Ukupno ne bi ste trebali unositi više od 25-36 grama, odnosno oko 100-150 kalorija šećera dnevno, piše Vogue. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) preporučuje unos najviše 50 grama, ali po mogućnosti ne više od 25 grama šećera dnevno. Kada uzmete u obzir da jedna limenka običnog gaizranog pića ima oko 39 grama šećera, a čak i “zdravi“ proizvodi poput pločice od granole (8 grama šećera) i posude grčkog jogurta s borovnicama (14 grama šećera) obiluju skrivenim šećerom, to svakako zvuči previše. Većina konzumira barem dvostruko više šećera nego što preporuke dopuštaju. U osnovi, većina šećera koji unosimo nije ni namjerna. Skriven je u slatkišima, kolačima i sokovima, kao i u mnogim prerađenim namirnicama. A nije uvijek lako prepoznati ga na popisima sastojaka.
Šećer se često pojavljuje na popisima sastojaka pod mnogim različitim nazivima, što otežava prepoznavanje stvarne količine šećera u proizvodu. Neki od uobičajenih pojmova pod kojima se šećer može pojaviti u hrani su: saharoza, glukoza, glukozni sirup ili dekstroza, fruktoza, kukuruzni sirup, maltoza, laktoza, invertni šećer, med, sirup agave, javorov sirup ili rižin sirup. S obzirom na sve ove skrivene šećere, može biti teško prepoznati da unos šećera izlazi izvan kontrole, govori dr. Lelom Ahlemann, specijalistica za dermatologiju, flebologiju, proktologiju i nutricionističku medicinu. Evo mogućih znakova da unosite previše šećera.
Prvi je, dobivanje na težini i stalan osjećaj gladi. Nije tajna da šećer ima puno kalorija. Ali postoji još jedan razlog zašto šećer uzrokuje brzo dobivanje na težini: “Ako jedete previše šećera, stalno ste gladni”, kaže Ahlemann. “Razlog za to je što šećer kratkoročno povećava razinu glukoze u krvi, ali nema dugotrajan učinak sitosti zbog nedostatka vlakana. Stalna glad i kontinuirano jedenje dovode do debljanja, što svi prepoznajemo kao znak previše šećera.”
“Kada jedemo šećer, ne samo da se povećava razina inzulina, nego i hormona u krvi sličnog inzulinu - faktor rasta 1, skraćeno IGF-1,” kaže Ahlemann. “Zajedno s inzulinom, IGF-1 stimulira lojne žlijezde i pretjerano keratiniziranje u području lojnih žlijezda, zbog čega se one začepljuju, što vodi do prištića i upala.” Tako da akne i prištići mogu biti posljedica prevelike konzumacije šećera.
Još jedan znak je žudnja za hranom i promjene raspoloženja. “Naglo povećanje razine glukoze u krvi dovodi do otpuštanja inzulina, no to je često tako snažno da razina šećera u krvi ne pada samo na normalnu razinu, nego ispod nje, što uzrokuje relativnu hipoglikemiju, a to dovodi do žudnje za hranom. Kod nekih ljudi, to također izaziva promjene raspoloženja i razdražljivost,” kaže Ahlemann.
Previše šećera može uzrokovati i upale i slab imunološki sustav. “Uobičajeno, šećer tijelo apsorbira putem tankog crijeva. Međutim, ako količina jednostavnih šećera poput glukoze i fruktoze koju unosimo premašuje kapacitet našeg tankog crijeva, taj šećer dospijeva u debelo crijevo,” objašnjava Ahlemann. Šećer onda postaje hrana za bakterije koje prirodno nastanjuju debelo crijevo: “Selektivno hranjenje dovodi do umnožavanja tih bakterija. Problem je u tome što te bakterije, nažalost, na svojoj površini nose endotoksine. To su takozvani lipopolisaharidi. Ti endotoksini tada mogu napustiti crijeva, ući u krvotok i izazvati tihu upalu koja ubrzava starenje tijela i slabi imunološki sustav.”
“Znanstveno je dokazano da visoki unos šećera dovodi do stvaranja takozvanih AGE-a ili proizvoda napredne glikacije,” objašnjava Ahlemann. Učinak uspoređuje s karamelizacijom: “U našem kolagenu vlakna bi u idealnom slučaju trebala biti paralelna; kada se tkivo zasladi, dolazi do umrežavanja u kolagenskom vezivnom tkivu, što ga čini krutim, lomljivim, sklonijim degeneraciji, a što je vrlo važno, tijelo je također manje sposobno samo se popravljati. To znači da se kvaliteta našeg kolagena pogoršava.” Pa je, sljedeći znak prevelike konzumacije šećera, ubrzano starenje.
Doručak je najvažniji obrok u danu, no ove je namirnice ujutro najbolje - izbjegavati.