Bila je 1959. godina kada je ugrađen prvi pejsmejker, konstruiran prvi mikročip, dizajnirane prve najlonke, rođena lutka Barbie i, ništa manje važno, izašle su toga 1. srpnja i novine koje će o svemu tome pisati – Večernji list. Šezdeset godina neprekidnog izlaženja, stotine tisuća kartica teksta, stotine tisuća fotografija, stotine novinara, urednika, lektora, fotoreportera... sve je to satkano u nevjerojatnu povijest jedinstvenoga novinskog brenda na ovim prostorima. A ta velika, okrugla obljetnica Večernjeg lista spontano je probudila i potrebu za monografijom koja će na jednom mjestu pokušati prezentirati cijeli život jedne redakcije tijekom šest desetljeća. I evo je pred čitateljima, nakon gotovo godinu dana “rudarskog” rada. Zajedničkim snagama iznjedrili su je negdašnji i danas aktivni večernjakovci, prebirući podjednako po vlastitim sjećanjima i požutjelim albumima. Odvrtjela se, tako, ova priča, na dvjestotinjak stranica s brojnim nikad viđenim fotografijama i autorskim tekstovima čak 48 novinara i urednika, nazvana “Šezdeset godina s vama – Večernji list”, koja ne dokumentira samo povijest Večernjeg lista nego i povijest jednog vremena, jednog naroda.
Fotografije i zapisi s prvih kolegija u negdašnjoj redakciji u Masarykovoj ulici, prvi tekstovi koje potpisuju doajeni novinarstva poput Zvonimira Milčeca ili Vilka Težaka, poplavljene ulice Zagreba na prvoj naslovnici, priča o velikanu hrvatske fotografije Pavlu Cajzeku, prvi vanjski suradnici poput Bele Krleže, jedinstvene ilustracije Zvonimira Gavranovića Gage, prvi izvještaji pionira Crne kronike Mladena Stražimira Straže, čuveni osmijeh lutajućeg reportera Gerharda Ledića... sve su te istinite priče pronašle svoje mjesto na uvodnim stranicama monografije. Knjiga je to koja čitatelja vodi na putovanje kroz turbulentno vrijeme, kroz političke i društvene mijene i fenomene. I sve to ukorak prateći napredak tehnologije, od pisaćih mašina i diktiranja tekstova s telefonskih govornica u Večernjakove daktilobiroe do uspješno provedene digitalne transformacije, razvoja i uspona internetskog izdanja i organizacije niza stručnih konferencija, zaključno s produkcijom futurističkog filma “2068.”, autora Roberta Bubala, urednika nedjeljnog izdanja, koji se bavi predviđanjem kako ćemo živjeti za 50 godina. I sve to uvijek i uvijek kroz vizuru takozvanog malog, ali za nas najvećeg čovjeka – čitatelja. Jer, to je Večernji list – vidljivo je na svakoj novoj stranici monografije. Urednica Bojana Radović osmislila ju je i koncipirala u šest Večernjakovih dekada.
Intimne priče novinara
– Svaka dekada ima svog svjedoka vremena, a to su naši bivši i sadašnji novinari i urednici poput Ružice Cigler, Davora Ivankovića, Branka Tuđena, Ljubice Gatarić i Petre Maretić Žonje, koji pišu o ključnim događajima i ljudima koji su obilježili to desetljeće, a onda se unutar svake dekade provlače “potpriče” koje podsjećaju na neke od zaštitnih znakova Večernjeg lista poput Kratke priče, prve biciklijade, turističke patrole – objasnila je metodologiju rada Bojana Radović, koja na mjestu novinarke i urednice u Večernjaku djeluje još od 1986. godine.
Potom otkriva kako su joj pri pronalasku fotografija koje će ilustrirati Večernjakovu povijest pomogli kolege fotoreporteri: golem posao odradio je Siniša Hančić, veliku pomoć pružio je i Rajko Polić, koji je ustupio neke od antologijskih fotografija poput one Ive Lajmana u legendarnom Vuglecu, tada jedinom kafiću u blizini Vjesnikova nebodera, a uspjela se “dočepati” i njoj osobno drage fotografije legendarnog Pavla Cajzeka koja portretira tada mladu novinarku Branku Osmec za pisaćim strojem, obasjanu odsjajem svijeće. U potrazi za takvim fotografskim raritetima mnogi kolege posegnuli su u prašnjave ladice, a veliku zahvalu urednica duguje i bivšem kolegi Miroslavu Ambrušu Kišu, koji na svom profilu na Facebooku ima bogatu arhivu starog Večernjaka koju nam je rado ustupio. Izdvojila je i zasluge kolege Borisa Ščitara, koji je s nikad viđenim fotografijama “pokrio” posljednjih desetak godina, ali i art direktora Zorana Birmana, koji je sjajnim grafičkim rješenjima zaokružio ovaj golemi posao.
– Priče koje su naši novinari ispisali na stranicama monografije vrlo su osobne, čak i intimne, samim time i vrlo različite i mislim da je upravo u tome najveća vrijednost monografije. Da ih nismo zapisali, otišle bi u nepovrat jer odlaze i ljudi koji se svih tih priča sjećaju – ističe Bojana Radović.
Premda u novinarskom poslu egzistira tek jedan vječni neprijatelj – rokovi, a drukčije nije bilo ni ovaj put, glavni urednik Dražen Klarić kaže da je uživao u svakom koraku nastanka ove monografije.
– Ovo je putovanje nekima od nas bilo povratak u mladost, neki su vratili zaboravljena sjećanja, a mlađi kolege možda su prvi put uistinu shvatili što je to Večernji list. Slažući kadar po kadar, želio sam u izradu monografije uključiti što više bivših i sadašnjih večernjakovaca: bivšima tako odajući poštovanje za sve ono što su nam ostavili, a mlađima usađujući poštovanje prema tradiciji – kaže Dražen Klarić, koji je dužnost glavnog urednika Večernjeg lista preuzeo 2015. godine.
Znatan doprinos monografiji tako je, svojim britkim perom i kristalnim sjećanjima, dao i bivši glavni urednik Branko Tuđen, koji je u bremenitim vremenima Domovinskog rata prihvatio voditi dnevne novine s 33-godišnjom tradicijom i s očekivanjima velike naklade i visokog profita.
– Morale su se napraviti novine za ljude s bojišnice, i ranjene, i prognane, i one koji su živjeli relativno mirno, koji su odlazili u kina, kazališta i na utakmice. Moj urednički kolegij svako je jutro počinjao pitanjem čime ćemo sutra iznenaditi čitatelje – prisjeća se Tuđen, koji je dužnost glavnog urednika obnašao od 1992. do 2001. godine.
– Valjalo je sačuvati Večernji list od stranačkih i frakcijskih interesa, spriječiti podjele po toj osnovi, zaštititi ljude, spriječiti otkaze zbog nepodobnosti i, uza sve to, što je moguće više zanatski i profesionalno održati novine na visokom nivou – prisjeća se Tuđen, dodajući da su tijekom njegova mandata dvije stavke imale prioritet – tiraža i novinari.
A novinari Večernjeg lista u to doba bili su pretežno vrhunski pisci i znalci svojih područja, urednici, književnici, redaktori, publicisti, budući diplomati i doktori znanosti, visokoškolski nastavnici.
– Nijedna dnevna redakcija nije imala toliku intelektualnu i kreativnu snagu kakvu je imao Večernji list toga doba. K tome, nitko nije otpušten iz ideoloških ili nacionalnih razloga niti sam ikada od ijednoga novinara tražio tekst suprotan njegovu svjetonazoru. Othrvao sam se mnogim pritiscima. Zapravo, ja sam se svaki dan bojao da ne bi netko došao i rekao: “Ja idem”. Stoga smo kupili 50 automobila i dali ih novinarima na korištenje, sa svim troškovima, samo da bismo ih zadržali, što je danas nezamislivo – prisjeća se Branko Tuđen. Svjedočio je kako njegovi novinari, u vihoru rata, preko noći postaju ratni reporteri, pa i danas s olakšanjem ističe da nitko od njih nije stradao dok je obavljao svoj posao.
U to doba dužnost direktora Večernjeg lista obnašao je Branko Lovrić, i sam “Večernjakovo dijete” koje je prošlo put od novinara gradske rubrike ranih 70-ih, preko poslova večernjeg urednika i pomoćnika glavnog urednika do osobe najodgovornije za upravljanje tvrtkom.
– Činjenica je da smo u ratu izgubili puno čitateljske publike zato što mnogi ljudi nisu mogli nabaviti novine jer su se nalazili u okupiranim područjima u kojima nije bilo dostave. Međutim, mi smo dobrim dijelom naše čitateljstvo dobili u inozemstvu jer glad za informacijama iz zemlje bila je tako velika da smo, primjerice, u Njemačkoj, u kojoj je bila glavnina iseljene Hrvatske, pojačali nakladu barem za deset puta. Nije to kompenziralo količine koje nismo mogli dostavljati, jer prije rata imali smo visoke naklade od nekoliko stotina tisuća primjeraka što je u ratu dramatično smanjeno, ali bilo je dovoljno da preživimo i budemo vrlo aktivni. Uspijevali smo izdavati novine istim ritmom i na isti način kao i prije, samo su naše dostavne linije bile drukčije – prisjeća se Branko Lovrić. Kako se Hrvatska oporavljala od rata, nazirao se i kraj tiražne krize i upravo u poraću zabilježene su, sjeća se, najviše naklade u povijesti Večernjeg lista. U tri navrata dosegnuta je naklada od više od 1,100.000 primjeraka!
– Poraće se može smatrati dobrim vremenom novinarstva jer nije bilo opterećenja socijalističkog okvira i ta demokratizacija bila je korisna i za Večernji list kao i za ostale medije – zaključio je negdašnji direktor Branko Lovrić.
Nakon iznimno uspješne ere Branka Tuđena, na poziciji glavnog urednika 2001. godine odmijenila ga je dugogodišnja zamjenica Ružica Cigler, koja će na čelu Večernjaka ostati četiri godine. Nakon Vere Vrcić, koja je tu dužnost obnašala početkom 60-ih, riječ je o drugoj ženi koja je za kormilom Večernjeg lista pomicala granice.
Avionom na teren
– Imala sam i još uvijek imam osjećaj da to što sam žena nije bilo presudno niti je meni bilo neka posebna prepreka u dolasku na poziciju glavne urednice. Rekla bih da sam se prije toga morala puno više potruditi nego muški kolege da steknem ugled koji sam, u trenutku imenovanja, već imala. Kada je riječ o odabiru mene, mislim da spol nije igrao nikakvu ulogu, nego to što sam znala, mogla i koncepcijski nudila. Budući da je tada Styria ušla u Večernji list, ja sam više bila čudo za austrijske vlasnike i tamošnje okruženje nego za ovo domaće. U to doba uistinu nije bilo puno žena na tako visokoj funkciji u novinarstvu pa su Austrijanci bili iznenađeni mojim odabirom, ali, naravno, nisu imali ništa protiv – kaže Ružica Cigler, koja u monografiji figurira kao važan svjedok vremena iz 70-ih, kada su brojni događaji, kako navodi, stavljali redakciju na kušnju.
“Takav je ispit bio katastrofalan potres u Banjoj Luci. Večernjakova ekipa – Ante Živković, Daniel Jelinić i Drago Lipić – unajmljenim je avionom odmah odletjela, jer unajmiti avion i otići na važan događaj kad je to hitnost diktirala tada nije bio nikakav problem”, piše Cigler. Zahvaljujući njezinim sjećanjima, doznajemo kako je Večernjak u to doba uspješno pratio nekoliko velikih događaja. “Sve je počelo povijesnom naslovnicom ‘Mjesec osvojen’, još u 1969. godini. Čitatelji su u redovima čekali pred kioscima, a dogodilo se da se redakcija morala ispričati što nije uspjela otisnuti dovoljan broj primjeraka. Dopisnici su iz raznih krajeva Hrvatske svojim autima dolazili u Zagreb po novine ne bi li čitateljima što prije dostavili novine”, piše Ružica Cigler, otkrivajući kako se intervju s Miroslavom Krležom (1970.), koji nije bio sklon javnom komuniciranju na novinskim stupcima, a koji je dobio Miro Modrinić, ubraja u događaje koji su pridonijeli ugledu lista. “Redakciju su u to vrijeme posjetili mnogi istaknuti ljudi, dobro se sjećam naše znatiželje kad je stigao slavni klizački par Irina Rodnjina i Aleksandar Zajcev, a kad je došao Pele, jedva se hodnicima probio do sobe glavnog urednika u kojoj mu je Ico Voljevica darovao karikaturu”, navodi Ružica Cigler.
Urednica monografije Bojana Radović ističe da je knjiga posvećena svim večernjakovcima, svim ljudima koji su radili i stvarali Večernji list.
– I pritom ne mislim samo na urednike, novinare i fotoreportere nego i na daktilografkinje, lektore, među njima i famoznu gospođu Zorku, koju smo u monografiji titulirali “Googleom prije Googlea”, potom ljude koji su davno prije digitalnog vremena razvijali fotografije ručno, kao i na grafičke urednike, ali i one koji su radili na “regalu” i doslovce slagali novine prije nego što će otići u tisak. Ova monografija priča je o svima njima – poručila je urednica Bojana Radović.
Glavni urednik Dražen Klarić ističe da je Večernji list oduvijek bio više od medija koji informira; od svoga prvog broja bio je aktivan sudionik svih društvenih kretanja, inicijator promjena, akcija, izbora, promotor izvrsnosti i kritičar prosječnosti.
– To mu je u kodu. Stoga, kada danas pogledam cijeli niz akcija koje provodimo: izbor osobe godine, gospodarstvenika, sportaša godine, Večernjakovu ružu, Pečat, Domovnicu, izbor najbolje kratke priče, OPG-a... mogu slobodno zaključiti da smo nastavili ili nadogradili ono što je Večernjak činilo Večernjakom. Inovativnost i hrabrost u promjenama u proteklih 60 godina ne mogu nam opovrgnuti ni najveći kritičari. Danas je Večernji list moderan medijski brend u sastavu Styrijine grupe, koji ni u jednom trenutku nije zanemario sadržaj na štetu dojma. Na svim našim platformama svakodnevno se proizvodi visokokvalitetan sadržaj, bilo da je riječ o tiskanom izdanju, specijalu Večernjeg lista, jednom od naših portala ili televizijskom sadržaju koji nastaje u našem modernom videostudiju. No naša snaga danas, kao i jučer, naši su ljudi. Izbjegavajući pretjerivanje i sa željom da ostanem nepretenciozan, mogu reći da uzrečica “jednom večernjakovac – uvijek večernjakovac” nepobitno i točno zrcali odnos nas večernjakovaca prema Večernjem listu i to je posebna čarolija – zaključio je Dražen Klarić.
