Bob Dylan nesumnjivi je prvak svjetske diskografije ne samo po stažu i značaju nego i prema količini neobjavljenih materijala, pjesama koje je tijekom godina snimao, a ostale su dugo godina pospremljene u hladovinu arhiva diskografske kuće Columbia Records. Krajem svake godine novo izdanje Dylanove edicije “The Bootleg Series” donosi povijesne snimke na box setovima s po nekoliko diskova, zbirke koje bacaju drugačije svjetlo na neke od ključnih faza rada jedne od najznačajnijih figura povijesti rocka.
No lani je napravljen izuzetak. U manjoj nakladi 4. prosinca 2020. samo u Europi pojavio se trostruki CD box jednostavna naziva “50th Anniversary Collection: 1970” s neobjavljenim snimkama koje je Dylan izvorno napravio za albume “Self Portrait” i “New Morning”.
Ovo izdanje dobili smo zahvaljujući europskom copyright zakonu koji nalaže da se sve snimke moraju objaviti ili će nakon pedeset godina postati “javno vlasništvo”. Ne želeći izgubiti vrijedan materijal u svom vlasništvu – kao i na ostalim “Copyright Collection” Dylanovim izdanjima iz prošlih osam godina – Columbia je u vremenski zadanom razdoblju objavila raritetne Dylanove snimke, koje će se 26. veljače pojaviti i u službenoj prodaji za sve namjernike kojima nikad dosta Dylanove odiseje.
No i dalje se radi o manjoj nakladi koja će biti otisnuta na CD-ovima, ali neće biti dostupna na streaming servisima. Paket “50th Anniversary Collection: 1970” među 74 snimke krije i devet pjesama koje je Dylan snimio s Georgeom Harrisonom – podnaslov zbirke je “with special guest George Harrison” – koji je te godine nakon raspada Beatlesa objavio odličan samostalni trostruki album “All Things Must Past”, ali i pronašao vremena za studijske sessione s Dylanom, s kojih se do sada službeno pojavila samo pjesma “If Not For You” na Dylanovom "The Bootleg Series Vol.1" 1991.
Dapače, na skorašnjoj kolekciji “1970” naći će se i dvije pjesme koje su greškom izostavljene s izdanja s kraja prošle godine, a sve skupa svjedočanstvo je radnog druženja Dylana i Harrisona, koje je potrajalo i nakon toga. Naime, već iduće godine Harrison je u newyorškom Madison Square Gardenu organizirao humanitarni “Koncert za Bangladeš”, pun rock-zvijezda, na kojemu se pojavio i Bob Dylan. Valja reći da je Dylan od legendarne “električne” turneje iz 1966. bio u samonametnutoj “samoizolaciji”, jedini put uživo nastupio je 1969. na britanskom festivalu Isle Of Wight te na spomenutom Harrisonovu gala koncertu u New Yorku.
Još su tri godine prošle dok se Dylan nije vratio na pozornice, velikom američkom turnejom 1974., pa druženje s Harrisonom i zbirka “1970” predstavljaju skriveno poglavlje rada u tonskim studijima, daleko od očiju javnosti. Slično kako mu je 1969. društvo pravio Johnny Cash – što je dokumentirano prošlim box setom “Travelin’ Thru – The Bootleg Series Vol 15.”, iscrpnim prikazom Dylanova putovanja u Nashville i susreta s country glazbom u društvu Casha – tako i “1970” ekstenzivno otkriva sve snimke koje je Dylan napravio te godine.
Koliko je Dylan bio propulzivan autor, govori i podatak da je ova priča iz 1970. godine već jednom i dokumentirana, 2013. na fenomenalnom desetom box setu edicije “The Bootleg Series”, nazvanom “Another Self Portrait”. Radi se o parafrazi naslova izvornog albuma, čiju je negativnu recenziju u magazinu Rolling Stone te godine znameniti američki rock kritičar Greil Marcus započeo pitanjem “kakvo je ovo sranje?”. Potvrđujući koliko Dylan može zbuniti ne samo javnost nego i upućene promatrače, sam Marcus na “Another Self Portrait” u iscrpnom popratnom tekstu objašnjava kronologiju čitave priče i, dakako, povlači konstataciju o “sranju”, nakon slušanja izvornih Dylanovih snimaka očišćenih od kasnijih nasnimavanja i pogrešnog spajanja obrada i vlastitih pjesama.
“50th Anniversary Collection: 1970” konvencionalnija je zbirka koja zasigurno ne otkriva toliko novosti kao “Drugačiji autoportret”, ali kronološki donosi sve preostale Dylanove snimke iz te godine, uključujući i opuštene sessione s Harrisonom koji su medijski zasigurno glavni mamac ove zbirke. A na njezinu drugom disku, uz nekoliko verzija pjesme “Sign on the Window” i drugačiju “If Not for You”, Dylan je s Harrisonom i pratećim glazbenicima prošao kroz pregršt materijala, od obrada rock’n’roll klasika do neočekivanih izvedbi vlastitih “Just Like Tom Thumb’s Blues”, “One Too Many Morning”, “Gates of Eden”, “I Threw It All Away”, “I Don’t Believe You (She Acts Like We Never Have Met)”, “Rainy Day Women #12 & 35” i “It Ain’t Me Babe”. Zasigurno je i tada bilo očito da neće završiti na nekom od tadašnjih albuma, ali srećom hoće na skorašnjoj zbirci “1970”.
Najave
Prvi virtualni koncert Josipe Lisac, planiran za 14. veljače, Valentinovo i njezin rođendan, izazvao je veliko zanimanje publike iz cijelog svijeta pa se tako ulaznice aktivno prodaju na čak tri kontinenta. U prvih 10 dana najbrže su reagirali Josipini fanovi iz Europe, Sjeverne Amerike i Azije, a sveukupno iz više od 20 zemalja. Očekivano, najveći interes je iz Hrvatske i okolnih država, no, uz ote zemlje, ulaznice se zasad najviše prodaju u Njemačkoj, Velikoj Britaniji, SAD-u i Norveškoj. Josipa Lisac uz pratnju svog pratećeg sastava najavila je veliki audio vizualni spektakl za 14. veljače, kada će, uz posebno pripremljenu scenografiju još jednom podsjetiti na svoj bogati katalog pjesama i bezvremenske hitove nastale u prošlih pet desetljeća impresivne glazbene karijere. Ulaznice za virtualni koncert Josipe Lisac u prodaji su po cijeni od 100 kn, dok će na dan koncerta koštati 120 kn. Ulaznice se prodaju isključivo u sustavu Entrio. Aktivnosti legendarne domaće pjevačice sve donedavno bile su nekoliko puta “gušće” i od trostruko mlađih konkurentica pa je i zadnji zagrebački nastup u dvorištu Akademije likovnih umjetnosti održala neposredno prije dolaska jeseni. Slično kao i usporedive pojave u svijetu, Josipa Lisac danas ima priliku raditi luksuzne projekte poput predstojećeg streaming koncerta, drugačijeg utoliko što će je istovremeno moći gledati publika s raznih strana svijeta. Ili, umjesto da vi idete k njoj na koncert, koncert će doći k vama. U poznoj fazi karijere Josipa Lisac odlučuje se na zahtjevne projekte uz doprinos sjajnog pratećeg sastava i mlađih glazbenika, zanimljivo nadopunjujući glazbene stilove i zvuk s kojima se pojavljivala zadnjih godina.
The Gentleman će u ponedjeljak 8. veljače u Začaranoj Močvari premijerno predstaviti novi singl Hide & Seek s istoimenog nadolazećeg albuma koji će 9. veljače biti i službeno objavljen uz prateći videospot. Za publiku je pripremio set pjesama s prvog albuma, no i neke od još neobjavljenih pjesama. Ako ste ljubitelji kantautorske nježnosti, lirske promućurnosti i ekspresivne ličnosti, zasigurno ćete uživati u glazbi The Gentlemana. Preuzimanje besplatnih ulaznica počelo je u subotu putem Entrija. “Gentleman obično podrazumijeva uglađenog gospodina koji se prema drugima i prema svijetu odnosi na izuzetan način”, stoji u početnom opisu na njegovoj službenoj stranici, a već nakon nekoliko taktova njegovih pjesama uspijevamo razaznati značenje takvog uvoda. The Gentleman je svestrani glazbenik dubokog senzibiliteta, kantautor i multiinstrumentalist. Glazba koju stvara izuzetno je poetična, nositeljica čiste emocije i minimalizma, jednostavnosti u svojoj kompleksnosti, uz čvrstinu i melankoliju, a sve nam to isporučuje u svojim pjesmama koje je gotovo nemoguće svrstati u određeni žanr. U tome se krije ljepota, ali i velika intriga kojom nas je zarazio od svog prvog pojavljivanja na hrvatskoj glazbenoj sceni. U njegovim skladbama postoji doza privlačne mistike koja nas obuzima svakim novim slušanjem. Gentleman nas navodi da slušamo glazbu kao nekad, iznova puštajući pjesme bogate vokalnim, glazbenim i pjesničkim slojevima. U svojim koncertnim izvedbama, koncipiranim u strukturu priče, glazbu vraća u okrilje kazališnog performansa pridajući pažnju kako akustičnim i sadržajnim tako i vizualnim dijelovima koncerta. Za svoj prvi album naziva “The Gentleman” dobio je odlične ocjene glazbenih kritičara iz cijele regije te je njime osvojio srca publike. Održao je brojne koncerte u klubovima i na festivalima diljem Hrvatske te je nastupio na IN music festivalu 2019. godine.
Albumi
Nenad Milić jedan je od onih koji je dao petama vjetra iz Istre te sad u Njemačkoj s dobro umreženim kontaktima sa svjetskim glazbenicima objavljuje nove albume, gura suradnje i radi na projektima poput albumske posvete KUD Idijotima iz 2017. Tvrdoglavo na tragu Rancida, Offspringa i punkerske etike, Milićev album “Solidarity”, pod imenom Ned O’Millick Cooperative, podsjetit će vas na osamdesete, bendove poput Sexe, pomalo Miladojke Youneed, ali i Psihomodo popa i Clasha, čiji bi se Mick Jones trebao pojaviti na idućem Milićevu projektu. “Solidarity” je izrazito zaigran album pun raznih žanrova; ima tu post-punka, popa i neljigave ljubavne tematike u pjesmi “Sunce”, himničnih melodija, bluzerske usne harmonike, rockabillyja i slide gitare u “Daj gol” – odličnoj sagi o nogometnoj kulturi – ali i prisjećanja na olovno vrijeme u “Balkan 90-ih”, zaigranog swinga s istaknutim klavirima u “Fašisti neće u raj” (prepjev “All You Fascists Bound To Lose” Woodyja Guthrieja), sve do rockabilly-jazza u “Osvijesti se” i melodičnog klasičnog rocka “Tatin sin” od koje bi Psihomodo pop napravio hit. “It’s Time” otpjevana je na engleskom glasom poput Micka Jonesa, a na albumu je i drugačija, potmula etnoverzija “Bella Ciao”. Čini se kao da je model za album bio stilski raznovrstan i zaigran “Sandinista” The Clash.
Zanimljiv album podgrijan energičnom svirkom i razigranim aranžmanima možete slušati na streaming servisima ili nabaviti vinilno izdanje u distribuciji PDV Recordsa, u stripovskom omotu koji još više naglašava koncept čitave priče. Vizualni identitet radio je Chris Killerartworx, inače dizajner za merchandise i ploče bendova poput Arcade Fire, Flogging Molly i Green Day. Ako ni to nije dovoljno, valja reći da se na “Solidarity” pojavljuje dojmljiv niz inozemnih gostiju, od Mikea Watta na bas-gitari u pjesmi “Osvijesti se”. Tu je i Jamie Clarke iz The Pogues s gitarom i vokalima u “Suncu”, Edi Maružin iz Gustafa vokalom gostuje u “Bella Ciao”, a sudjeluju i Deda iz Hladnog piva, Alen iz Goblina, Nikolina Belan, džezist Kristian Terzić na klavirima, newyorški funkeri i puhačka swing sekcija iz Ukrajine. Uz to, “Bella Ciao” objavljena je na latino underground kompilaciji “La Rockola Vol.10”, skupa s Manuom Chaom i drugim imenima.
Odavno je poznato da blues nije (samo) boja kože, nego stanje svijesti. I odavno su Edi Maružin i Gustafi znalački povezivali brojne žanrovske odsječke u svojoj glazbi pa je jače prebacivanje na žargon bluesa prije dvije godine albumom “Sumpor” urodilo izvanserijskim zgoditkom. A ako govorimo o bluesu, godina 2020. nažalost je bila prilično bluzerska i luzerska za većinu planeta pa je drugi album Edijeva East Trance Bluesa stigao kao logičan odgovor. Kao što govori i naziv albuma, u 36 minuta i jedanaest pjesama Maružin je sa suradnicima još jednom snimio sjajan album koji cementira ionako bogatu diskografiju.
Album je lani najavio singl “A u p.m.” , a završni proizvod bogata je žanrovska slagalica u kojoj se spajaju istrijanski temeljac – “naš, istrijanski bili bluz!” – začinjen dotokom trancea, neo bluesa, istarskom kantom, drum’n’fifeom i sibirskom stepskom pjesmom. Već nakon prvog albuma pomislio sam da bi se trebali pojaviti na natjecanju Croatian Blues Challenge, na kojem su nedavno pobijedili pa će predstavljati hrvatske blues snage na redovitom International Blues Challengeu, najvećem svjetskom blues natjecanju, koje će se održati u Memphisu 2022. godine. Edi Maružin i na “2020.” koristi se svime domaćim što mu je nadohvat ruke i može se preslikati i na njegovu glazbu i pjesme s kojima je tijekom godina opjevao Istru u prvom licu i stvorio opus koji podneblje iza Učke opisuje sugestivnije od školskih udžbenika.
Ovo je još jedan znalački projekt povezivanja istrijanskih korijena s bluesom delte Mississippija, stilski tvrdo i beskompromisno, žanrovski razigrano s glazbom i tekstovima koji svjedoče o iznimnim kreativnim domašajima. Album “35’61’ iz 2020.” stvarali su dugogodišnji prijatelji i suradnici u sastavu: Edi Maružin (vokal, gitara, cigarbox gitara, bas), Edi Cukerić (producent, udaraljke i efekti), Čedomir Mošnja (bubanj), Predrag Ljuna (usna harmonika, vokal i gitara), Danijel Paulović (bas), Ang Maružin (gitara), Bernarda Ravnić (vokal), Davor Milovan Bili (bas) i Alen Peruško kao tehnička podrška. Muziku i tekstove napisao je Edi Maružin, Marko Kalčić miksao je album, masterirao ga Pavle Miholjević, dok je za ovitak albuma i fotografije zaslužan Ang Maružin.
