Prije nešto više od dvije godine, u Beogradu sam posjetila hit-izložbu "Ježeva kućica – izmišljanje boljeg svijeta". U obnovljeno krilo Muzeja istorije Jugoslavije koje je otvoreno upravo ovom izložbom ušla sam razdragano i pomalo naivno, u potrazi za djelićem izgubljenog djetinjstva.
Dva sata poslije, izašla sam osjećajući se tupo i poraženo. Kustosice Sare Sopić i Mirjane Slavković, naime, odmaknule su se od jeftinog podilaženja nostalgiji generacija odraslih uz kultno djelo Branka Ćopića, pružajući nam sveobuhvatan i na trenutke potresan pogled u povijest jednog života i njegove kreacije, koja je u stopu pratila turbulentnu povijest naših prostora.
Kao inspiracija za naslov i osnovnu strukturu izložbe poslužio im je citat iz Ćopićeva intervjua u kojem je rekao: "Nekad mi se čini da je dječja literatura samo jedan vid bježanja od stvarnosti, od sukoba s njom. Od neljudskog svijeta čovjek se spašava vraćanjem u djetinjstvo, izmišljajući novi svijet koji je bolji i ljudskiji od onoga koji ga okružuje."
Pomalo poput Nikole Tesle, i Ćopić se u jednom od svojih intervjua požalio kako su ga svojatali Hrvati, Srbi i Bosanci, a on se ponosio samo sveukupnošću naših identiteta i naroda. Baš zato smatram da je važno što ova hit-izložba od sutra gostuje u Zagrebu, glavnom gradu države koja je Ćopićevo nasljeđe neuspješno pokušala izbrisati devedesetih, no "Ježeva kućica" danas je ponovno važan dio odrastanja nebrojenih mališana, a zahvaljujući redateljici Evi Cvijanović, 2017. godine pretvorena je i u animirani film.
Iako bi bilo primjerenije da je postavljena u nekom od gradskih muzeja, izložba "Ježeva kućica – izmišljanje boljeg svijeta" večeras se otvara u Srpskom kulturnom centru u Zagrebu. Velik je pothvat tako sveobuhvatan postav preseliti u pomalo neadekvatan prostor u Preradovićevoj, zbog čega me jako zanima kako će ovo zagrebačko gostovanje izgledati. Slijedeći spomenuti dualizam surove stvarnosti i ljepote mašte, izložba u Muzeju istorije Jugoslavije podijeljena je u dva dijela. Prva prostorija nalik je dječjoj igraonici, što ne čudi jer su u njezinu osmišljavanju sudjelovali mališani iz Zagreba, Beograda i Sarajeva, pružajući svoju interpretaciju poznatih Ćopićevih motiva. Govoreći o simbolici i nužnosti doma, djeca su tako odlučila da ne mogu samo Lija i Ježurka Ježić imati dom, pa su ga dodijelili i ostalim protagonistima basne.
Simbolizirajući nestalnost života na našim prostorima, muzejska ježeva kućica smjestila se u kamp-kućicu ispunjenu artefaktima minulih vremena, a jedna od nastambi koja se našla na vrhu liste dječjih želja bio je i šator, mjesto koje simbolizira igru, ali i sklonište u kakvom privremene domove danas pronalaze žrtve potresa i migracija. Njima su posvećene moderne interpretacije "Ježeve kućice" hrvatskih autorica Silvije Šesto, Irene Jukić-Pranjić te grupe umjetnika i aktivista okupljene oko Centra za mirovne studije, čiji su stripovi također izloženi u Beogradu.
Prelazeći iz tog razigranog, iako politički itekako nabijenog prvog dijela izložbe u drugi, poniremo dublje u povijest Ćopićeva života i rada, a paralelno i u povijest naših prostora, od Kraljevine Jugoslavije u kojoj su mladog autora zbog političkih uvjerenja izbacivali iz nekoliko škola, preko Drugog svjetskog rata koji ga je zauvijek obilježio obiteljskim tragedijama, do prošloga sistema u kojem je Ćopić, nekoć istaknuti pripadnik narodnooslobodilačke borbe, ponovno završio na meti zabrana i progona.
U tom kontekstu, uz originalni rukopis "Ježeve kućice", na izložbi je podjednako važno rukom pisano pismo Aleksandru Rankoviću u kojem Ćopić umjesto političkog limba u kojem se nalazio traži svoju trajnu društvenu eliminaciju ili rehabilitaciju, kao i potresno oproštajno pismo napisano prije nego što se u ožujku 1984. godine bacio u smrt s Brankova mosta. Raspad Jugoslavije nije doživio, ali možda je naslutio da će u turbulencijama devedesetih iznova biti zanijekan, ponegdje čak i zabranjen, iako je njegovo nasljeđe do danas nemoguće izbrisati – zašto je to tako, sada se mogu podsjetiti i Zagrepčani.
Izložba "Ježeva kućica – Izmišljanje boljeg sveta" u zagrebačkoj Preradovićevoj ulici bit će otvorena do 9. rujna, svakog radnog dana od 10 do 20, a vikendom od 10 do 18 sati. Ulaz je slobodan, a prvo stručno vođenje za odrasle na rasporedu je već sutra.
Otvori KEKS Pay
