Black Rabiit, Netflix
Očito serija s Judeom Lawom i Jasonom Batemanom mora biti nešto zanimljivo, a tako i jest s “Black Rabbitom”, iako serija ne dobiva najviše ocjene. Ima tome razloga, no svejedno je za preporučiti, odnosno složiti se s ozbiljno velikom publikom koju je stekla. Iako je kao tvorac serija potpisan Zach Baylin koji potpisuje uspjelog “Kralja Ričarda”, solidni gamersko-trkački zabavnjak “Gran Turismo” te nešto manje uspjeli “Creed”, svejedno je teško oteti se dojmu “Ozarka”. Bateman je upravo tom seriju stekao konačnu potvrdu, a sjena je tog hita prisutna i kroz činjenicu da dvije epizode serije režira Laura Linney, njegova partnerica iz te serije. Naime, i ovdje je lajtmotiv obiteljski, dvojica braće, Jake i Vince, nastoje se izvući iz problema koje same zakuhaju raznim kombinacijama, a samo da bi se uvalili u nove. I atmosfera je dosta slična, mračna, unatoč dinamičnom okruženju jednog restorana, Black Rabbita koji su braća osnovala da bi mu vlasnik ostao Jake jer je Vince zastranio u poroke zbog kojih se zadužio kod lokalnih kriminalaca. Još jedan je aspekt što se i ovdje podsjeća kako je teško postići da restoran postane profitabilan i onda ga takvim održati. Jer i ovdje imamo bogatog mecenu, uspješnog glazbenika i producenta Wesa, koji za to plaća jer Jakeu i duguje karijeru, s time da u tu cijenu ulaze i grijesi osnivača lokala. A Jake i Vince su ih prepuni pa nije neobično da se Jake upušta i u aferu s Wesovom djevojkom Estelle koja je, pak, dizajnirala restoran koji dolazi i u među utjecajne preporuke The New York Timesa. No, primjećujete, interpersonalne veze likova serije kompleksne su, uz nabrojene još ih je podosta, pa sve to nije lako pratiti. Na to ide i povijest teškog odnosa s ocem dvojice braće koji iz pozadine definira cijelu priču i zaokružuje je na kraju. Prepoznatljiva opuštena gluma Lawa i Batemana na trenutke je i naprosto rutinirana. No, seriju u jako dobroj mjeri izvlači i izuzetna kamera, a tu svoj adut imamo i mi. Naime, Igor Martinović, izvrsni naš snimatelj koji je svjetsku slavu stekao na “Kući od karata”, uz Petera Konczala koji je također radio na “Kući od karata”, potpisuje kameru. I to zbilja izgleda sjajno, atmosferično, gdje se jako kapitalizira na ambijentu kreativnog mjesta kakav bi bio od The New York Timesa nagrađivani restoran. Nije neobično da se “Black Rabbit” gleda iako je dojam da se iz priče većom konkretnošću i usmjerenošću moglo izvući više, pogotovo iz kompliciranog odnosa dvojice braće kojima su svoje osobe posudila dvojica zaista odličnih glumaca. Zbog njih, kao i zbog “naše” kamere, “Black Rabbita” se isplati pogledati.