasnije, 1945., zadesila ga je nova strašna sudbina, majku Dragicu ubili su pljačkaši. Kao petogodišnjak ostao je potpuno sam, a djetinjstvo mu je prekinuto na najsuroviji mogući način.
Nakon rata, život ga je vodio kroz različite domove i gradove. Osnovnu školu završio je u Kikindi, da bi ga 1956. godine put odveo u Split, gdje je poslan u šumarsku školu. Sudbina je htjela da tamo sjedi u klupi s još jednim budućim velikanom hrvatskog glumišta, Ivicom Vidovićem. Iako je interes za glumu pokazivao još od srednjoškolskih dana, život ga je, činilo se, uporno gurao u drugom smjeru. Nakon mature, ponovno protiv svoje volje, poslan je na Šumarski fakultet u Sarajevo. Taj mu studij nikako nije bio po volji i nakon dvije godine mučenja odlučio je uzeti sudbinu u svoje ruke. "Pobjegao" je u Zagreb s čvrstom odlukom da napokon slijedi svoj san i upiše glumu na Akademiji dramske umjetnosti, što mu je na kraju i uspjelo.
FOTO Prepoznajete li našu bivšu misicu? Ovako je izgledala prije operacije nosa, a njezin izbor za miss obilježio je skandal
Nakon što je diplomirao, deset je godina bio član ansambla zagrebačkog kazališta Gavella, a struka se slaže da je najveći trag ostavio na Dubrovačkim ljetnim igrama, gdje je bez prekida nastupao gotovo tri desetljeća. Filmska karijera donijela mu je brojne uloge, često one negativaca koje tada nitko nije htio glumiti, poput žandara i ustaša. Ostvario je zapažene uloge u filmovima kao što su "Hajdučka vremena", "Vlakom prema jugu", "Krhotine" i "Kad mrtvi zapjevaju", a kratku, ali pamtljivu ulogu imao je i u Oscarom nagrađenom filmu "Ničija zemlja" Danisa Tanovića. Nastupao je i u popularnim serijama kao što su "U registraturi", "Smogovci" i "Putovanje u Vučjak", no uloga koja će ga zauvijek definirati u očima najšire publike tek je dolazila.
Iako je imao bogatu kazališnu i filmsku karijeru, Đuro Utješanović je status nacionalne legende stekao kao Tetak u "Večernjoj školi". U tom satiričnom showu, koji se temeljio na improvizaciji, njegov je lik postao fenomen. Njegove priče o partizanima i doživljajima iz NOB-a bile su urnebesne, a kolege su se divile njegovoj sposobnosti da iz rukava izvuče nevjerojatne anegdote. "Đuro je bio poseban, on je sam za sebe tvrdio da je partizansko dijete. Bio je zadužen za takozvane partizanske priče i on ih je uvijek izvlačio iznova", izjavio je jednom prilikom njegov kolega Zlatan Zuhrić Zuhra. Željko Pervan, tvorac "Večernje škole", opisao ga je kao nezamjenjivog člana ekipe: "On je cijeli ansambl u jednom čovjeku. Hvala mu na svemu". Upravo je u toj ulozi Utješanović pokazao svu raskoš svog komičarskog talenta i zauvijek se upisao u srca publike.
Osim što je bio veliki glumac, Utješanović je bio i čovjek velikog srca. Tijekom Domovinskog rata pokazao je iznimnu humanost kada je u svoj dom primio i svakodnevno hranio 17 prognanika, kupujući za njih i po 17 kilograma kruha dnevno. Uz njih, brinuo se i za četvero djece iz Dubrovnika. Njegova empatija i spremnost da pomogne onima u nevolji otkrivaju dubinu njegove osobnosti, oblikovane teškim životnim iskustvima. Nakratko se okušao i u politici, kada je 2003. godine bio nositelj liste Socijalističke radničke partije na izborima za Hrvatski sabor. U privatnom životu, njegov sin Drago također je postao glumac, a često su zajedno nastupali na kazališnim daskama. Đuro Utješanović preminuo je 25. veljače 2013. godine u Zagrebu od posljedica moždanog udara, ostavivši iza sebe bogato nasljeđe i neizbrisiv trag u hrvatskoj kulturi, kao čovjek koji je vlastitu bol pretvorio u smijeh za sve nas.
Otvori KEKS Pay
Uvijek je bio da te zasmeje i ozari. Veliki glumac.