Znate li da riba iz Vranskog jezera nije samo najkvalitetnija nego i najmišićavija? Logično, jer Vransko jezero je najveće pa, prije nego što padne u tanjur, mora se dobro naplivati. Najkvalitetnija je i zbog toga što pliva u slatkoj vodi tik uz more, a nekad, kad more prodre kroz kanal Prosiku, i u morskim uvjetima. U parku prirode pecati se može od zore do sumraka, i to ako platite 70 kuna dnevnu ili 700 kuna godišnju kartu. Zabranjeno je baciti mrežu ili vršu, a sve nadgledaju vranski rendžeri, nadzorna služba parka.
– Mislim da nigdi na svitu nema da stojiš gotovo na morskoj obali i da na jednoj strani loviš ribe u moru, a na drugoj pecaš slatkovodnu ribu. A zalomi se i da onog cipla što je, dok ste pecali, pobiga kroz kanal Prosika, ulovite u moru. Mnogi kontinentalci dolaze ovamo na more baš zbog ribe iz jezera, zbog najkvalitetnijeg šarana koji nema miris mulja, zbog soma kapitalaca od preko stotinu kila koji satima prije nego što se preda po jezeru vuče i gumenjak i ribiča – govori mi vranski rendžer Dario Rogić o zaljubljenicima u ribolov koji mu potiho govore isto.
– Zapravo, malo kome i kažem za ovaj mir, odmor za dušu na jezeru u hladu borova gdje mi sati najljepše prođu čekajući na ribu – kažu nam ribiči iskusni i mudri baš poput najmirnijeg i najupornijeg vranskog ribiča – čaplje dangube. E ta čaplja, svojevrsni zaštitni znak parka prirode, odnosno ornitološkog rezervata zapravo je vrhunski lovac.
– Dangubi tako na jednoj nozi ona satima i čeka. I onda još čeka. U čeki... Što ja znam, misli valjda da izigrava trstiku, a kad to pomisli i plijen i dođe blizu noge što izgleda ka štap, danguba odma – cap – kaže mi frend sa sjevera parka. Za novine ni čuti.
– Aj me ne pilaj s imenom i prezimenom u novinama. Uopće mi se ne da objašnjavati kako jesam ili nisam spomenija da tice poidu puno usjeva ljudima na poljima i je li država platila svu odštetu – kaže mi, a na tvrdnju da je “sempre positivo” zaključuje:
– E baš ti talijanski triba. Oni ode dolaze samo pucat u tice jer su sve svoje pobili. Neću i neću.
Ne smijemo se sramotiti
U granicama parka, pokraj kampa, na stazi, uz oznake, natpise, sastajem se sa zanimljivom sugovornicom. Maja Bijelić je biologinja, putnica... Malo nakon studija otišla je u Kanadu pa potom i u zemlju ptica – Kolumbiju. I evo je doma, odmah je bolje volje... Naravno da smo je pitali žale li se i tamo, kao i na Vranskom jezeru, poljoprivrednici da im ptice “poidu sve što posade”. “Poidu” li tamo lišće koke, pitali smo je i dobili samo osmijeh te spreman odgovor.
– Bila sam tamo zbog ptica i vidjela sve, od kolobrića do tukana. Pa čak i kondora s rasponom krila od tri metra. Kod nas je najveći labud... Tamo su mnogobrojniji zaljubljenici u ptice – kaže nam i dodaje kako je promatranje ptica u Kolumbiji, a i u zapadnoj Europi jaka turistička grana.
– Nadam se da ćemo i mi to prepoznati, a i staništa ptica zaštititi još više. Milijuni Engleza su promatrači ptica, a neki zadnjih godina dolaze i na Vransko jezero – govori Maja i dodaje dalekozor.
– Stranci, bogati i u zrelim godinama, ovdje traže mir. Satima gledaju i prepoznaju ptice kroz svoje skupocjene durbine. Nijemci, Austrijanci, Englezi, Amerikanci, sve ih je više. Zato i mi stalno učimo i usavršavamo se. Ne smijemo se osramotiti, ti ljudi prepoznaju svaku pticu – ističe.
Arheologija i povijest
– Pa i ja sam došla u ovaj mir i lipotu iz dalekog svita. Iz Kanade u Turanj, selo ćaće moga, i nisam zažalila – govori nam Nadja Mandić, djelatnica koja iznajmljuje dalekozore za promatranje ptica i električne bicikle za 50-ak kilometara staza.
Močvara je do prokopa kanala na Prosiki prije puno godina bila deset puta veća. Danas tu dolaze mnogi, ovih dana francuski srednjoškolci u školicu gradnje suhozida. Na Vranskom jezeru uskoro bi trebao zaploviti turistički brod. I amfibija, adrenalinski park, kajak, solarne fotoćelije. Milijune eura se povuklo i još će se poveući, kažu nam u parku, još uvijek neotkrivenoj prelijepoj lokaciji.
– Uz prirodu, ribe, ptice, najljepši pogled na Kornate, treba istaknuti arheologiju i povijest – kaže Danijel Katičin, ravnatelj parka. Govori nam o gradu Vrani, benediktincima, templarima. Kaže da se u njemu čuvala hrvatska kruna, stolovali hrvatski banovi. Vransko jezero i na svojim panoima priča priču. Pun novog znanja, zadovoljan i što je Hrvoje izbliza fotkao čaplju u letu, idem prema turistima. Spreman sam im dati odgovore na pitanja o Vranskom jezeru, Dalmaciji, hrvatskom turizmu. O prelijepoj biogradskoj rivijeri bogatijoj baš zbog Vranskog jezera. Prilazi motorist iz Njemačke i pita:
“Hello, where can we order bier?!” U tren mi se učinilo da pita za bird. Uostalom, nakon bire i bird je lipše promatrat...
Pogledajte i video Plitvičkih jezera:
