Na Trgu bana Josipa Jelačića održan je javni umjetnički performans koji se referira na performans Aparición gvatemalske umjetnice Regine José Galindo.
Riječ je o prvom u nizu performansa kojima se najavljuje autorski projekt Anice Tomić i Jelene Kovačić, "Sigurna kuća" koji nastaje prema istoimenom romanu Marine Vujčić u produkciji Gradskog dramskog kazališta Gavella, a čija je premijera 24. listopada.
Ovim performansom, kao i cijelim projektom, namjera je senzibilizirati javnost za problem obiteljskog i rodno uvjetovanog nasilja.
Podsjetimo, "Sigurna kuća" Marine Vujčić, lani ju je izdala Fraktura, snažan je psihološki roman o ženi koja je ubila „savršenog“ muža. Napeta priča o skrivenom, tihom nasilju koje žene trpe iza zatvorenih vrata. "Žena je ubila muža, nasmrt ga je ubola nožem, bilo je to ubojstvo na mah. Ni susjedi ni obitelj ne mogu vjerovati da je to bila u stanju učiniti jer, bez obzira na povremene svađe, oni su bili sasvim normalan par. Kako to da je Lada Lončar – nježna žena, majka djevojčice – ubila supruga, uglednog sveučilišnoga profesora? Sada na odsluženju kazne u ženskoj kaznionici, okružena najrazličitijim prijestupnicama, može promišljati o tome što je dovelo do toga da odustane od šminke, kako je ostala bez prijateljica i zašto se odrekla karijere. Kako je postala supruga zatvorena u četiri zida svoga stana jednako kao sada u zatvoru? Tko je bio njezin muž, osoba koju su obožavali njezina majka i svi ostali, tko je stvarno bio taj mister savršeni?"
Njena "Sigurna kuća" čita se u dahu i ostavlja bez daha. Marina Vujčić pripovijeda o nasiljima o kojima se ne piše u novinama, o ženama koje pate i ne uspijevaju naći izlaz. Sigurna kuća krik je protiv verbalnog i psihičkog nasilja, upozorenje da ne prihvaćamo zdravo za gotovo živote svojih prijatelja te nadasve roman o tome da uvijek trebamo biti prvo lice svoga života.
Umjetnica pak Regina José Galindo, na koju se referiraju hrvatske umjetnice, gvatemalska umjetnica i pjesnikinja poznata po svojim snažnim performansima koji istražuju društvene nepravde, nasilje i nejednakost, osobito u kontekstu Latinske Amerike. Jedan od njezinih najistaknutijih projekata je serija pod nazivom Aparición (Španjolski: "pojava" ili "aparatija"), koja se bavi temom nestalih žena i femicida.
Aparición je serija site-specific performansa u kojima Galindo koristi svoje tijelo kao medij za izražavanje kolektivne memorije i otpora prema nasilju nad ženama. U izvedbama, izvođači obučeni u crno pojavljuju se u javnim prostorima, simbolizirajući žene koje su nestale ili ubijene. Svaka izvedba prilagođena je specifičnom kontekstu, broju nestalih žena u određenoj regiji ili vremenskom razdoblju.
Prva izvedba, pod nazivom Monumento a las Desaparecidas, održana je u Berlinu 2020. godine, gdje je sudjelovalo 28 izvođača, što je odgovaralo prosječnom broju žena koje nestaju svakog tjednau Gvatemali. Nakon toga, izvedbe su održane u različitim gradovima, uključujući Castellón u Španjolskoj, gdje je 43 izvođača predstavljalo broj žena ubijenih u zemlji između siječnja i srpnja 2021. Ovi performansi djeluju kao privremeni spomenici, pozivajući publiku na razmišljanje o prisutnom, a ne zaboravljenom gubitku.
Galindo koristi jednostavan, ali snažan vizualni jezik: izvođači su obučeni u crno i postavljeni u javne prostore, često u obliku redova ili figura koje se pojavljuju iznenada, stvarajući osjećaj prisutnosti i gubitka. Ova estetika poziva na refleksiju o nasilju i nepravdi, istovremeno odajući počast žrtvama.
Aparición je međunarodno prepoznat kao važan rad u području performansa i društvene angažiranosti. Galindo je za svoj rad primila brojne nagrade, uključujući Zlatnog lava za najbolju mladu umjetnicu na Venecijanskom bijenalu 2005. godine.
Otvori KEKS Pay
Mislim da bi performans bio primjereniji recimo u Iranu, Pakistanu…