Možete dovesti jaka kazališna imena sa svih strana svijeta, ali ako nemate pozornicu koju biste im ponudili da s nje pošalju svoju umjetničku poruku publici, uzalud vam je. Da se to ne bi dogodilo Međunarodnom dječjem festivalu u Šibeniku, otkako je Festivala brine tehnička služba poznata kao Kičmatrans! Kičmatrans je počeo kao radionica za stjecanje radnih navika, društvene odgovornosti i osobnog doprinosa dobrobiti zajednice i nema tog poznatog šibenskog imena iz bilo koje sfere društvenog, političkog, gospodarskog života, a da u jednom trenutku svojih srednjoškolskih dana na svojoj kičmi nije osjetio težinu stvaranja one veoma
važne konstrukcije MDF-a.
Gotovo šest desetljeća traje Međunarodni dječji festival u Šibeniku. Isto toliko u sklopu Festivala traje služba koja je kroz to vrijeme okupila preko stotine, uglavnom srednjoškolaca završnih razreda i studente koji su Festivalu dali svoju snagu, volju i nekoliko tisuća stotina radnih sati iza kulisa MDF-a.
Dečki ih Kičmatransa zaslužni su za montiranje gledališta, pozornica, festivalskih vrata. Festivalske zastavice obješene po gradu njihovih su ruku djelo. Oni lijepe plakate, a iz dana u dan dok traje MDF na usluzi su festivalskim gostima prilikom prijevoza rekvizita s jedne pozornice na drugu. Oni vode glavnu riječ u održavanju konstrukcije Festivala čvrstom i premda rade veoma odgovoran posao, uvijek ih je veselje sresti na šibenskim ulicama i trgovima.
Jedan od njih je i Paško Zoričić, student teologije, koji danas, uz Franu Celića vodi novu generaciju Kičmatransa od kojih su se mnogi već sad istaknuli kao mladići od kojih Šibenik u budućnosti ima velika očekivanja. Ovo je Paškina priča o dolasku u Kičmatrans.
"Kao dijete, dolazio sam na radionice i predstave, a nisam propuštao ni ništa drugo što Festival nudi. Međutim, jednom zgodom dok sam još bio u osnovnoj školi, u čakuli sa susjedom doznao sam da na tom dječjem festivalu rade upravo djeca i da kad krenem u srednju školu mogu početi raditi. I nekako se u meni upalila vatra za tim", prisjetio se Zoričić čiji je početak festivalske priče nalik bilo kojoj drugoj, a počinje već u ranim godinama života kad su promatrači festivalskih zbivanja, a nastavlja se ulaskom u ekipu Kičmatransa.
Nijedan početak nije lagan, ali svaki se pamti.
"S vremenom je došao i taj moj trenutak, moja prijava i prvi posao. Naravno, u prvoj godini sam se upoznavao s unutarnjim dijelom festivala i sa svim što se događalo paralelno. I onda sam čuo za legendarni Kičmatrans koji drži cijeli Festival. Nakon što sam fizički sazreo, došao je red na Kičmatrans", prisjeća se Zoričić, i nastavlja:
"Kao djetetu, kad ti šef kaže koji je naš posao i što se od nas očekuje, sav si nabrijan. Tukli smo se za voziti karocu. Nema što nije prošlo kroz naše ruke ili što nismo prevezli na toj karoci. Ponekad se pitam bi li to sve ponovio, ali vjerojatno bih", priznaje.
Kičmatrans je kroz godine djelovanja stvorio kult. Gotovo da se može promatrati kao samostalna jedinka, kao svojevrsna institucija unutar kulturne institucije kakav je šibenski Međunarodni dječji festival. Ekipa Kičmatransa prva je koja izlazi na lokacije u Šibeniku o kojima ćemo kasnije govoriti kao festivalskim pozornicama na ulicama i trgovima grada.
"U onih pet dana prije početka Festivala, kad je ludnica oko pripreme, a mi ludi oko vremena, i ne vidimo koliko se dajemo, ali sve postane itekako jasno kad mališani na ljetnoj pozornici viknu "Međunarodni dječji festival u Šibeniku je otvoren" i kad Zdravo malini otpjevaju pjesmu, a Kičmatrans u pozadini s njima slavi početak najljepšeg festivala na svijetu. Od toga dana kroz sljedeća dva tjedna prolazimo gradom ponosni i sretni jer svako dijete koje sretnemo divi se svom tom redu kroz ulice dok ide na radionice ili predstave. Još je ljepše kad vidimo ljude koji su prije 10, 30 ili 50 godina radili na Festivalu isto što i mi sad pa kad nam
kažu "E, dico moja u ovim venama još teče kičmatrans, a i dite živi u meni", priča Paško Zoričić koji je baš kao i njegovi prethodnici prošao stepenicu po stepenicu u piramidi zvanoj organizacija Međunarodnog dječjeg festivala dok konačno nije došao na svoje – postao članom ekipe koja je davnih dana ušla u legendu, postala kult i nedjeljiv dio MDF-a.
Njegova priča se nastavlja, a na svakoj stepenici koju prođe naslijedi ga neko novo šibensko dite. Kičmantrans nastavlja dalje, a o njemu se pričaju dobro poznate stare priče i stvaraju neke nove.
Nakon takvih događaja i još mnoštvo priča koje čujemo po putu dok vozimo stvari po Kalelargi i ulicama grada jednostavno ti bude srce ispunjeno što si i ti dio takve priče, zaključuje Paško.
Kičmatrans je dio festivalske prošlosti, on je njegova sadašnjost i budućnost, a čine ga mladi ljudi s potencijalom da baš oni sutra postanu ljudi u odjelima u udruženjima poput OIE Hrvatska, RP Global koji će kao odrasli ljudi fizički izaći iz Festivala, ali srcem će uvijek ostati dio njega spremni pomoći kako god mogu!
